Evo odgovorno tvrdim da više neću kupiti motocikl koji nema fabrički štender.
1. Zamena pneumatika i bilo kakav posao na motociklu. Ne mora da se vezuje, kajluje... Za to treba prostor i mora se izuzetno voditi računa da se nešto ne zagrebe. Nekome to nije bitno, ali ja kada vidim ogrebotinicu ja ludim par sati dok se ne smirim i saniram
2. Lakši parking, motocikl se bolje smesti i garažira zimi pod ciradom
3. Tekuće održavanje, pranje, održavanje lanca, itd.
Ja posebno vodim računa o tome. Motocikl u brzom pranju perem oko sat vremena, jednom u trim meseca izdvojim dan i perem oko 5 do 6 sati. To je uključuje pranje kontaminacija, demontira se vizir, podmazuju se sajle, pa nakon toga kreće igranka tj. detailing. Četkicama čistim kokpit i nanosim sprej za zaštitu plastike. Onda se lakiranje površine voskiraju carnauba voskom, pa koferi, podrep i blatobran i na kraju dođem do donjeg dela motocikla gde je centralni majka mara. Specijalnim sredstvom perem izduv do topova, pa cetkicama perem sve ispod rama, viljušku i felne četkicom, pa nanošenje voska. Felne je muka uraditi bez centralnog.
Čim budem u prilici i malo da odmorim može neko da svrati do mene da operemo mašinu detaljno.