-
Broj tema i poruka
2394 -
Pridružio se
-
Posetio poslednji put
Tip Sadržaja
Profili
Forumi
Galerija slika
Kalendar
Articles
Sve što je postavio član: Gliga
-
Da li neko ima ideju sta mu je: Motor sve cesce nece da upali ukoliko ne stisnem kvacilo. Pocelo je da zeza nakon par intenzivnijih off-ovanja ali je sad, za vreme ture, postalo 90% redovna pojava. Nije do prekidaca copave, njega sam razvalio o kamen tako da su zice prespojene. Ne znam da ima bilo kakav "mehanizam" rada koji inace predvidja da se motor moze upaliti samo kada je stisnuto kvacilo (kod mene se nikada nije mogao upaliti ukoliko je ubacen u brzinu)...
-
Ovako su izgledale zavrsne pripreme trase pred polazak. Planirano je 11 dana ozbiljne voznje ne racunajuci odlazak do Bosne i vozikanje tamo. Nocenje iskljucivo u satoru, na divlje naravno. Prvi dan. Planirana je kruzna voznja od 80ak km preko Vlasica. Trebalo je da posluzi kao probni poligon na kom bih proverio da li je sistem planiranja rute nepoznatim krajevima "trazi puteljke na Google Earth-u i ubacuj u GPS" upotrebljiv u praksi. Na par km od starta pocinje makadamsko-asfaltna precica do Travnika. Put uglavnom jako dobar, kroz mladu sumu vodi preko brda. Na drugoj strani brda prvi put se ukazuje Vlasic, juzna strana, i put kojim cu se penjati. Sam uspon na Vlasic iz Travnika je prilicno atraktivnim asfaltnim putem. Ta strana planine je izuzetno strma tako da je pogled na dolinu svo vreme dobar. Na prevoju silazim sa asfalta i dobrim makadamom se penjem prema domu na Devecanima. Na Paklarskim stenama (ispod doma) pravim kracu pauzu. Na tim stenama sam svojevremeno imao i prvi alpinisticki uspon, nesto sto mi se jako svidelo ali nije zazivelo kao aktivnost. Kao sto rekoh, pogled je neverovatan. Padina je izuzetno strma, dolina je nekih 1200m ispod. Na vrhu padine su stene visoke jos 50-ak metara, u svakom slucaju nije za one koji su osetljivi na visinu. Ovom fotkom zapocinjem serijal "Noge nad ivicom", ovde u epizodi Paklarske stene. Nastavljam dalje do releja na Paljeniku, vrhu Vlasica. Put je odlican makadamski. Pauza za fotkanje i okrecem nazad jer puta dalje nema. Izmedju releja i doma na Devecanima postoji odvajanje (levo iz pravca releja) kojim se makadamom moze sici u selo Krpeljici i dalje u Han Bilu (asfalt) ili otici na dalju stranu Vlasica pa spust prema selu Dub (valjda) odakle opet pocinje asfalt. Biram tu drugu varijantu kao duzu i sa, prema Panoramio fotkama, prilicno atraktivnim spustanjem. To ujedno oznacava i prvu nepoznatu deonicu gde sam se za planiranje oslanjao iskljucivo na satelitske snimke i eventualne fotografije sa terena (tako je planirana vecina dalje rute pa je bilo vazno isprobati kako to sve izgleda u praksi) Pocinje naivno, simulacijom Mongolije: put vodi preko pasnjaka, samo dva kolotraga utabane zemlje a svuda okolo trava. Par km dalje se zakuvava. Put se jako brzo pretvara u vododerinu, zemljana podloga iz koje viri krupno kamenje. Srecom pa nije strmo. U par navrata pokusavam da vozim travom pored "puta" ali ni tu stanje nije sjajno jer su brda puna kamenja. Prolazim bez vecih teskoca ali svo vreme u sebi psujem Google... Naravno da je na satelitskom snimku ovo izgledalo kao sasvim normalan put preko livade, nije bilo nikavog razloga da bude los. Osim sto se godinama ne koristi za saobracaj, nema razloga da se koristi. Ta deonica je dugacka mozda i manje od 2km ali ne bih se radovao ponovnom prolasku. A nije bilo iskljuceno da cu se istim tim putem vracati nazad jer i dalje nisam bio siguran da li je spust u dolinu uopste prohodan. Posle te jaruge nailazim na katun, put ponovo postaje normalan (makadam sa ostrim kamenjem), ubrzo okolina postaje pitomija, kamenje nestaje i zamenjuje ga trava. Ima vise katuna, mozda vikendica, tako da sam bar znao da ce spust do asfalta biti moguc predvidjenim putem. Jos jedan kratak odmor i nastavljam dalje. Palim motor, ubacujem u brzinu, on se gasi. Nogara dignuta sto znaci da je prekidac copave zavrsio svoj zivotni vek. Inace, vrlo inteligentno je smesten sa donje strane motora, ispod nivoa skid plate-a a u onoj jaruzi sam se vise puta solidno nasadio na kojekakvo kamenje. Pokusavam da ga skinem i eventualno procackam kontakte- odlazi glava na srafu. Plan B je skidanje plastika i ceprkanje po instalaciji te prespajanje kablova. Srecom uz sebe imam selotejp (inace izuzetno vazan sastavni deo vrhunskog nosaca za GPS koji je zbudzen pred Kepijadu- radi pos'o). Kao sto rekoh, put je tu vec normalan losiji makadam. Kada sam na pocetku spusta sreo kola (Golf dvojka, dizel. Beo naravno. Drugaciji izgleda ni ne postoje u ovakvim krajevima) bilo mi je jasno da nece biti nekih problema. Put ide kroz jelovu sumu i svo vreme puca pogled na dolinu duboko ispod. Od prvog sela pocinje asfalt, malo sirok i nov pa onda nikakav. U svakom slucaju zanimljivo za voznju jer je krivudav a saobracaja nema. Kroz Han Bilu stizem do Nove Bile. Da bih izbegao voznju glavnim putem prvom prilikom skrecem na neki lokalni put koji vodi tamo gde mi odgovara. 100m kasnije nestaje asfalta, 200m kasnije nestaje puta. Tj put postoji, samo sto je normalni stari most srusen a zamenila ga je kreacija sklepana od dasaka sirine nesto preko metra. Na trenutak zastajem pa ipak odlucujem da predjem sa sve stajanjem na sredini zbog slikanja. I stvarno sam stao na sredini, spustio noge na most i uvideo da se isti vrlo simpaticno ljulja levo-desno. U prvom trenu sam pomislio da meni nesto ne valja sa centrom za ravnotezu, u sledecem je postalo jasno sta je zapravo u pitanju. Bez puno razmisljanja, prva i gaaaaaas. Na rucak stizem par minuta pre pljuska, tajming savrsen. 85km i 2.5 sata voznje, jos toliko u odmaranju i fotkanju usput. Ona jaruga na Vlasicu je malo bacila sumnju na nacin planiranja rute ali sad' vise nije bilo mesta za izmene. Sve u svemu zagrevanje uspesno zavrseno, sutra je pravi start. U najavi: Radusa (al' za malo), Ramsko jezero, Blidinje jezero, vrh Cvrsnice, kanjon Drezanke (al' za malo), imaginarno busenje gume, Mostar (greskom), Sarajevo (asfaltom-pao mrak). EDIT: Ubacen i tracklog. dan1.gpx
- 78 odgovora
-
- 16
-
-
-
Za potrebe ovog putovanja iz Novog Sada se teleportujem 400km do Novog Travnika, okolina Travnika. Sve asfaltom, cisto vezna deonica. Od granice cak moze i da se uziva u voznji jer pocinju krivine, saobracaja slabo ima Pauza samo za gorivo, protezanje i cekanje da prodje pljusak.
-
Kao sto rekoh, ruta je na kraju dosta skracena. U originalu je bila planirana i Stara Planina i Kucaj, dakle cela istocna Srbija @ DzOkS: Vise, mnogo vise, na tockovima. Srecom po mene a i njega sve su bila glupava prevrtanja u mestu zbog umora i nedostatka koncentracije. Pocinjem da piskaram
-
Vlasic, Radusa, Cvrsnica, Jahorina, Bjelasnica, Visocica, Zelengora, Lebrsnik (Bosna), Lukavica Sinjajevina, Durmitor (Crna Gora), Ozren, Pester, Javor, Golija, Zlatibor, Tara (Srbija). 11 dana voznje, skraceno zbog najave loseg vremena i losih odnosa ulicne gume sa mokrim vanasfaltnim terenima Fotke su slozene hronoloskim redom... Putopis tokom narednih dana.
- 78 odgovora
-
- 17
-
-
-
Zavrsene pripreme za putovanje. 15-ak dana, Bosna, Crna Gora, Srbija, solo, kampovanje. Trudio sam se da bude sto vise vanasfaltnih deonica a asfalt koji nije mogao da se izbegne je uglavnom na lokalnim putevima Polazak sutra. EDIT: mozda bude i poneka fotka kad' se vratim, nosim tehniku
-
Karte su rutabilne. Sjajna stvar ovog projekta je sto su sami korisnici ukljuceni u izradu karte. Na osnovu tracklog-ova i/ili satelitskih snimaka ucrtavate puteve kojima ste prosli ili za koje ste sigurni da postoje a da do sada nisu ucrtani. Promene budu ubacene tokom istog ili sledeceg dana na www.openstreetmap.org a za izmenu rutabilnih karata ipak treba par nedelja jer se one redje azuriraju. Edit: Za razliku od Google maps ovde, bar za sada, jos nisam naisao da je neko ubacio sve sto na satelitskom snimku lici na put a zapravo je odavno neprohodno
-
Ta "posuda" je filter rashladne tecnosti. Gde je kupiti, to vec ne znam...
-
Posuda za ulje kvacila za Ladu Nivu. Tako sam je trazio i tako je pisalo na deklaraciji. Ova sto sam ja uzeo nema gumeni dihtung na poklopcu a ima rupu- ulje je curilo gde ne treba dok nisam prelepio rupicu, sad vise nema problema a ne stvara se ni vakum.
-
Ja sam uspeo nekim komadom zice da proteram veci deo mastila kroz taj ulozak. Na kraju cistio alkoholom ili medicinskim benzinom, ne secam se vise. Bez te zice mastilo nije ni pomisljalo da izadje napolje.
-
Lovacka ceka blizu vrha brezuljka
-
Jel moze neko okaciti tracklog sa voznje? Ili rutu sa Google Earth-a, cetvrta deonica posle Smrdljuca. Nesto mi se vrzma po glavi... Vidim da ste se lepo vozali, svaka cast
-
Naravno da su to one proizvedene 2010., cini mi se 7. mesec. Rok vazenja je do 2015. Bar su se smilovali da malo prilagode cenu obzirom da im je proslo 40% radnog veka. Debilizam...
-
Bio sam danas u Metrou. Jakne onako... Za nekog ko nema nikakvu jaknu mogu posluziti. Spoljasnji materijal deluje lose, tanak i ne uliva poverenje da ce stititi prilikom klizanja. Imaju neke tanke savitljive stitnike na ramenima i laktovima, ledja nisam pipao. Nisam odavno obilazio prodavnice moto opreme kod nas ali verujem da bi se za nesto malo vise para mogla naci osetno bolja jakna. Braon i crna su pravljene kao "imitacija" koznih jakni, materijal je ruzan pa nisam ni zagledao. Onu drecavu (kratka, sportska) takodje nisam ni pogledao, suvise je to drecavo uzivo Duza crna, kao enduro jakna ima luftere na rukavima i grudima, dzep na ledjima, rukavima i napred. Kada joj se skine postava unutra je opet obican najlon bez provetravanja tako da je upotrebjlivost po toplom vremenu, bar sto se mene tice, ravna nuli. Firma je totalno nepoznata, zaboravio sam posle 2 minute a hteo sam zapamtiti Logo i naziv donekle asociraju na Duchini.
-
Da li je neko mozda porucivao ove nosace nisana iz Kine? Na dealextreme su od 2.5$ pa na gore... Zanima me kako carina reaguje na ovakve stvari? Ipak je to deo za oruzje a tesko da su prema tome blagonakloni
-
Evo tracklog-ova od mene, grupa koju je vodio Kepo. 31-maj je put do Kosjerica, gubljenje oko Valjeva. Moze biti zanimljiva deonica od Rajca preko Ravne Gore, Riora i Maljena do Divcibara 1. i 2. jun su prva dva dana organizovane voznje, do sada nisu kaceni track-ovi iz ove grupe. 31-maj-12.kml 01-JUN-12.kml 02-JUN-12.kml
-
Nedavno je zavrsena predizborna kampanja tako da je sve moguce. Putna mreza je dosta izmenjana, pogledaj kartu Novog Sada sa linka i bice ti jasno koliko tu puteva fali. A siguran sam da je tako i u drugim delovima zemlje. No, da ne off-ujemo dalje, evo jos fotki... I malo od drugog dana:
-
Samo racunaj da su podaci na tim kartama stari. '60-'70-'80 godine...
-
Moras malo bolje da ih cuvas
-
A jbg... Mozda jednom naucim malo bolje
-
Ubacene fotke u prethodni post ako koga zanima
-
Izvestaj novosadskog isturenog odeljenja: Juce je pala istrazivacka voznja severnim obroncima Fruske Gore. Do pre par dana mi nije ni padalo na pamet da tu postoji gomila puteva i staza kojima se moze vozati. Najbolja stvar: blizu je grada a i nije u onom "planinarskom" delu FG. Na izlasku iz Sr. Kamenice se skrece levo sa glavnog puta (ako ste presli prugu otisli ste predaleko, pogledati trasu na Google Earth-u) i kroz vikend naselja (sad vec i predgradje grada) se preko brda stize u centar Starih Ledinaca. Put je uzan asfaltni i odlican makadamski. Jedino samo spustanje u Ledince malo losija deonica, zemlja sa vododerinama i kamenjem. Po mokrom bi moglo biti veselo obzirom na klizavost fruskogorskog tla. Oko navigacije nema problema jer ne mozete ni zalutati. Pogresna skretanja su ili slepi putevi koji zavrsavaju na necijim kapijama ili vas vremenom opet izvedu na glavne puteve. U Ledincima kod obnovljene crkve skrecete desno (ako dolazite iz pravca grada) prema groblju. Kada se prodje groblje, kraj asfalta, odvajate se desno niz brdo (prvo odvajanje. Ako ste prosli ogradjeni objekat sa leve strane-vodovod- opet ste predaleko. U pitanju je par desetina metara). Spust je kroz sumu, nije narocito strm. Podloga je zemlja sa kolotrazima. Prevedeno: zajebano ako je mokro. U podnozju se prelazi preko potoka, juce je bio zanemarljivo sirok ali posle kise je to par metara a podloga naravno blatnjava. Blato je takvo da sam se ja zaglavio i na ravnom delu par stotina metara uzvodno (pogresno skretanje me odvelo do tamo ). Posle potoka krece uspon. Trava i zemljana podloga, nista strmo. Postoji jedno odvajanje na desnu stranu kojim treba krenuti. Ako ga promasite dolazite do vocnjaka a na kraju i do rampe tako da nema gubljenja. Uspon je kroz sumu, po suvom bez problema. Tu se pomalo gubi jasno definisan put a ni ja nisam siguran da li je bilo nekih odvajanja i pogresnih skretanja... U svakom, obodom livade se izlazi na nesto sto izdaleka lici na odlican poljski put i tu skrecete levo. Put je na par deonica zarastao u siblje ali nije problem da se prodje. Posle prvog siblja se izlazi na livadu a put ide donjim obodom i na suprotnom kraju opet "nestaje" u siblju. Posle 100-200m se izlazi na "glavni" put kod lovacke ceke. Cela ova deonica je takva da bi se teze, mozda i nikako, proslo nekim 4x4 terencem zbog par zeznutih delova. Motorom nije problem, po suvom naravno (ja imam asfaltne gume koje ne podnose vlaznu travu ni ravnicarsko blato. Zanimljivo da na Kepijadi nisam imao problema sa voznjom kroz blato na planinama, cak ni na strmim usponima-osim blokiranja prednjeg tocka blatom u blatobranu). Ako skrenete levo ubrzo ulazite u sumu kroz koju vodi lep put sve do kamenoloma Rakovac. Na ulasku u sumu je rampa, ovaj put bila otvorena. Rampa je takodje i na samom izlasku iz sume kod kamenoloma. Postoji strma precica kojom se vlastitim motorom nisam usudio penjati Tudj' motor+gas i izlazi se bez problema. Dakle sledi povratak kroz sumu do ceke na njivi. Neposredno posle toga je raskrsnica- put levo direktno silazi kod manastira Rakovac (ne znam kakav je put nisam prosao tuda) a pravo se, preko livada sa neverovatnim pogledom na grad (pogledajte slike na Google Earth, lokacija se sa razlogom zove "anfiteatar"), dolazi do naselja. Tu ima jedna deonica nizbrdo sa jarugama, zemljom i krupnim kamenjem koja bi mogla biti zeznuta ako neko ide sa suvozacem ( a do "amfiteatra" svakako vredi doci- livada sa srusenom kucom u cosku i Pogledom). U zavisnosti kako izmanevrisete kroz naselje izlazi se ili na put Novi Sad-Beocin ili u sam Rakovac. Dalje pisem za prvu varijantu a gledajuci trasu na GE lako ce se prilagoditi i drugoj. Sa puta NS-Beocin skrecete levo u Rakovac, posle par stotina metara-prvo odvajanje- skrecete desno u brdo prema skoli. Na raskrsnici se ide levo a na mestu gde asfaltni put pravi ostar zaokret levo nas put produzava pravo na makadam ( prema mojoj originalnoj zamisli trebalo je pre te ostre krivine na jednoj raskrsnici skrenuti desno i tada se uopste ne bih zavlacio u sumu i penjao na greben. Taj put ide prakticno paralelno sa glavnim asfaltnim sve do Beocin Sela ali ostaje da ga isprobam) . Makadamom se stize i do poslednje kuce u selu (mozda i neki pl. dom-bilo je puno kola kada sam prolazio) odakle pocinje tehnicki malo zahtevniji uspon- zemljana podloga, rasuto kamenje i jaruge. Dalje se samo prati put, dobro utabana zemlja i trava, do raskrsnice kod lovacke ceke kod koje se opet ide pravo.Desno se spusta u... Negde, ima kuca. Vrlo blizu je jos jedna raskrsnica gde treba produziti srednjim putem uzbrdo preko livade (najslabije uocljiv). Put levo se spusta u Rakovac, put desno zavrsi u necijem dvoristu posle par stotina metara tako da nema problema sa lutanjem. Dakle samo pravo preko livade dok se ponovo ne uhvati put (100-ak m) i dalje samo hrabro napred. Blizu je i kraj livada tj pocetak sume. Ako se dobro secam na ulasku u sumu postoji rampa ali je ona ili otvorena ili se moze lako zaobici (davno bese jucerasnji dan a mozak nije kao nekada). Kroz sumu vodi lepa staza. Svo vreme se vozi grebenom, na zalost zbog drveca pogled ne doseze daleko. Podloga je klizava cim je vlazna a posto je u pitanju suma vlazna je cesto. Na jednoj blagoj uzbrdici, vec blizu asfalta, sam skliznuo u plitku jarugu na putu iz koje se mukom iscupah- jako klizavo a kisa nije padala danima. Na asfalt se izlazi na proplanku izmedju Brankovca i Zmajevca, tu cesto budu konji. Posto je meni cilj bio na jednom brdu iznad Beocina ja sam na asfaltu isao desno, od Crvenog Cota opet desno prema Beocinu. Sledecu deonicu tj odvajanje za nju je lakse objasniti kada se ide iz pravca Beocina: od cementare uzbrdo prema Cotu, posle 1-1.5km je prvo odvajanje desno i ono nas zanima (silazi se do nekih kuca). Na raskrsnici skrecete levo, na sledecoj raskrsnici desno. Tu "glavni" put ide pravo a to desno izgleda kao da ulazite ljudima u dvoriste jer je kraj asfalta a ni ne vidi se da postoji dalje put. Samo hrabro Posle zadnje kuce krece uspon kroz sumski tunel. Moz' bit zajebano kada je mokro jer je podloga samo zemlja. Tu se drzite tog glavnog puta, odvajanja su uvek nekako na levo. Vrlo brzo pred sobom cete ugledati travnato brdo uz koje vodi strm put- zemlja, kamenje, jaruge i strmo. Nisam siguran kako bi bilo sa suvozacem i sumnjam da je, bar sa mojim gumama, prohodno kada je vlazno. Srecom u pitanju je samo par stotina metara tako da nije problem ni da se proseta a vredi. Brdo je travnato, nazvacemo to pasnjakom. Pogled na ravnicu, Futog, Beocin i u daljini NS. Mir i tisina potpuni, prolaze jedino cobani. Tu je palo suncanje do zalaska sunca, muka jedna E sad, taj put produzava jos dalje, nisam siguran dokle je prohodan ni gde izlazi (gledajuci snimke sa GE izlgeda kao da izlazi negde pri vrhu puta Beocin-Cot). Ja sam krenuo ali sam se brzo i vratio jer mi je vec bilo dosta voznje (sa svim lutanjima, pauzama za fotkanje, uzivanje i ostalo preko 4 sata- dotle je 50km od cega zadnjih 15 i prvih 5 poznatim asfaltom, sve ostalo ili nepoznat asfalt ili off. Do kuce jos 25km asfalta. Sveukupno 70ak km odlicno provedenog dana. U prilogu su .kmz fajlovi sa trasama pojedinacnih deonica. Ja GPS nisam imao, kartu takodje. Generalno nema se gde zalutati. Moze biti kriticno jedino da se spusti negde odakle je tesko/ nemoguce izaci samostalno po mokrom. Eto, to bi bilo onako ukratko Fotke sutra-skroz sam smetnuo sa uma da ih obradim. EDIT: ubacene fotke Kamenica-Stari Ledinci-Rakovac.kmz Rakovac-Brankovac.kmz Brdo iznad Beocina.kmz
-
Mozda glupo pitanje: Jel se salju fotke pre/posle ili samo krajnji rezultat?
-
Ubedljivo najbolji time-lapse video koji sam do sada vid'o: Na Vimeu: Naravno ovo nije snimano idiot aparatom sa CHDK-om. Nekoliko DSLR-ova, šine, kopjuterski pokretne glave i ostala oprema vredna par 'iljada $ (bez aparata i objektiva). Rezultat je vrhunski, obavezno pogledajte i druge snimke od istog tipa (dakotalapse je ono sto trazite).
