Obećanje je obećanje, i mora se ispuniti, a ima li većeg i važnijeg od onog koje čovek sam sebi da.Tako i bi. Rečeno-učinjeno.
Mesec dana agonije. Jedan vikend loše vreme, drugi vikend posao, treći vikend još lošije vreme i onda se poklope kockice i ajmo. Neradan vikend, kažu lepo vreme, pa šta još treba. Spakujemo MALO stvari(drugu jaknu, još jedne patike, fen, produžni kabal, četku za kosu,....). Dobro, ne baš sve ovo al ajde. Ja ubacujem kišna odela i dosta od mene. Osedlamo magare i može da se krene. A krećemo put Sarajeva. Da, pre mesec dana smo išli autom, prvi put, i toliko je snažan utisak ostao da je moralo da se ponovi, motorom naravno.
Dolazimo na granicu, stanem sa strane, supruga odnese dokumenta, vidim nešto priča sa policajcem. Kaže, pita čovek dokle ćemo i ja mu rekoh. Da nije hladno? Jeste, al kad imam blesavog muža, šta ću.Lepo,lepo.
Prelazimo most, Drina mala, kao da je sredina leta
Sipamo benzin u Bosni, jer tamo je lepša cenai nastavljamo ka Zvorniku.
Oblačno je, bogami i prohladno. Letnja je jakna, obične pantalone, debitantska sezona, nismo se još opremili kako treba(za gospođu smo našli uniformu tako da njoj i nije bilo loše). Ma hladno, mnogo. Trpim, teram dalje. Prolazimo Zvornik, nigde sunca. Stajem, daj bre kišno odelo. Ajmo dalje, bolje je.
Kroz Novu Kasabu prolazimo dok su radovi na putu, asfalt je izgreban i jako je neprijatno za vožnju. Srećom nije duga deonica. Idemo dalje.
Prolazimo Miliće i stižemo pod Vlasenicu. Ja i dalje razmišljam da okrenem nazad. E nećeš, kaže vođa puta, sad vozi i pokaza mi plavetnilo koje se pojavilo između oblaka. To je to, svanu konačno. Prolazimo sada već suncem okupanu Vlasenicu
Eeee, sad već može. Teramo uzbrdo. Krivine se nižu, sunce sija, lepota. Priroda je fantastična. Drveće je kao zlatom optočeno a još uvek izrazito zelena trava u kombinaciji sa nebeskim plavetnilom stvara neverovatnu sliku.
Uživamo.
Nižu se Han Pijesak, Han Kram, spuštamo se ka podromaniji,stižemo u Sokolac. Opet izgreban asfalt i opet neprijatna vožnja, ceo motor leluja levo-desno. Uspešno savladavamo i ovu deonicu i grabimo ka cilju. Skrećemo ka našoj destinaciji. Ajd malo da odmorimo. Nalazimo pogodno mesto i stajemo na par minuta da protegnemo noge.
Nestrpljivi smo pa nastavljamo put.
Ne može se čovek nagledati ove Bosne. Ubrzo stižemo i do Sarajeva. Mislim da koliko god puta budemo dolazili ovaj grad će uvek oduzimati dah.
Tražimo mesto da privežemo magare i onda kreće raspremanje i presvlačenje. Guram stvari u koferče, jedva zatvaram. Bočni su pod obavezno, možda i neka prikolica
Eeee, sad malo da prošetamo.
Malo dalje nešto drugačije
Već se oseća miris kafe i mi kao mesečari pratimo trag šireći nozdrve da upijemo što više aromu koja se prostire svuda oko nas.
Sad kad je duša zadovoljena možemo još malo da procunjamo.
Idemo malo i sporednim uličicama, pa opet na šetalište a onda u parkić
Ne verujem da je ista partija od prošli put ali je isti žar u borbi. Na svakih deset minuta sevne novi potez
Ne uspevamo da ispratimo tu dinamiku pa odlučujemo da idemo dalje. Uf, od tolike napetosti počeše stomaci da nam krče i mi šta ćemo nego na ćevape i obavezno Sarajevsko-malo, ipak se vozi.
Odlučujemo da je bolje da krenemo nazad malo ranije ali prvo da izađemo na vidikovac Zmajevac. Izletište sa prelepim pogledom na grad. Doduše, bilo je malo oblačnosti i izmaglice koja je smetala ali sve jedno prizor je poseban
U bašti lokala nema mesta pa odustajemo od čekanja za još jednu kaficu. Jašemo magare i krećemo nazad. Spuštamo se do magistrale, stajemo na pumpi da dopunimo rezervoar i pravac Loznica. Vreme je odlično i mi gazimo kilometre. Nižu se krivine, usponi i nizbrdice i uz jednu kraću pauzu brzo stižemo kući, naravno ponovo prepuni utisaka.
Verovatno je ovo bilo na neki način i zatvaranje ove naše debitantske sezone u jednom novom svetu u kom čovek vidi svet iz nekog sasvim drugog ugla. I to je ta lepota, taj osećaj. Možda je moglo i više i dalje ali dobro je. Sad ostaje da se spremamo za iduću godinu i za nova uživanja i nova mesta, mada, ko zna, neki lep dan i virus će da uradi svoje. Na nama je da uživamo. Do tada
Uzdravlje