Deja vu...
Ponovo lepa subota, ponovo supruga radi, ponovo Rumunija.
Šta je novo? Prošli put sam imao obaveze u Beogradu u 5, sada već u 3:30. Nema veze, voziću brže.
Oko 8 krećem. Komšija iz garaže preko puta taman kreće da isparkirava auto kada sam sišao. Komšija je stariji čovek, pritom teško pokretan, pa ću ja kao svaki dobar mlađi sugrađanin da sačekam. Ne mogu ni da otvorim u garažu da krenem da se opremam od njegovih kola... Čekam... 10 minuta, komšija odlazi, ja otvaram garažu. Nema veze, nadoknadiću.
Deja vu do Kovina, opet sam hteo 3 puta da se izbodem. Deja vu do Kaluđerova - zanimljiviji predeli na obodu Deliblatske peščare. Deja vu, nema gužve na granici. Već sam skinuo 15ak minuta sa vremena koje mi je Navigacija dala, pa računam da će biti sve ok.
Šta se razlikuje? Priče iz Rumunije se uglavnom usmeravaju na Transfagarašan i Transalpinu, U slučaju kraćih tura na Nerei Beusnita, gde sam i sam išao pre 2 nedelje ili eventualno Semenic. Razmišljam kud ću, gde ću...
Lično mišljenje - Dunavska magistrala je najlepši put za vožnju u Srbiji. Još dok sam živeo u Bukureštu, svaki put kada smo se vraćali kolima preko Đerdapa sam se pitao kako izgleda Dunavska magistrala sa Rumunske strane. Kolokvilalno Drumul prin Clisura Dunării, formalno drum național 57 će biti današnja putanja.
Možda mali problem može da predstavlja to što Google mape kažu da je put zatvoren. A možda može biti problem i što table govore isto to.
Nema veze, improvizovaću.
Čim se pređe granica skreće se desno. Rekao bih da je put u osnovi napravljen od naslaganih betonskih ploča, kao što je nekada bio stari Novosadski put, samo su ploče kraće. Dosta neprijatno za vožnju, mada je kvalitet asfalta kojim je put presvučen uglavnom dobar. Osim na par mesta gde je put klizav, a postoje i dosta duboki kolotrazi, i to uglavnom u desnim krivinama. Imao sam dve situacije gde sam morao da dižem motor iz obaranja kako bi povratio stabilnost. Dakle, potrebna je pažnja ali može lepo da se vozi.
Nakon nekih 20ak km se put popravlja i uskoro izbija na Dunav. Subjektivni utisak - priroda je lepša sa Rumunske strane. Dodatno popravlja utisak to što je put uglavnom dosta niži od puta sa naše strane, pa se vozi bliže reci.
Objektivno - put od Kladova do Golupca je u dosta boljem stanju.
Sa Rumunske strane uglavnom nije loš put, ali ima tu i tamo dosta zakrpa, jedan veliki odron gde semafor reguliše saobraćaj, radova na nekoliko mesta, na nekoliko mesta fali jedna traka usled klizišta, nekoliko dosta oštrih lakat krivina, kakvih sa naše strane nema i na nekim deonicama je put vrlo uzak. Sve u svemu, držim dobar tempo i uživam.
Malo veća svinja u Svinjici
I pored radova, i pored povremenog stajanja radi fotografisanja, skidam minute sa navigacije neverovatnom brzinom. Milina jedna. Čak se i rizik sa putem isplatio pošto su table verovatno postavljane zbog gorepomenutog klizišta. Ili zbog nekih od radova. U svakom slučaju je prohodno (neće meni google da određuje gde mogu a gde ne mogu da vozim).
Skulptura Decebala se vidi i sa naše strane, ali je iz blizine još impresivnija
Pauza za sendvič i monster u Oršovi, i idemo lagano na Đerdap.
Međutim, sudbina je odlučila da mogu svoje planove da zabijem sebi u guzicu.
Izlazim iz Oršove nazad na Rumunsku Dunavsku magistralu i ulazim u stojeću kolonu. Nema veze, krećem da obilazim lagano. Rumuni su bratine, neće me drkati previše i ako me zaustave. Sve ide lagano par km gde se isključujem desno na benzinsku pumpu. Sipam gorivo, ulazim unutra... Bugarin plaća evrima gorivo i pokušava da objasni mučenici na šalteru da je sipao goriva za 30€. Valuta u Rumuniji je Lei, tako da je dosta teško sa preciznošću utvrditi za koliko € je sipano, ali je Bugarin zaključio da je to tačno 30. Ona sve vreme insistira da joj kaže broj pumpe.
On priča sa nekim telefonom i govori joj sve vreme 30€ (na Bugarskom ne na Rumunskom)...
Bez ikakve zajebancije gubim na pumpi jedno 7-8 minuta. Dolazi starija koleginica, preuzima Bugarina a ova mukica naplaćuje meni. Ne znam kako se završila saga, ostali su pošto sam izašao.
Ubacujem se sa pumpe opet u kolonu, opet obilazim, ispostavilo se da su u pitanju radovi kojih nije bilo pre 2 nedelje. Dolazim do granice.
Skrećem. Daleko veća gužva nego što bih očekivao. Ovo je malo improvizovan granični prelaz pošto je ulaz iz pravca Turnu Severina, a kada se dolazi sa ove strane sa koje sam ja došao se faktički skreće u kolonu vozila koji već čekaju iz pravca Turnu Severina. Stoji čovek sa GS-om, iza njega neki kombi. Pitam ga da li mogu da se ubacim ispred njega - čovek sa osmehom mahne - naravno.
Stajem iza GS-a, gledam, Ukrajinske tablice.
Mali savet sa moje strane. Kada imate izbora - izbegavajte da stajete iza Ukrajinaca. Iz nekog razloga njihovo zaustavljanje uvek traje duže od običnog. Gubim nekih 10ak minuta čekajući da dođem na red. Pravim jedan senfi na granici i Ukrajinac i ja dolazimo na red.
Dakle, vraćam se na teoriju o zadržavanju Ukrajinaca na granici. Prvo malo priče, onda daje pasoš.
Pa daje saobraćajnu.
Pa još jedno minut razgovora pa daje i vozačku...
U međuvremenu otvaraju drugi šalter, kasno je da prelazim. Prolazi Ukrajinac, prolazim ja. Meni, naravno, ne traže vozačku. Nisam Ukrajinac, a valjda imam lice koje uliva poverenje.
Na našoj strani nije bilo problema.
Izlazim na našu stranu Dunavske magistrale i dodajem gas. Već debelo kasnim.
Iz nekog razloga me navigacija ne vodi na Braničevo-Srednjevo (kraći put) već skroz do Velikog Gradišta. Nemam vremena da istražujem zašto, pratim navigaciju. Skidam minute, sve ide OK. Kod Požarevca idem na autoput, nemam vremena za Smederevski. Idem autoputem, sve ok, dolazim do naplatne rampe - milion vozila.
Gubim na naplatnoj rampi još 10ak minuta, to je to. Nisam stigao na vreme.
U svakom slučaju, evo ga relive
Relive 'Morning adventure'
WWW.RELIVE.CC
View my motorcycle ride: Morning adventure
A evo ga i timelapse puta od granice do granice