Krajem proslog veka, kao iskusni tomosdzija, predjoh na Vespu...i progledah!
Za Beograd pun brda (kazu 38) idealno resenje. Totalno mi je otkrovenje bilo to da je bila u stanju da ubrza na uzbrdici u trecoj kad samo dodas gas. Drajzerova (ulica u Bg.) moja nocna mora, postajala je lagano samo ruzna uspomena...kao i mrtva trka sa bezobraznim vozacima GSP-a.
Druzeci se sa Vespom obogatio sam svoj zivot za razna iskustva. Ljudska i majstorska, a neko mozda i pravilo je da se Vespa dobro pretrese, sto se kaze napravi ljudski...i onda uziva. Tako sam ja, prozivan od strane ljutih bajkera (da vozim WC solju) kojima su stalno nesto bile masne ruke i koji pale na gurku...presao preko 18k km BEZ IJEDNOG KVARA! Sve, bukvalno sve vezano za tu spravu...voznje, saputnice (slucajne i manje slucajne) ostace kao lepa uspomena i izuzetna epizoda u mom zivotu, kao coveka i motordzije.