Prenosim jedan lep i zanimljiv tekst uz dozvolu autora Ivana Divljakovića:
Gamechanger ili jedan muškarac može promeniti sve
Mnogi ljubitelji moto sporta i firme KTM koja i jeste simbol enduro i motokrosa, iznenadili bi se kada bi čuli da je 1993. godine KTM bio na ivici bankrota. Broj prodatih motocikala je bio jako mali. KTM je sredinom 80-tih prekinuo saradnju sa Rotax-om, koji im je ustupao motore, i krenuo sa razvojem sopstvenog motora, LC4 ( liquid cooled 4 stroke ), koji je bio daleko nepouzdaniji od konkurenata na tržištu. U ponudi su bili LC4 500, i 600 ccm, i GS dvotaktni modeli, i to je bilo sve. Uporedjenja radi, pisac ovog teksta se seca, u Austriji je cena jednog KTM LC4 600 bila 60.000,- Šilinga, a Honde Dominator 650 ili Kawasakija KLX 650 79.000, Šilinga, odnos Šiling Nemačka Marka je bio 7:1. Uprkos nižoj ceni, vrlo malo ljudi se odlučivalo za KTM, jer su japanski motori u svakodnevici bili mnogo pouzdaniji, udobniji i svestraniji. Mali broj vozaca koji je aktivno vozio offroad nije ni približno mogao da popuni planirani budžet fabrike iz Matighofena, koja se lagano približavala svom finansijskom kraju....
Onda se neko setio Tirolca Heinz-a, pekara po zanimanju, i motokros svetskog šampiona iz 1984 i 1985 godine u klasi od 250 ccm. Heinz je upravo završavao svoju hemoterapiju, imao je rak testisa, ali se interesovao za Reli sport, vozio je Acerbis Inka Rally 1990 (na Yamahi Tenere 660). Novi menadžeri koji su upravo preuzeli KTM, ponudili su mu da sa LC4 motorom, povećanje kubikaže na 620 ccm, nastupi na Tuniskom Reliju, a potom na Dakar-u. Poduhvat nije imao nikakvih izgleda na uspeh, mala fabrika iz Matighofena je stajala naspram reli giganta Honde, Yamahe, Cagive... Milionski budžeti tih firmi za reli sport, bogati sponzori iz industrije cigareta i investicije u motocikle su višestruko nadmašivale sve što su ljudi iz Austrije mogli da prikupe. Fabrika garderobe Diesel je kao sponzor tada podržala KTM…
Dakar reli kao jedna od najvećih avantura moto sporta, od početka je imao posebno mesto u srcima svih, teško je naći bilo koga ko nije bio fasciniran slikama iz pustinje, i hrabrim avanturistima koji su kroz peščane dine i oluje tražili put do cilja. Kretalo se iz Pariza, 1. januara Nove godine, posle ludo proslavljene novogodišnje noći u gradu svetlosti…Heroji su tih dana mamurluk lečili avanturom, i kretali ka Dakaru na dva i četiri točka, kroz zimsku Evropu, do Granade, a onda u Afriku. U Africi su ih čekale kamene pustinje Mauritanije, nepregledno more peska Sahare, savana Malija i Nigera, sve do Senegala, Dakara, i tradicionalnog kupanja na Lac Rose.
Motocikli i kola velikih fabričkih timova, oblepljeni nalepnicama velikih i moćnih sponzora iz industrije pića, cigareta i zabave, i njihovi vozači, su predstavljali najbolje i najskuplje iz sveta moto i reli sporta tog vremena. Budžeti za trku su bili basnoslovni, na Dakaru se trebala pokazati produkcijska moć velikih. Honda, Yamaha, Suzuki, Cagiva su pravili motocikle specijalno za Dakar, i ti motocikli osim imena, sa njihovim kupovnim „imenjacima“ nisu imali mnogo toga zajedničkog…Za običnog motociklistu, Dakar i reli motori su bili nedostižni san…
KTM nije imao budžet da razvija poseban motor za Dakar. Dali su Heinz-u LC4 620 iz prodavnice, Acerbis im je napravio veći tank za benzin, i to je bilo to.
1994. godina, diskvalifikacija zbog neprijavljene zamene mašine…
Onda sledi Tuniski reli 1994. godine, i prvi fascinantni snimci jedne male kros mašine sa vozačem koji bukvalno leti preko dina…ništa nalik onome što smo navikli da vidimo do tada…Heinz
Na tom reliju i prva pogibija jednog KTM vozača, gine Angelo Cavandoli, oreol smrti se nadvija i nad KTM om, i pratiće ga u stopu i dalje…
Usledila je pobeda na Reliju Faraona u Egiptu, i KTM-u se pridruzuje i Lucky Strike kao sponzor, u timu je i Španac Jordi Arcarons
1995. Dakar reli kreće iz Granade, i prva etapna pobeda KTM-a. Helikopter prati jednog vozača na lila motoru, sa velikim Diesel nalepnicama na tanku. Vozač je zavrnuo rukave, bez protektora, više leti nego što vozi, i pretiče sve uz put. Heinz. Vozi hrabro, ludo hrabro i spretno. Motokros stil! Bivši šampion radi ponovo ono što najbolje ume. Mediji počinju da se interesuju, ko je ovaj koji pretiče velike. Skromni Tirolac, na motoru iz prodavnice u komšiluku. Prva etapna pobeda, pa druga, pa treća…peta…na televiziji i u novinama dva imena. Heinz Kinigadner, i KTM. A Dakar se približio…nije više u Africi, evo ga, u prodavnici motora u komšiluku, tu odmah iza ugla. Zove se KTM!
Te 1995. godine Heinz i KTM nisu uspeli da osvoje Dakar, Heinz bi izdržao, ali LC4 motor nije.
Put do pobedničkog postolja u Dakaru je još bio daleko za KTM, godinama daleko.
Fabrizio Meoni je sa KTM-om prvi put osvojio Dakar 2001 na LC8 motoru. Ali to je već neka druga herojska priča, koja zaslužuje posebno biti ispričana.
Ova je o KTM-u, i o velikom Heinz-u, bez koga KTM ne bi bio ovo što danas jeste.
I o snu o Dakaru, koji je zahvaljujući njima postao bliži, tu odmah iza ugla, u prodavnici motora…
Za moju enduro i moto kros braću, i u sećanje na velikog Slobodana Bobicu Ilića napisao Ivan Divljaković