Devojka otvorila firmu za higijensko odrzavanje zgrada, polozila za B jos pre 7-8 godina ali nikada nije vozila, nateram je nekako da uzmemo neki autic, treba joj za posao, ne moze autobusom.
Nadjemo solidnog sparka, krene kao da vozi, ja sa njom, obijasnjavam joj osnovno i na sta da obrati paznju, ali vidim da je ukocena i uplasena, ubrzo ona odustane i tako stoji auto parkiran nekih 9-10 meseci.
Prosle godine u ovo vreme posle visegodisnjeg razmisljanja odlucim ja da uzmem skuter zbog guzve i gungule po gradu, nemam A kat. tako pa je pao Tricity. Moje iskustvo, velika 0.
Kazem joj, ja od sada idem skuterom, vezbam i ucim, da te vozim ne smem jos uvek, moras ili busem ili kolima gde god da idemo.
Zajedno smo vezbali i ucili i odlicno smo napredovali oboje.
Ona vozi sada vec “kao Sumaher” voli i da se zajedno provozamo na skuteru i cak je i ona dobila zelju da nabavimo i njoj neki skuter.
Ja krivim sebe sto sam tek sa 40 god seo prvi put na motor/skuter i sto sam propustio bar 20 godina uzivanja, na drugu stranu sada sam i zreliji i imam veliko iskustvo sto se saobracaja tice.