Sve je to tačno, ali niste razumeli situaciju. Vozač bukvalno nije svestan mog postojanja, udaljenosti, iako me gleda pravo u oči. Neko se prene, trgne kao iz sna, neko produži dalje. On registruje samo velike objekte koji mu idu u susret, a misli su mu ko zna gde, o kom svom problemu razmišlja. Ja se zato trudim i uspeva mi, da sve probleme koje imam ostavim za kasnije, a dok vozim, da mislim samo na saobraćaj, da razmišljam o svojoj vožnji, o postupcima onog ispred sebe, o postupcima onog iza, onog pet automobila ispred, o mamlazu koji može da mi izleti sa sporednog puta. Kad vozim, koncentrišem se samo na vožnju i situaciju oko sebe. A ni tada čovek ne može da bude apsolutno siguran.