Letos padoh po pljusku, pa reko' da napisem da se ne izgubi iz vida i cinjenica da je trenje na kocionim diskovima mnogo smanjeno dok se ne prosuse. Elem, motor mi je stajao na pljusku (tacnije provala oblaka) i kada sam seo na njega, izgubio sam iz vida da su kocnice totalno mokre. Jedan lep pravac od mesta polaska je uzrokovao da 100-nak metara ne pipnem kocnicu, kad je trebalo da prikocim, nista, ja dodam jos malo, opet nista, u sledecem trenutku prednji tocak zablokirao, jos sam malo oborio motor (ulazak u blagu krivinu) proklizavanje na levu stranu neizbezno, ali sam samo ogulio levi bok, pa sam refleksno cimnuo na desnu i zavrsio padon na desnu stranu. Ljudi gledali motor i ne veruju kako sam uspeo oba boka da zeznem. Od stete, malo izgrebane plastike na oba boka, pukla zastita na auspuhu za suvozaca i pocepana desna rukavica. Brzina pre pada oko 60 km/h, ali se u tom "rvanju" dosta izgubilo na samoj brzini pri kojoj sam aterirao sa motora. Savet, po kisi i na pravcu s vremena na vreme "pomazite" obe kocnice, cisto da pocetno trenje osusi diskove i plocice, ako dugo vozite pravo i bez upotrebe istih.