Nakon nekoliko voznji van grada po magistralnim putevima (narocito kroz i blizu sela) skapirao sam da je svako priblizavanje srednjoj liniji nepotreban rizik. Vise puta sam tako u levoj krivini "trazio teme" kad su mi u susret izletali kreteni koji su kolima gazili po pola metra moju traku, pa sam morao naglo da kocim i bezim u desno. Vozim sredinom trake, paralelno sa razdelnom linijom. U ostalom, sto je krivina ostrija to se manje dobija u preglednosti sirokim ulaskom...
Nedavno sam imao priliku da mi odrzi cas voznje policajac koji 17 godina vozi motor u sluzbi, i samo je potvrdio ovo sto sam rekao, recima "desna polovina trake je tvoja" (naravno, ako ima rupa, izbegavam ih). Osim toga, usvojio sam i "supermoto" nacin skretanja, tako sto guram motor u stranu (a ja ostajem iznad) umesto da se naginjem sa motorom - zato sto mi je lakse da iz te pozicije (ako je potrebno zbog rizle ili bilo cega drugog) brzo ispravim motor.
Ako pricamo o magistralnim putevima, meni licno je 80-90 kmh idealna brzina u kojoj nisam pod stresom i imam vremena da reagujem a da ne moram naglo da kocim. Ako vozim kroz naseljeno mesto gde ima kuca cije dvoriste izlazi direktno na put, tu idem jos sporije. Razlog je sto su mi par puta izletali psi iz dvorista koje je nemoguce videti dok se ne nacrtaju na putu.