@legendical Meni se ne svidja nista sto se srafi direktno kroz nosace motora, a na cb500x se pretezno svi crash barovi sem fabrickih kace upravo na nosace motora. S druge strane fabricki crashbar je mekan i ako je malo jaci udarac pokrivi se i priljubi uz plastike, doduse Honda to i ne zove crash bar, nego light bar.

Pompeji-Rim-Chitavechhia-Orbetello (kamp) Jutro u Pompejima počinje rano. Ustajem u 7, lagano pakujem stvari i sklapam šator, pomalo me tuga hvata što napuštam ovaj kamp – ali vrijeme je za nastavak puta. Na recepciji završavam plaćanje – dvije noći, 40 eura, sasvim pošteno. Već u 8 sati sjedim u obližnjem kafiću na brzoj kafi i oproštajnoj sfogliatelli. Lijepa bašta, talijanski jutarnji žamor, miris espressa... Pijem gotovo na brzinu, ne zadržavam se. Čeka me Rim. Plan za Rim je jasan: brzinski obilazak od 3-4 sata, bez traženja parkinga, bez čekanja u redovima, bez ulaznica. Naravno da Rim zaslužuje više – mnogo više. Ali ovo je samo usputni pozdrav, simbolično stajanje, da ne prođem pokraj jednog od najvažnijih gradova svijeta, a da ne svratim makar na kratko. Krećem iz Pompeja, izlazim na autoput kod Napulja i vozim prema Rimu. Oko 200 kilometara puta, negdje na sredini prelazim iz regije Kampanije u Lazio. Krajolik se polako mijenja. Postaje zeleniji, pitomiji, nekako kontinentalniji – iako sam i dalje blizu mora. Manje maslina, više čempresa, niže brda i sve gušće naseljeni predjeli. Ulazim u Rim – i odmah nalijećem na gužvu. Prva stanica mi je nešto što većina turista preskoči: Piramida Cestia i ostaci Aurelijevih zidina. Rimska piramida možda zvuči kao šala, ali ona tu stoji od 12. godine prije nove ere, sagrađena kao grobnica za rimskog pretora Gaja Cestija. U njenoj blizini pružaju se ostaci nekadašnjeg Aurelijevog bedema – masivni zid koji je štitio Rim od upada barbara u 3. vijeku. Nakon toga se penjem na Aventin brdo, u Park narandži. U sjeni drveća tražim predah od sunca koje već peče. Pogled s vidikovca na Rim djeluje kao iz bajke – ali mutna izmaglica zbog vrućine ne dozvoljava da napravim pravu fotografiju. Nedaleko odatle nalazi se poznata "rupa" Malteških vitezova – pogled kroz ključanicu na tri države u jednoj slici: vrata Malteškog reda, italijanski vrt i kupolu Bazilike Svetog Petra u Vatikanu, sve savršeno poravnano. To je Rim u jednoj slici – neočekivan, slojevit, vječan. Spuštam se prema Circo Massimu – nekadašnjoj trkaćoj stazi za kočije koja je mogla primiti i do 250.000 gledalaca. Danas je to prostrana zelena livada, ali duh antičkog spektakla se i dalje osjeti u zraku. Vožnja dalje vodi prema Koloseumu. Ali Rim mi ne dopušta da se zaustavim – gužve, kolone, vrelina, nervozni skuteraši... Nemam gdje stati, sve je zakrčeno. Prolazim pored Koloseuma, slavoluka Konstantina, rimskog foruma... ali sve samo u prolazu. Osjećam razočarenje. Ali ne odustajem. Vozim krug od dvadesetak minuta – što u rimskoj vrevi i žegi nije nimalo lak zadatak – i vraćam se. Pronalazim mjesto pored ceste i, na zaprepaštenje talijanskih vozača koji su navikli na brzinu i kaos, zaustavljam se. Izvlačim telefon i slikam – Koloseum i moja Suzana, rame uz rame. Za uspomenu. Jer makar i kratko, Rim se mora pogledati u oči. Dalje nastavljam kroz dio grada Trastevere, možda najautentičniji dio Rima. Ulice su uske, kamene, prožete mirisima hrane, vinom i lavandom s prozora. Svuda oko mene zuji žamor – jezici se miješaju, ali sve odiše Rimom. Ulični svirači stvaraju ugođaj kao da sam u nekoj filmskoj sceni iz pedesetih. Ovdje, između stolova malih trattoria, razapetog veša i rimskih balkona, Rim najjasnije diše. Bez pompe, bez monumentalnosti – samo srž. Mislim da se baš ovdje najbolje osjeti duh Rima – ona životna opuštenost, sloboda i neka urođena ljepota koja ne mora da se trudi da bi postojala. Nastavljam u pravcu Vatikana, ali moj telefon me izdaje. Ugrio se jadnik. I kako i ne bi, kad termometar na satu pokazuje četrdeset stepeni. Sve se to dešava pored neke fontane, pa nalazim hlad, presvlačim majicu i bukvalno guram glavu u vodu. Plaćam danak rimskoj vrućini i saobraćajnoj gužvi. Ležem na neki zidić u hladu, napola pijem vodu, napola je polijevam po sebi. Nakon nekog vremena dolazim sebi – i ja, i telefon – pa nastavljamo prema Vatikanu. Brzinska fotografija ispred, taman koliko da se dokumentuje prisustvo, i palimo iz Rima što prije. Kako se približavam izlazu iz grada, promet jenjava, a sve izgleda lakše, prozračnije. Vozim u pravcu Civitavecchie, približavam se moru i već se taj miris slanog zraka osjeti u nosnicama. Vrućina ne popušta, skidam jaknu i vozim samo u majici kratkih rukava i bermudama. Znam da će me većina kritikovati – ali po ovoj vrućini stvarno nije humano. Nemam izbora, moram nastaviti put. Negdje u tom dijelu prelazim iz provincije Lazio u Toskanu. I odmah – sve izgleda kao naslikano. Ne znam da li da uživam u pogledu, u mirisu, u bojama, formama ili u oblicima okolnog pejzaža, ali jedno je jasno – Toskana je nevjerovatna. Lagani brežuljci, maslinjaci, čempresa u savršeni sklad… sve kao iz turističke razglednice, samo što sada nije slika – nego stvarnost. Prolazim kroz gradić Orbetello i nakon nekoliko kilometara stajem u jedan od brojnih kampova u okolini. Kamp je smješten u šumi s neobičnim borovima – stablima bez grana prvih trideset metara, a onda visoko iznad formiraju gustu krošnju kroz koju se nebo jedva nazire. Podižem šator, polako se smirujem, a misli mi još uvijek lete kroz Trastevere, preko Koloseuma, pa sve do mora koje se osjeća u zraku. Nakon što sam raspremio motor i stvari, krecem do lokalnog marketa. Plan je jasan: pivo i nešto jednostavno za pojesti. Već sada mi je jasno da nakon kupanja u moru, neću imati ni trunke snage za potragu po restoranima. Pašteta i paradajz — klasični bajkerski obrok. Lagan, efikasan. I uz to se — nasmeješ. Vraćam se u kamp. Hladovina pod borovima je najdeblja koju sam u životu video — gusta i zaštitnička. Temperatura savršena. Brzo se presvlačim i pravac plaža. Ponovo onaj sitni pesak, onaj što se uvuče svuda. Mrzim ga, al’ šta ćeš — nema boljeg izbora. Ulazim u more — (Ligurijsko, čini mi se?) — i hladan talas me presiječe taman kako treba. Osvježavam se i nosim jednu pivu sa sobom na plažu. Savršeno. Ležim i sabiram utiske iz Rima. Teško je ne praviti poređenja — Rim i Napoli su dva svijeta. Rim ima aristokratski mir, oseća se autoritet u svakom kamenu. Sve je uređeno, moćno i s mjerom. Dok Napoli… Napoli ti se nasmije, poludi s tobom i nestane iza ćoška. Razmišljam o Rimljanima. Gde god da živiš u Rimu, istorija ti je pod prozorom. Hodaš do trafike, a pored tebe — stubovi, terme, sjenke vjekova. To nije grad, to je vrijeme koje još traje. Večera jednostavna, pivo hladno, umor taman. Ležem u šator. Najbolja stvar kod mog šatora? Crn je kao noć i svjetlost ne ulazi ni kroz šavove. Temperatura unutra savršena. Tjelo se smiruje, mozak tone. Zaspivam. Danasnja ruta cca 440km

Ja bih gledao polovno, tanak je budžet za novo ako će mu trebati išta ozbiljno

E ovo nije ni malo loša opcija. Retke su Crome sa poznatom istorijom i ovako malom kilometražom....ukoliko je to,stvarno to. Ne vučem vodu ni na čiju vodenicu ali @Vitez Koja planiraš kuću,tebi matori ovako nešto treba. Da prevezeš sve i svašta i da imaš porodičan auto. Dobru cromu je danas veoma teško naći. Prema motorima koje ovde izbacuje u prodaju,rekao bi da je ova croma vredna za pogledati.

Hvala na predlogu, razmisljam i o crash barovima... Motor vozim samo po asfaltu, ne znam kolko su mi potrebni. Mozda bi najbolja varijanta bila da stavim one slajdere.

Skoro sam preko ivog lika iz Kule kupio odlučan komp klincu za igrice za 400€. https://www.facebook.com/share/1C497fw4La/

Asu je zapakovali ko da je poklon za ispod jelke. A ne ko miselin, pireli i ostali

Konačno uzeh motor iz salona. Prešao sam do sad nekih 40 km. Za sad sam zadovoljan,lagana vožnja dok se mašina razradi.

@legendica Imas kineskih na aliju i KP. Izbegavaj onu kopiju Puig-a, jako je losa. Preporucio bih ti MRA deflektor, skuplji od kineskih jesu ali daleko bolji kvalitet, ne trese, ne grebe vizir i najbitnije ne otpada.

Čileanci https://www.instagram.com/mozukichile/?hl=en

Isto je za Maroko. Ali nema "osiguranja". 1 čovek - jedno vozilo. Odustao od vožnje motora kombijem do tamo, naročito kada sam video cenu povratne karte Budimpešta-Marakeš, to je u nekim delovima godine baš povoljno. Umesto 7 dana jahanja, imaš 4 sata leta :), u Marakešu iznajmiš motorče (u to vreme su bile Honde 250L), i peglaš!

Jučerašnja vožnjica.....Tometino polje

Goretex se osuši u mašini za sušenje veša posle pranja da bi se "resetovala" vlakna. Postoje i sprejevi za impregnaciju koje poprskaš posle sušenja, ima ih u prodavnicama planinarske opreme, ali bi sušenje u mašini trebalo da ti reši problem ukoliko materijal nije oštećen. Sent from my SM-A556B using Tapatalk

Ferrari je to... Nećemo saznati dok svi učesnici ne pomru

Ili je sve posle samo "peglanje" izrečenog pred javnošću.

Dovoljno mesta za dvoje+prtljag

Prodato.

Ovo sam slutio da će biti, verovatno zbog težine? Svakako podosta. Sent from my SM-S911B using Tapatalk

Kymco downtown 300i. Trosi oko 3.3l do 3.5l Gradska voznja. 99% vremena

CFMOTO 700 MT nakon pređenih 5.000km uglavnom na otvorenom troši oko 5,2 a u gradu kreni stani 6 čak i 6,5 ...

Danas sam imao jednu komicnu situaciju sa gumama Vozio sam iz CG do izletista Boge - Rugova na Kosovu i prolaskom kroz Peć vidim lijepo opremljenu moto radnju.Uđem i ono svega i svacega i padne mi na pamet da pitam za zadnju gumu za moju staru Afriku.Kaze ima sacekaj...donese top upakovanu Mozuki 130 80 17 endiro gumu za 60€...Nikad cuo pa ajde da potrazim po netu sta je i nema nista...cak sam i cat gpt konsultovao i presmijao se odgovoru koji je bio otprilike - jeste li sigurni da ste tacno unijeli oznaku gume haha a kada sam rekao da, opet kaze jeste li sigurni da cete to staviti na motor...i tako umjesto gume pade dobra jagnjetina

Svaka čast,super! Samo planina!

Meni je ta crna za zamenu, evo joj 4. sezona, zato pitam Sent from my SM-S911B using Tapatalk

Baš tako. Gađžeti su tu da pomognu, ako mogu, al da se pouzdaš u radare mrtvog ugla i slične modernoće recimo, nema šanse. Nego glava ima da radi ko roto reklama

Hvala Živke, i hvala na sugestiji. To mi je bilo u planu ali nikako nisam mogao da učitam slike onako kako sam želeo, verovatno ne znam