Ogroman broj mladih ljudi se suocava sa istim problem, kao i ja naravno. Nakon zavrsene dve srednje skole ja i dalje nemam stalan posao. Nije da ga ne trazim, radim od zavrsetka srednje, radim sve za sta smatram da mogu i da sam sposoban da naucim. Tako sam prodavao autodelove (i nisam dobio platu), cuvao decu, berbe voca, gradjevina, mada vec duze vreme (sreca) radim sa ujakom pa kako tako uspevam nekako da prustim sebi i to veoma skromno.
Ono sto mene najvise pogadja i smeta mi, jeste sto ja kao jedna osoba koja ima ogromnu motivaciju i zelju za stvaranjem, vredna i izuzetno postena, nema gde da radi i sto je jos gore, posle svog iskustva rada i trazenja posla, shvatio sam da te osobine nemaju vrednost. Takvog su me prevarili jednom pa sam radio sve i svasta, trudio se da budem korektan i za to sam dobio neplacene nedelje i rad od 12 sati i preko. Da ne pricam o tome kakav olos i tupave vidjam zaposlene na dobrim pozicijama a ja moram da berem visnje na 50c negde iza brda. Sta onda da mislim, da moj stav i ponasanje nisu dobri, odnosno nisu podobni za ovaj sistem i da nekako moram da se adaptiram na ''neki nacin''. Ponekada mi je jako tesko naci balans izmedju toga, trudim se da ne postanem olos, mada se i dalje lavovski borim za neke svoje zelje, ciljeve i da ostanem covek za kojeg niko neci da ga je navukao, sjebao za nesto i sl.
Jako je tesko ovo vreme za mlade ljude da zive normalno.