Ko god je radio u kafani zna ovaj osećaj. To su druže kompleksi i ono što nosi iz kuće kako su majka i otac vaspitali. Bakšiš sam dobijao uvek od "sirotinje", od ljudi sa sela, i od ljudi koji su nekad bili radili u kafani. Oni što su ispred parkirali najskuplja kola, nikad ni dinar... Čeka 5 dinara kovanicu da mu vratiš.. neka. I ne treba mi. I zato uvek ostavljam bakšiš, i u kafiću i čak i pljeskari, gde ljudi nemaju običaj to da rade.
I nije ni reč o parama već dal nekog gledaš kao čoveka...