Raspakovao sam opremu, parkirao Kawu u garazu, raspirio vatricu u kaminu i sada mogu napisati detaljniji post
Manje vise sve vas poznajem kroz postove, zajedno sam sa vama i pre osnivanja MSC ali nazalost zbog vise faktora nikako nisam uspevao da se provozam sa vama, sve do, danas.
Kolika je to zelja, svedoci moj bioloski sat koji mi je probudio 10 minuta pre alarma. Leggere ustao, spremio opremu, izbacio Kawu iz garaze, startovao pod saugom da se zagreje iiii spreman za polazak! Autoputem do autokomande, laganog gasa gde me ceka Djuksi koji ce me dovesti na pocetnu tacku, koja na moje iznenadjenje nije bila nesto komplikovana za naci, ali oke, sada znam odakle sve pocinje.
Pre svega moram da pohvalim sve ljude danas koji su vozili, bukvalno svakog pojedinca, na harizmi i pozitivnom stavu. Osecao sam se prijatno, kao da se znamo godinama. Takodje me je impresionirala voznja u grupi. Neverovatno mi je da svako vozi u cik-cak formiciji, sa propisnim rastojanjem, niko ne pretice, ne zali se na druge... Takvu disciplinu do sada nisam video. Izuzetno lagana i opustena voznja te mogu slobodu reci da bih onako mogao da krenem apsolutno bilo gde. Nazalost, ja sam tokom puta imao problema sa osama, jednu je Culle otkrio u prsluku, a druga je uletela u kacigu i setala se po viziru te je onaj zastoj bio mojom krivicom. Opet, prijatno sam se iznenadio da su ljudi stali, okrenuli se, pitali... Da se razumemo, meni to nije potrebno i ose u motociklizmu su poznate odavno, vec je jako lepo upravo to sto se ljudi zalazu za svakog pojedinacno. Licno smatram da je to jedna od boljih osobina koju covek moze da poseduje.
Tura je bila zanimljiva, gulas 7/10, gostoprimstvo je moozda moglo da bude malo bolje ali to je ipak u drugom planu. Cak je i bradonja biolog bio zanimljiv, meni licno i interpretacija Zasavice. Za sladoled u S. Mitrovici, Bentley-a im zaradio! Lepo se nalizah
Pri povratku kuci, troje nas krenulo autoputem. Nisam uspeo da pitam kolegu sa Xingyangom, kako je prosao rampu. Ako sam lepo video u retrovizoru, coban iz kucice mu je spustio rampu ispred nosa. Usporio sam, cim sam video njegov far, rekoh u sebi: ''Odlicno, super je, idemo dalje''. Nije da volim autoput, cak i izbegavam ali tada mi se cinilo kao laksa opcija.
Ekipa je nastavila pravo kao Beogradu, a ja sam se iskljucio i krenuo obilaznicom. Donekle se pratimo pogledom, pozdravljam svirenom i povratak kuci nastavljam sam. Na obilaznici nema tracka svetla, niti zive duse. Mapu u tank torbi ne vidim, prilagodjavam brzinu, gledam, gde sam skrenuo koji moj, trebalo bi da je tu, valjda Generalno, obilaznica nije zavrsena u potpunosti, lose je oznacena, nikako osvetljena, uopste nisam uzivao tim delom puta. Da ne pominjem kako voze i ulecu u traku. Opet, sve je to sastavni deo motociklizma i ovog nacina zivota, lagana ruka na gasu i ukljucen mozak, vrooom vrooom!
Utisci su mi fantasticni, dan fenomenalan, Kawi je potrosila nesto oko 12 litara za ceo put sto ispada nesto oko 4L-100km/h, zezanje max... Na kraju mogu da vas iskreno pohvalim i da dodjem i sledeci put na jos neku voznju.