Zaposlim se ja kao klinac sa 19 godina. Posle par meseci skupio pare i polozio za B kategoriju, ujutro po dozvolu i pravac na posao. Stignem i pohvalim se gazdi da imam dozvolu. Kaze on: Uzmi crvenog keca (zastava 101, isto stara 19 godina kao ja) i ako upali spakuj alat, idi za crnu goru-podgoricu ima tamo neki posao.
To je bio dozivljaj od puta, srecom “kec” me je lepo sluzio i slusao. Secam se da mi je put od borove glave do kokinog broda zadao dosta muka, tada ga jos nisu sredili.
Na izlasku iz mog naselja (borca) ka beogradu zaustavlja me policajac da proveri dokumenta a usput i da ga povezem do stanice koja je tada bila kod pancevackog mosta. Vidi da je vozacka izdata taj dan i pita zar prvi dan pa u grad, rekoh idem za crnu goru, tu je zacutao, mozda je i mislio da se salim.
Izvinjavam se sto sam oduzio, ceo ovaj put za mongoliju me je podsetio na ovo. Da sam sam tada odlucivao gde cu voziti pitanje bi bilo da li bi iz naselja izasao. Ovako sam stekao ogromno iskustvo, lepu uspomenu i svasta nesto, hteo ja to ili ne.