Jump to content

Moto Zajednica

Ko reskira - profitira

Recommended Posts

  • Zainteresovan, 251 postova
  • Lokacija: Lazarevac
  • Motocikl: KTM 890 Adv, BMW R1250RT

Ohohooo, pratim... :kafa:

Ovo će biti extra zanimljivo štivo.

Sticajem okolnosti poznajem Hromčika a i Nikolu @wizard666 i Peđu @pedjacupavac koji su isto bili u Iranu i objavili knjigu o svom putovanju. Mislim i da postoji tema koju je postavio Rajko @Arakis o tom putovanju.

Tako da mislim ko od nas (Forumaša) se odluči na put u tom smeru, će stvarno imati mnogo dobrih i korisnih informacija.

Izvini za duži post, ali smatram da je dobro što se dobija jedna autentična i nadasve posebna destinacija za putovanje, kao alternativa. 

I naravno, sa moje strane naklon do poda, od izbora destinacije pa sve ostalo redom...:care:

  • Sviđa mi se 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1357 postova
  • Lokacija: BGD

Rekao sam ja na nekim od njegovih prethodnih putopisa...Jedan od ozbiljnijih putnika/avanturista na ovom forumu. Pogotovo sto ide solo i to sa starijim touring sport motorom. Milina za citanje. 

 

Pratim. 

  • Sviđa mi se 1
  • Hvala 1
  • Podržavam 7

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 306 postova
  • Lokacija: NBG
  • Motocikl: R1150GS

Ohoho, ide avantura!

 

Kad stigneš, daj malo i o motoru. Ipak su raniji putnici na sličnim turama imali motore maltene "ispod čekića".

Promenio član ironhorse
  • Sviđa mi se 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 856 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: Honda VFR 800 FI 2000.

Beograd – Iran (3,5 dana)

 

Plan za prva tri dana je da vozim što više mogu kako bih u Iran ušao što je pre moguće i maksimalno iskoristio dane odmora koje imam na raspolaganju. To znači da prvog dana kroz Srbiju i Bugarsku pravim minimalne pauze, jer mi je cilj da uđem u Tursku i prvo veče da spavam u Jedrenu. Mada sam krenuo ujutru kasnije nego što sam želeo, u ovome uspevam i u Tursku ulazim bez problema, te u smeštaj za prvo veče stižem oko 20.30h.

 

image.thumb.jpeg.f29e4c305e9351671d26a8c2bd753ded.jpeg

Prošle godine veliki milestone, ove godine ulazak u Tursku samo uvertira za sve što sledi dalje na istoku

 

Bitno je pomenuti da sam hteo da kupim vinjetu (HGS), ali su mi na prodajnom mestu, kad su me videli u motoopremi, na tarzanskom engleskom objasnili da nema potrebe da uplaćujem već da može da se plati i na naplatnoj rampi, gde treba. Pošto je bila gužva, nisam želeo da se objašnjavam, već sam se zadovoljan vratio na motor sa ciljem da što pre stignem u sobu.

 

Kada putujem sam, bukiram najjeftiniji pristojan smeštaj i to je i danas slučaj. Možda nije fensi, ali jeste čisto, ima veliki parking u dvorištu koje se zaključava i obilje mačaka raznih uzrasta. Ništa kao terapija mačetom nakon dugog dana u sedlu :D

 

---

 

Što se tiče Turske nisam planirao bilo šta da posećujem, samo da vozim. Zbog toga, drugi dan započinjem oko 9h u pokušaju da izađem iz grada. Navigacija me vodi nekim suludim putem kroz studentski kampus gde se tu i tamo pojave mladi koji su zanoćili van svojih domova, pa sad bauljaju do kuće. Konačno uspevši da se domognem autoputa, otvaram gas i pratim putokaz na istok.

 

image.jpeg.52baaf0aba0511fb41a27251edabf1e8.jpeg

 

image.jpeg.e95f6864aa9e03975f8bd87d7d374af4.jpeg

Pogled na savršenu magistralu u severnoj Turskoj, put kojim bih vozio i zatvorenih očiju

 

Nekoliko je delova Turske kojih sam se malo pribojavao u smislu vremena koje će da me sačeka. Oko Izmita gde se autoput penje u planine je prva „kritična“ tačka. Pre nekoliko godina ovde je Hromčika sačekao sneg i 0’C, a mene, srećom, samo prva kiša na ovom putovanju. Uz nju, temperatura pada (danas je 28. april, pa i nije za očekivati da bude mnogo toplo i po lepom danu) i posle nekog vremena vozim po jakoj kiši na 13’C. Kišna oprema se drži, mada na momente kapi kiše bole po prstima, jer su mi kišne rukavice samo mušema, bez bilo kakve ozbiljnije zaštite.

 

Na jednoj od pumpi srećem tri motora iz Italije, koji su krenuli za Kapadokiju, pa tako i vozimo zajedno do odvajanja za Ankaru gde se ja isključujem sa autoputa i silazim na magistralu koja prati Crnomorsku regiju i najkraći je put do Irana. Sišavši sa autoputa, vreme se popravilo i kiša je stala, a ja nastavljam maratonsku vožnju malo opušteniji do današnjeg motela na samoj magistrali u mestu Ilgaz.

Pristojno izgleda spolja, mada se vidi da je unutra dosta zapušten. Malo nakon što sam se parkirao i smestio, poželeo sam da podmažem lanac i prilikom dizanja na štender, zaboravio sam da imam pune kofere na motoru, opala koncentracija i motor pade na desni bok zveknuvši me štenderom posred cevanice. Motoru ništa, meni povređen ponos i poveći hematom na nozi. Sreća pa Turci hlade pića kao nenormalni, pa mi led nije neophodan, samo mala flaša vode. Ovo je i prvi put da će mi motor prespavati skoro u lobiju hotela. Napolju se sprema oluja, pa recepcioner predlaže da ga ubacim u zastakljeno predvorje.

 

image.thumb.jpeg.7a6ad1d790e994cc3c4d32745afc978e.jpeg

Pogled s prozora u smeštaju u Turskoj

 

image.thumb.jpeg.c49324772eae7d3490b31726c95bca2a.jpeg

Sreća pa je hematom malo iznad linije čizme, pa neće praviti problem u vožnji

---

 

Dal zbog praznika ili ko zna čega, ali magistrala kojom nastavljam vožnju drugog dana u Turskoj, magistrala koja je glavni putni pravac za istok bila je PRAZNA! Sad mogu da kažem da sam dvaput vozio pistu - jednom NAVAK i danas ovu deonicu. Duge brze krivine, a ti imaš na raspolaganju obe trake jer oko tebe nema nikoga! Sečes krivine kako ti odgovara i uživaš! Jedino o čemu brineš je dal će na granici da ti ispostave račun za prekoračenje brzine, ali otom potom. Današnji panduri su bili fini - na jedan pogled tablice nabaciše smešak na lice i dve reci: goodbye, goodbye. Siguran sam da su mi ozbiljnu lovicu ostavili u dzepu.

 

Inače mi nije jasno kako ljudi u Turskoj završe sa kaznama za prekoračenje. Bukvalno je svuda najavljen radar, dal je u pitanju kamera iznad puta ili panduri koji stoje tog dana na toj deonici. Uvek stoji obaveštenje. Samo treba na tom mestu spustiti brzinu i nema problema.

 

image.jpeg.d49bdcf5b7e1dce3843e240e9eb0dcf6.jpeg

Polako se priroda menja

 

Najviši prevoj na kom sam danas bio je na visini od 2160m i on je druga kritična tačka koje sam se pribojavao. Za razliku od juče, danas je temperatura otišla i do 30'C što znaci da je i na visini bilo prijatnih 24'C. Zauzvrat, okitih znak nalepnicom, da je nađem nekad u budućnosti.

 

image.jpeg.1a4f5339b8a916c96418f346216f31fa.jpeg

 

image.jpeg.edabf1efe320464cc85a96228e2b26aa.jpeg

Inače ne slikam hranu, ali na ovom putu sam i tom trendu poklekao

 

Za kraj dana dobih i jedno "volim te" i to, ni manje ni vise, od jednog papudžije :D ispostavilo se da mu je devojka naše gore list, pa ga je naučila nekoliko bitnih izraza i eto :D

 

Iskupljuje se Turska za onaj kijamet od juče.

 

---

 

Što se tiče vožnje, gde je drugi dan stalo, trećeg se nastavilo. Odlično vreme, mahom odličan put i prelepi predeli.

 

image.jpeg.023ff2934486fb28233b960edbf1b866.jpeg

Pasinler Hasankale

 

image.jpeg.b6244e9f957f440b38f145d2d98cd768.jpeg

Tarihi kopru

 

image.jpeg.d6fe4dbc27bbc7fcfc65530b3f9467c3.jpeg

 

Tačnu nadmorsku visinu ne znam, ali put se nije mnogo spuštao u odnosu na visinu već pomenutog prevoja. Od planinskog pejzaža, posle samo jedne krivine, odjednom se zaravnilo i stepski prizori preuzeli su primat.

 

image.jpeg.9b03115da9b2840cf8ecbcb9e9a5e1b9.jpeg

 

image.jpeg.adc7f2745ac295952a7608a8ea65a704.jpeg

Još jedan prevoj bez lošeg vremena

 

Okolo su stepa, skromne kuće i vojska koja je ovde mnogo primetnija nego bilo gde ovih dana. Baš često se naiđe na kasarnicu, oklopne transportere, vojnike u punoj ratnoj opremi. Ko zna kako je južnije ka Siriji. Sve nešto razmišljam kako kod nas nemamo prilike da vidimo vojne kontrolne punktove, male kasarne sa osmatračnicama, puškarnicama, betonskim blokovima i čeličnim (?) barikadama otpornim na metke, a onda skapiram da je ipak jako dobro što toga nema.

 

Poslednje veće mesto pred granicu sa Iranom je jedna rupa od grada, možda i najružnije mesto koje sam do sad video - Doğubeyazit. Niska trava, prašina, kao s neba pale zgrade i milion cisterni s naftom. Samo im fali gazda Topuzic da okiti jelku mecama, zekama i medama, samo - ne da nema jelke, nego nema bilo kakvog drveta. Samo Ararat u daljini.

 

image.jpeg.42c007fd2ca65b0e9484d7872aa1ddcc.jpeg

Ararat

Odavde - Iran!

 

 

 

@ironhorse nema se šta mnogo reći vezano za motor. VFR 2000. godište na kome je pre nego što sam ga ja kupio samo zamenjen regler i montiran od R1. Osim toga, ima povišen korman i nije na heblama, a ja sam mu montirao bočne kofere (hvala @seba011) i to je manje-više to. Zimus mu urađen malo ozbiljniji servis (štelovanje ventila), ali osim toga ništa mu posebno nije menjano. Razmišljao sam da ga menjam za nešto što može da siđe sa asfalta, ali sad mi nekako žao. Pitanje je dal ću smeti tim nekim sledećim motorom da se otisnem na ovako dug put i da ne brinem dal će nešto da rikne. 

 

@Tumbe ta tema koju je @Arakis pokrenuo sa fotkama je jedna od onih koje sam konsultovao tokom priprema :) 

  • Sviđa mi se 27

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

Pridruži nam se!

Možeš sada da napišeš svoj odgovor, a kasnije da se registruješ. Ako imaš nalog, uloguj se i napiši svoj odgovor.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.



  • Aktivni korisnici   0 članova

    • Nema ulogovanih članova koji gledaju ovu stranu.


×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja