Nema potrebe. Kada se rade ovakve stvari uzorci idu na laboratorijsku analizu. Tamo se testira sila čupanja provodnika iz terminala. Mašina vuče i meri silu kidanja. Pre toga, vrši se ultrazvučni pregled terminala. Tu dobijem bukvalno snimak kao kod lekara gde tačno vidim kako je svaka licna raspoređena, tj. deformisana i kako se terminal zatvorio. Zato takođe postoje strogo definisani kriterijumi.
Na osnovu analize iz laboratorije, formiraju se SPC parametri po kojima se podešava presa. To tako funkcioniše. To kalaj, za široke mase, ne stoji. Naravno takav kvalitet spojeva kad mi odradimo nije moguće dostići u kućnim uslovima.
Takođe, kada se radi instalacija za kritične sisteme koji imaju uticaj na bezbednost, svaki žica koja je krimpovana, 10 godina se čuva dokumentacija i parametri sa kojima je proizvedena.
Još ekstremnije su instalacije za vozila specijalne namene. Ali to nekom drugom prilikom.