Na motor sam prvi put seo sa 20 godina, vespa 150 kubika i nisam ja vozio već rođak. Nije mi bilo prijatno uopšte. Znači, u životu nikakav kontakt sa motorima.
Voleo sam da čujem zvuk mašine kad prozuji ali toliko, nisam razmišljao o tome.
Sa nekih 34-5 godina rešimo supruga i ja da kupimo skuter. Zapravo je to više bila njena želja. Sprint sport, kinez, još uvek je u porodici. Kupljen od kolege.
Otišli do njega, pogledali i tu ja prvi put u životu teram "motor". Vozili smo ga i supruga i ja, podjednako.
E, onda sa punih 40 uđe neki virus u dušu. Najbolji drugar vozi, pa bio ovde, išao tamo, počnem ja da se zanimam al ništa ozbiljno. Ajd reko mogao sam položiti za A1 pa da uzmem nešto, čisto da se vozika.
Moto skup u Loznici, na 100 metara od kuće, odemo sa istim tim drugom i on počne imaš od 500-600 kubika dobrih mašina, drž ne daj, gospođa reče da će mi ona platiti polaganje kao poklon(a inače se plašila vožnje na motoru) i to i bi. Položih za A2 i eto i mene u tom društvu.
Motivi.
Putovanje, nova mesta, proći, prići, biti na jedan drugačiji način, naravno sa lepšom polovinom.
Sad čitam putopise i planiramo kuda, naravno u skladu sa mogućnostima, ali se ne opterećujemo previše sa tim. Nama je super vožnja i do neke obližnje planine, pojedemo sendvič, popijemo kafu i srećni nazad.
I naravno, oprez i rezon a uživanje dođe samo.
E da, i sinovi hoće sad da polažu za motor. Šta ćeš, nek bar neko u porodici krene na vreme