Cujte, ne bih da ispadne da ja podrzavam nasilje itd, ali... sa svecicama sam se igrao `80ih, dok nisu stigle `90. i svaki imbecil je nosio utoku, tako, da ne mora ni da me juri. Bojim se da ja nemam toliko strpljenja, postovanja i da pristajem da se povlacim, samo zato sto je neko jaci /u kolima, mislim/.
Divim se Motoholiku ako uspeva da se savlada kad mu mamlaz pokusa da predje preko njega i motora, kao i svakome ko u takvoj situaciji moze da se savlada. Iskreno, ja pokusavam to, ali, ne uspeva mi uvek. Progutam kad je u pitanju neka zena, samo se ljudski izderem na curku, covek sa decom u kolima, ali sa ostalima... tesko.
Znam da to nije u redu, posipam se pepelom, ali.... verujte, imao sam prilike da vidim jednog svog "pacijenta" kako koji mesec kasnije posle nase "vaspitno popravne diskusije o saobracajnim propisima" propusta motore i kako vozi onako kako je zakonom predvidjeno /ziveo mi je u kraju, pa sam pretio njegovu metamorfozu kao vozaca/. Zato mi se cini da povlacenje u misiju rupu, samo vodi do toga da takav "nesmotreni vozac" /citaj osiona baraba/, samo nastavi da nas sece, gura, udara i da zivi u uverenju da sve moze jer je u konzervi. A i te kako bezi od autobusa, kamiona.
Ponavljam, ne treba biti siledzija, bezrazlozno napadati ljude po ulicama, ali ja ovo shvatam vise kao neku nuznu odbranu, kao produzenu edukaciju. Svadju ili ne daj boze, tucu, razbijen auto, to ce da zapamti, a podignut prst ili "boze, covece, pa gde ces", ne verujem da ce se zadrzati u njihovom mozgu duze nego sto im treba da dodaju gas i odu da jure nekog drugog.