Odma da rešimo...
Ovo je moto forum. Ovde bi trebalo samo o motorima da se priča. Nisi udavio, niti ćeš ikada. Ovde i dolazimo da budemo međ' onima koji nas razumeju... (Delimo isto ludilo što bi se reklo). Ima tema koje trovači truju politikama i ostalim umobolnostima...
Da se vratimo na motore.
Napisah to na forumu već puno puta, kroz godine vožnje svi 'ranimo đa'ola, pa stalno veće, brže, jače, a zaboravimo šta je suština motociklizma. Najsrećniji sam bio sa 8 godina, na Tomos Automatiku. Pun rezervoar je bio ceo svet, daš gas, ne verglaš a letiš!! Kad prebaci iz prve u drugu - ravno orgazmu! Motor se umiri, nestanu vibracije i poleti, cukće ispod tebe, asfalt leti pod nogama, buka od vetra u ušima.
Ram je od lima, točkovi od bicikla, kočnice od nade, i motor, koji je tad ulivao strah u kosti... Shvatio sam skoro, da zapravo ceo život jurim opet taj osećaj.
I sad posle dugo godina kupim blentavi skuter od 125... Ne mogu ti opisati koliko sam se zaljubio u tu mašinu. 70 na sat i po Vojvodini i Srbijici.. 5200km za 3 meseca
Najslađe sam se navozao na CB500, po celom Balkanu uzduž i popreko.. 60 konja i nikad mi nije manjkalo snage.
(U stranu što sam tad bio student, nit para, nit brige, nit pameti, i da je zapravo to žal za mladosti a ne motorom)
Posle što sam imao bolje motore, to sam manje vozao, doslovno. Više para, motor nikad bolji a za celu godinu jedan vikend vozao....
Sreća nije u motoru.
Sreća je u doživljaju.