Uprkos vetru današnji dan nije bio tako loš za vožnju ili neku šetnju. Upalio sam motor da radi malo u mestu a onda sam ipak odlučio da se provozam. Kratka vožnja do Pančeva je baš prijala. Nije bilo puno ljudi na šetalištu, što me iznenadilo, ali jeste pasa lutalica koji su ležali u travi sa obe strane puta, njih 5-6 (slika 3).
Stojim na šetalištu i razmišljam kako da prođem a da me ne napadnu dok mi jedna gospođa u prolazu udeljuje kompliment:" Kako vam je lep motor, koja je marka? Aa piše, Yamaha..."
Zahvaljujem joj se uz kiseo osmeh, fokusiran na ekipu koja me čeka na krivini. Čim sam upalio motor odmah je jedan ustao iz trave i krenuo prema meni. Ugasim mašinu, on stane. Pošto nije bilo prostora da projurim pored njih, odlučim da preguram motor tih 50-tak metara uzbrdo. Nisu ni pogledali za mnom ali do vrha sam se zaduvao kao da sam kamion gurao. Pitali me neki radoznali prolaznici: "Šta je, neće da upali?" Ništa im nisam odgovorio...
Ostatak vožnje je bio lek za dušu u ove zimske dane.