Lepo je voziti po krivnama koje je moguće savladati većom brzinom. Generalno, više volim leve pošto su desne manje pregledne i ako je put nepoznat ne mogu nekada da procenim koliko je dugačak zavoj krivine. Kada je prođem vidim da sam mogao i znatno brže ali i obrnuto, dešavalo se da me izbaci do razdelne linije... U levim mi se to nikada ne događa. Posebno ne volim te uzbrdo - nizbrdo krivine malog prečnika po iskrpljenom i neravnom putu. Zbog pozicije sedenja i heblova oslonjen sam na ruke i po neravnom putu teže je kontrolisati zglob desne ruke a FZ je dosta nervozna na gasu. Trenutno reaguje i na malo dodavanje ili oduzimanje gasa, posebno u nižim stepenima prenosa, što je slučaj kod tih sporih krivina na neravnom putu. Zadnji točak je širine svega 140 mm što je, po mom mišljenju, malo za motocikl od preko 100 ks tako da lako zabacuje zadnji kraj na lošijoj podlozi što mi se dešavalo na deonici puta ka Krupajskom vrelu ili preko Kadinjače...
Zbog svega navedenog super mi odgovara Ibarska magistrala i putevi slične konfiguracije i kvaliteta gde mogu opušteno da krivinarim uz osećaj da držim konce u svojim rukama.