Stoji to sto pises i rekao bih da je to u odnosu sa samosvescu i odgovornosti. Secam se svog prvog kontakta sa motociklom koji i sada vozim, a pre toga sam iz svoje gluposti prelio karbove pa sam bio nestrpljiv i jedva cekao da sednem, bla bla kako to vec ide... Medjutim, kada sam ga izgurao iz garaze i resio da provozam prve metre, sednem, i odjednom sam osetio neku jezu. Ne klasican strah, vec strahopostovanje. Rekoh u sebi, u jebo te, pa ovo je vrlo ozbiljno i moram tako i da se odnosim prema samom motociklu i voznji. Proslo je ''malo vise'' vremena od tih dana i ja i dalje imam na umu sta moze da mi se desi ako pogresno postupim i ako se lose ponasam. Uvek sam se trudio da se edukujem, teorijski i prakticno a nekada i sam sebe osudjujem i krivim par dana ako sam lose reagovao, cak iako nije bila moja greska jer nisam dobro procenio i predvideo. Mislim da neces imati nikakvih problema ako se ponasas normalno i odgovorno, naravno, i stalno usavrsavas sebe kako bi bio bolji bajker i bolji covek. Rizik jeste veci, sto zahteva psihicki/fizicki/duhovno jos veceg coveka. Ako uspes u tome, uradio si mnogo u zivotu