Pisajuci o eri turbo motocikala, ne mozemo izostaviti Hondu CX650 Turbo za koju mnogi kazu da je najkompletniji motocikl iz tog kratkotrajnog turbo talasa.
Uprkos tome sto je u to vreme Honda bila najveci proizvodjac motocikala, konkurencija im je disala za vratom te su Hondi bili vrlo svestni situacije i trazili su nacine da zadrze poziciju. Jedan od nacina jeste nova tehnologija i njena implementacija.
Medjutim, tih godina, iako su bajkeri bili uglavnom mlada populacija zeljna snage i brzine, ekonomska situacija je bila poprilicno tmurna zajedno sa velikom zabrinutoscu za ekologiju i bezbednost doneti su zakoni i regulacije koje su bez milosti kastrirali konje (kilovate). Inicijalno, Honda CX500 se uklapa u tadasnju situaciju: motocikl srednje kategorije, pogodan do paba i za touring, tih, umerene potrosnje, ekoloski prihvatljiv i na kraju, poprilicno pouzdan zahtevajuci minimalno i jednostavno odrzavanje. Tehnicki gledano, V agregat, 4 ventila po cilindru, 5 brzina, vodeno hladjenje i nove ComStar felne sa tubeless gumama, po prvi serijski na motociklu uopste.
Kroz praksu, zaista se pokazao kao pouzdan i druzeljebiva masina, prodavala se lepo, ali u svakoj prici postoji to cuveno ''ali''. Sama po sebi bila je malo dosadan sklop a Honda je zelela da pokaze da umeju da naprave jos vise od jednog pouzdanog motocikla dok je istovremeno CX500 bio idealna platforma za nesto novo i uzbudjujuce. Posle eksperimentisanja sa kompresorom, doneta je odluka da agregat bude pothranjen turbinom i tako je nastao CX650 Turbo.
Tih godina za turbo pothranjene agregate vazilo je jedno, a to je kao i kod Kawe o kojoj smo pisali bilo, turbo kasnjenje. Vremenski period dok turbo ne napravi potisak. CX650 nije bio izuzetak i vozio se po veoma jednostavnom pravilu, umereno kroz krivine, pre zavrtanja gasa uhvatiti liniju i ''ispaliti se''. Performanse su zaista bile sjajne, tadasnje litre su se tesko nosile sa turbo konkurentom, mada je CX650 zbog klirensa i tezine iziskivao veliki trud i napor za brzu voznju kroz planinske puteve oko cega su sve novinarske redakcije slozile i kao takav, najbolje je funkcionisao kao sport touring motocikl. Bez mnogo vibracija, poluga stelujuceg amortizera je bila pristupacna u voznji a oklopi su sjajno stitili bajkera prosecne velicine.
Tehnicki gledano, mehanika je bila nocna mora za vecinu majstora a i elektricara jer je imala direktno ubrizgavanje sa nezavistnim pomocnim sistemom u slucaju kvara primarnog sistema. Alternator je pregorevao, anlaser je takodje imao puno problema sa frajlaufom. Sve je to bilo resivo, mada je npr. za zamenu alternatora mora biti izvadjen ceo agregat iz rama.
Naravno, Honda je bila svestna komplexnosti te je mehanicare slala na specijalizacije i nekoliko primeraka donirala skolama, stim sto su profesori bili u obavezi da nakon zavrsetka produkcije uniste primerak.
Uprkos svemu, CX650 je za ono vreme bio promasen model iz vise razloga:
Prve godine je prodato preko 1000 primeraka uglavnom u US, vec sledece godine Yamaha je postigla veci trzisni uspeh, nakon toga je ekonomija upala u krizu i ljudi su jednostavno prestali da kupuju motocikle. Honda je morala da proizvodnju usmeri na vec ustaljene modele i na CX je stavljen pecat. Najjaci opstaju a slabost CX-a Turbo je bila ta da nije ispunila ocekivanja kupaca. Taj ideal o voznim karakteristikama i troskovima srednjeg motocikla sa performansama litre jednostavno nije bio ostvariv.
Danas je ovo jedan od najredjih Hondinih motora i pravi kolekcionarski dragulj. Nije mi poznato da ih u Srbiji ima, mozda stariji bajkeri poznaju negde nekog ko je posedovao ovako nesto iako bi verovatno na nekom moto skupu bila predmet sprdnje ispod nekog drveta
Sve u svemu za mene licno fantastican motor!