Još jedan primer kako nikad ne smete da se opustite...
Vracao sam se kuci oko 8 večeras i u potezu od Ibarske kroz Ripanj, bi šta bi Izlazim iz krivine, prilčično brzo, oko 80+km, u susret mi ide neki auto i naravno, zaslepi me. Ništa strašno, ali dovoljno. Vidim da prelazi malo na moju stranu, pretpostavim, ispravno, da izbegava rupu na svojoj strani, ali ja idem malo više desno da mu dam prostora i da ne prodjemo blizu. E, na toj desnoj strani je bila ova "rupica" koju sam video kad sam bio na nekoliko metara od nje. Samo sam stigao da cimnem volan uvis, ustanem i da junački odvalim omrznutu rupčagu. Lepo sam stao, posle jedno 300m, pošto ne sme ništa da se naglo radi, i imao sam šta da vidim...
Prvo, ovo je mesto dešavanja, snimljeno iz obrnutog pravca iz kog sam ja išao. To je ta rupa.
Dubina nije zanemariva, čini mi se da sam video neke partizane da se kriju u njoj ;D
Kad sam stao i pregledao motor, nešto mi je bilo čudno... Nema mi tablice. Našao sam je, na oko 20m od rupe, od siline udarca je pukao ram.
Odmah sam pozvao svoje prijatelje, Alju i Urketa da dodju sa prikolicom po mene. Za manje od 40min sam bio kod kuće.
Šteta je...
... i ono što me najviše boli, NOVA GUMA, PREŠLA SAMO 300km!!!! Ima rupu, isečena je na ivicu kratera.
Znam da tu ima rupa, znam da đavo nikad ne spava, ma, sve znam, ali desi se. Sve u svemu, odlično sam prošao, bez pada.
Neka i vama bude za nauk, ma koliko dobro poznavali put, ma koliko bili blizu kuće, ne opuštajte se i ne očekujte da će sve ići kako biste vi želeli.