NFS da li onaj senzor temperature što si pravio da laže računar za spoljnu temperaturu može i na hondu cbf da se namontira,ako može gde se kači i jel imaš možda da prodaš

Qartieri Spagnoli - Maradona D10S Još uvijek sjedim u busu, ali misli mi bježe. Vožnja je trajala sat i nesto vremena, kroz vrevu i haos napuljskih ulica. Zadnjih deset minuta kao da mi neko prebira po stomaku—ne od nervoze, nego od nečega što mi je teško imenovati. Možda je to taj osjećaj susreta sa legendom? Sillazim. Zadovoljstvo što konačno istežem noge, ali i poriv – gotovo nalik pozivu – da hodam dalje, dublje. Koračam ulicom Toledo, probijam se kroz rijeku ljudi i šarenilo izloga. Ispred mene, Španska četvrt-Quartieri Spagnoli.. Zove se tako zbog toga sto su je osnovali i tu su živjeli španski vojnici koji su službovali u Napulju i štitii grad od neprijatelja. Španska četvrt zaslužuje posebno poglavlje u ovom putopisu. Ne, poglavlje nije dovoljno—ona je puls Napulja, njegova duša, krvotok što pumpa kroz kamene vene ovog grada. Samo dvije sedmice prije mog dolaska, Napoli je slavio – četvrti scudetto, titulu prvaka Italije. Grad još uvijek bruji od slavlja. Baloni, zastave, plavi konfeti, sve okačeno, obješeno, zalijepljeno na fasade koje i same izgledaju kao da slave. Ulazim u uske uličice Quartieri—zidovi se naginju ka meni kao da žele šapnuti svoju priču. Vespa se probija kroz gomilu. Neko viče s prozora, neko kuha, neko pjeva. Ludilo? Možda. Ali živo. Autentično. Potpuno. A onda… On. Sve je podređeno jednom čovjeku. Hmm... čovjeku? U ovom kvartu, malo tko bi se složio s tim. Ovdje je Dios. Diego. D10S. Sveto trojstvo spakovano u jedan broj. Njegovo lice na svakoj zgradi. Murali, ikone, naljepnice, grafiti. Sve je podređeno jednom čovjeku. Hmm... čovjeku? U ovom kvartu, malo tko bi se složio s tim. Ovdje je Dios. Diego. D10S. Sveto trojstvo spakovano u jedan broj. Njegovo lice na svakoj zgradi. Murali, ikone, naljepnice, grafiti. Svetišta pod prozorima, između rublja i cvijeća. Oči Diega gledaju s visina, s vlažnih zidova i plastificiranih fotografija. Na vrhu kvarta, gotovo kao hodočašće – slavni mural poznat cijelom svijetu. Ljudi čekaju red za sliku. Pored mural – Museo Maradona. U njemu vrijeme staje. Originalni dresovi, fotografije, poruke, kipovi, privjesci. Kupujem repliku legendarnog plavog dresa iz ’87 – godine kada je donio Napulju prvu titulu. Svaki metar kvarta vrišti jedno ime. Diego. Diego. Diego. I ne – ovdje nije riječ o nogometu. Ovo je religija. Ovo je način života. Ovdje nije Diego bio samo igrač. Bio je ono što je Napoli želio biti – sirov, talentovan, buntovan, neukrotiv... božanski. Ali Diego i dalje daje Napulju. Čak i danas. Ovaj kvart je turistički epicentar grada. U muzej se čeka kao da je Vatikanski. Ljudi hodaju sa suzama, s osmijehom, s nevjericom. Slikam sve što nosi njegov trag. Svaki put kad pritisnem dugme kamere, imam osjećaj da mu odajem počast. Napoli je lud kao Diego. I Napoli je Diego. Takvu fascinaciju, takvu privrženost jednom čovjeku... teško da igdje na svijetu postoji nešto slično. Nastavljam dalje, s jasnim ciljem – želim probati što više lokalnih specijaliteta. Naravno, pizza je svetinja, ali Napoli nudi daleko više od toga. Ulice mirišu na more, na prženo, na tijesto, na tradiciju. Iako nisam uspio sve probati, istraživao sam šta se sve smatra autentičnom napuljskom hranom: Pizza fritta – pržena pizza, punjena ricottom, salamom i sirom, zatvorena poput ogromnog prženog raviola. Hrana siromašnih, danas kultna ulična užina. Cuoppo napoletano – štapićasto poslužen prženi miks morskih plodova i povrća, serviran u papirnom tuljku, savršen za šetnju. Spaghetti alle vongole – špageti sa školjkama, jednostavno, ali nevjerovatno ukusno, uz bijelo vino, peršun i bijeli luk. Arancini – pržene kugle od riže punjene mesom, sirom ili graškom. Babà al rum – kolač natopljen rumom, ponekad punjen kremom ili voćem. U jednom malom, lokalnom fast foodu, daleko od šarenih menija za turiste, nalazim savršeno mesto da započnem svoj napuljski gastronomski pohod. Na meniju: arancini s patlidžanom – hrskava kugla punjena rižom, sosom i komadićima patlidžana, i pohovani provolone sir posut italijanskim začinskim biljem. Sve domaće. Sve miriše na "još". I onda – kardinalna greška. Pojeo sam oboje. I to je toliko zasitno da imam osjecaj da sam pojeo 5 obroka. Napulj me još zove, mirisi prže nozdrve na svakom ćošku, ali ja – pun k'o brod, mogu samo da gledam. Srce bi još, ali stomak stavlja veto. Idem dalje, zedan sam, pije mi se kafa. Sjedam u kafić, naručujem espresso i Aperol Spritz. Espresso 1,13 €, Aperol Spritz – čaša od 2 dcl – samo 2 eura! Aperol ovde nije piće, on je način života. Kao Turcima čaj, kao nama kafa... Tvrdim da ne postoji grad u kojem se više pije to piće, i da je pritom jeftinije. Ljudi ga ispijaju uz smijeh, uz galamu, uz život koji se dešava na ulici. Jedni drugima dobacuju, komentarišu sve i svašta, uz Aperol u ruci kao produžetak svoje ličnosti. Dok pijem, posmatram. Sve ovde vrvi – stariji u odijelima, mladi na skuterima, turisti u japankama i šeširima. Svi imaju neku svoju brzinu, ali se u istom trenutku sve odvija kao jedna ogromna koreografija haosa. Ali lijepog haosa. Sit napuštam Špansku četvrt i idem pravcu busa da obijem panoramsku rutu sa Hop On-Hop. Off

Ako imas nekog da ti kupi ja mogu verovatno transport da ti uprilicim...ako mi tura prolazi tuda negde.

Nema 300 kg...

Ova mašina ima barem 300kg, za 5 € po kg ja ću da odem da je dovezem

lik je izjavio da one komentare ne pise on nego mu neko iz svedske vodi profil na njegovo ime i da on nema nista sa tim A na snimku se vide sve sami skuteri, to je ona saka jada iz snsa sto ima skutere za kurcenje po gradu pa kao aj mi smo bajkeri

Upravo to je uradio Pavle - samovoljno , bez mog zahteva ni odobrenja - i ispalo je odlicno. Sedenje na autoputu nas ustvari urnise , kad vise sati provedes pa se nazulja i ono sto nebi trebalo - zato sam nabavio air jastuke, em malo mekse (ustvari mekocu sam diktiras) a ima protok vazduha (sto je po meni bitnije, vise prija) !

Deprevoz, 5e po kg naplaćuju prevoz do Bgd-a Sent from my SM-A556B using Tapatalk

Za te pare,ovo možeš ovde da napraviš.Ovo je izuzetno nezahvalno za transport ...Ja bi ti uzeo još 250€ za transport.

Meni radili proletos kupatilo dva "univerzalca". Za vodu i kanalizaciju na spratu i spajanje sa donjom etažom sa njihovim materijalom 500 e. lepljenje pločica 15 e po kvm. Ispod kade koju su formirali pravljenjem jednog zidića mazali su neki malter u koji su sipali neku tečnost . Čitao sam deklaraciju sa tog kanistera i garantuju nepropustnost. Postavljnje sanitarije 80e. Posle sam ih zvao da polupaju pločice u toj kadi na podu i zalepe nove jer nije postojao odgovarajući nagib. Bio je kontra i voda se zadržavala . Bili su besni ali te nove pločice i lepak su oni doneli i uradili kako treba. Jbg ne možeš da sediš pored njih ceo dan ,a i preterivali su s pivom. Da ih moje oči više ne vide ali jedva sam i njih našao. Svi majstori imaju posla preko glave jer su uleteli u te novogradnje .

ajoj.. ne znam kako mi je ovo promaklo. pored curkanja na levim kleštima, bilo je pri kraju i kod "T"račve. Skinuto i zapakovano, šalje se kao uzorak za izradu novih teflonskih creva. Zadnja kočnica već ima teflonsko crevo, pre tri godine uradjena reparacija zadnjih klešta i zamenjena paknova. Čitao sam na forumu da je bolje vući dva nezavisna creva sa kocionog cilindra do klešta nego ih razdvajati "T"račvom. Ima li mišljenja?

Hvala, provericemo ga[emoji106] Sent from my iPhone using Tapatalk

Stelovao sam juce, nekako mi je reper kako je lanac zategnut kada je motor pod opterecenjem, a kada namestim po uputstvu cini mi se previse zategnut a i ima i zvuk u voznji koji ukazuje na to. Pratim ovako, nadam se da radim kako treba. Na drugim motorima sa stelovao po uputstvu i uvek je sve bilo ok. Dakle na ste der zadnjeg tocka (sto je odprilike kao da motor stoji sam bez vozaca) i hod lanca oko 3-3.5 cm, to mi izgleda najbolje iako na bocnoj nogari onda ima vise hoda. Sent from my iPhone using Tapatalk

NAPOLI Pola sedam – budim se u šatoru. Mrak svuda oko mene. Bacim pogled kroz mali prozorčić – svanulo jeste, ali kiša pada. Ma vrati se, bolan, gdje ćeš po ovom vremenu. I tako, okrenem se i nastavim sa spavanjem, čekajući „prirodno buđenje“. Ali nećeš, majčin sine! U osam se pojavljuje Martin – sav ozbiljan, kao i uvijek. Kaže, zvali ga iz servisa – stigla mu elektronika za motor. Ima termin odmah. Spakovao se za 10 minuta i kreće. „Donio si mi sreću“, kaže mi. Gledam ga, očekujem makar trunku euforije, neki ispad sreće, uzdah olakšanja – ništa. Martin je hladan kao špricer. Idi, dobri čovječe. I daj ubaci zrno emocije, bit će ti zanimljivije. Ispraćam Martina i idem do prvog restorana – zove se Tourist, ali uz to piše „Non solo per turisti" Valjda da i Talijani navrate. Naručujem espreso. Pa. Kapućino. Jeste li znali da u Italiji nije kulturno naruciti kapućino poslije 11h? Nije da ti ga neće dati, samo nije „kulturno“. Uz kapućino – sfogliatella. E to je čudo! Sfogliatella – klasik među napolitanskim slasticama. Izvana hrskava školjka, sloj preko sloja finog lisnatog tijesta. A iznutra – topla, nježna, aromatična punjenja od ricotte, griza, kandirane narandže i cimeta. To nije kolač, to je sudar tekstura i emocija. Eksplozija okusa. Nije bez razloga simbol Napulja. I dok ja upijam sve te okuse i ispijam jedno četiri kafe, kiša i dalje neumorno pada. U nekom trenutku odlučujem – dosta je. Oblačim kišno odijelo i krećem prema Napulju. Bez obzira na sve. Od Pompeja do Napulja ima 35 km, znači pola sata vožnje. Kroz gustu kišu, negdje pred ulazak u grad – čudo! Kiša jenjava, cesta se suši. Kao da me grad dočekuje s olakšanjem.Ulazak u Napulj ne liči ni na šta što sam ranije doživio. Prometna žila kucavica grada pulsira u ritmu trubljenja, naglih kočenja i nepredvidivih skretanja. Svako vozi kao da se sa skutera ne može pasti, ali u toj zbrci postoji neka vrsta harmonije koju samo Talijani razumiju. Fasciniran sam. Iz svakog mogućeg ugla, s pločnika, između autobusa, iz suprotne trake – izranjaju skuteri i Vespe kao da su programirani da se provuku kroz pukotine u vremenu i prostoru. Voze ih djevojke u ljetnim haljinama bez kacige, momci s cigaretom u ustima, stariji ljudi s vrećicama iz prodavnice – svi kao da su rođeni na dva točka. Talijani voze motocikle s takvom sigurnošću i ležernošću da to više nije samo prevozno sredstvo – to je stil života, gotovo umjetnost, naravno uz dozu ludosti. Stajem na proširenju uz obalu da sinem kisno odjelo – panoramski pogled na Vezuv i napuljski zaljev. Spektakl uživo. Kratka pauza da upijem prizor, pa nastavljam do garaže koju sam ranije zabilježio na Google mapama. Dolazim – garaža podzemna, radi neki Rumun, traži da mu ostavim ključ od motora da ga može pomjerati po potrebi. Ma jaro, lakše ćeš mi bubreg izvaditi nego ključ od motora dobiti. Ma vozdra. Tražim dalje. Prolazim pored luke, nalazim ograđeni parking s čuvarima. Lica... čudna. Ne bih ih vodio kući na ručak, ali ne traže ključ. Dogovorim 10 eura do večeras, parkiram motor. Unutra – Vespe s poljskim tablicama, hrpa njih, dje mi nece biti sumnjivi. Malo ih foliram, glumim da snimam vlog – kamerom slikam motor, njih, cjenovnik. Ne znam – čini mi se pametno, a i dobro dođe ako šta zatreba kao dokaz. Preko puta parkinga – zgrada kao iz horora. Oronula stambena zgrada, pored nje – javna kuhinja. Policija parkirana ispred, a ispred njih – likovi koje ne želiš sresti po noći. Tipičan napuljski haos. Kilometar dalje – potpuno drugi svijet. Banke, dućani, fasade koje nisu pale. Dolazim do Castel Nuovo – monumentalni srednjovjekovni dvorac koji dominira rivom. Impozantna tvrđava s pet masivnih kula i lukom isklesanom kao slavoluk. Izgrađen u 13. stoljeću, bio je kraljevska rezidencija, a danas je muzej. Zidovi mu mirišu na historiju, a pogled puca prema zaljevu. Pored dvorca – Hop on, hop off crveni bus. Dvije rute – panoramska i historijska. Karta 26 eura, možeš izlaziti i ulaziti kad god hoćeš. Nije loše – obzirom da je već prošlo podne, a kiša najavljena opet za oko 16h. Planiram drugu rutu kad krene kiša. Kupujem kartu, ali još ne ulazim. Prvo želim obići jedan od najpoznatijih trgova Napulja. Piazza del Plebiscito je ogroman, otvoreni trg, srce grada, mjesto susreta istorije i svakodnevice. S jedne strane se nalazi Basilica di San Francesco di Paola – sa svojim impozantnim stubovima podsjeća na rimski Panteon. S druge strane – Palazzo Reale, nekadašnja kraljevska palača. Trg je ogroman, popločan kamenom, a ljudi se šetaju, sjede, prave pauze. Tu, na tom trgu, osjetiš Napulj. Nije savršen – ali ima dušu, ritam, karakter. I miris. Kombinaciju morske soli, kafe i haosa. Na dominantnom mjeatu nalazi se Grand Caffè Gambrinus koji je istorijska i kultna kavana u Napulju, smještena na Piazzi del Plebiscito, jednom od najimpozantnijih trgova u gradu. Osnovan 1860. godine, ovaj kafić nije samo mjesto za ispijanje kafe, već prava institucija italijanske kulture. Enterijer odiše elegancijom i luksuzom – kristalni lusteri, mermerne podloge, pozlaćeni detalji, freske na zidovima i konobari u klasičnim uniformama, bijele rukavice. daju osjećaj da ste zakoračili u drugo vrijeme. Ovdje su sjedili i pisali velikani poput Oscara Wildea, Gabrielea D’Annunzija, Ernesta Hemingwaya i Jeana-Paula Sartrea. Kafa ovdje nije obična. Gambrinus je jedno od rijetkih mjesta gdje se i turisti i lokalci zaustavljaju s istim razlogom – da dožive duh starog Napulja, uz prvu jutarnju kafu ili lagan priču. Vraćam se prema busu, da krenem u ragedavanje historijske rute. Usput nailazim na Galeriu Uberto I. Galerija Umberto I je napolitanski odgovor na Galeriju u Milanu i kao takva je pravi arhitektonski dragulj – raskošna, elegantna i zadivljujuće prostrana. Čim kročiš unutra, obuzima te osjećaj kao da si ušao u svetište posvećeno stilu i svjetlosti. Izgrađena krajem 19. stoljeća, ova galerija je zamišljena kao spoj trgovačkog centra, mjesta za šetnju i društvenog okupljanja. Stakleni krov u obliku križa obasjava čitav prostor prirodnom svjetlošću, dok se ispod nogu prostire prelijepi mozaik od mramora s prikazima znakova zodijaka. Svi se slikaju tako sto nagaze na odredjeni znak. Ja nisam. Zgrade koje omeđuju galeriju odišu neoklasičnom elegancijom, sa stubovima, balkonima i ornamentima koje bi i sam Versaj pozavidio. U Galeriji se nalaze butici, kafići i pozorišta, a u zraku se osjeća duh vremena kada su Napolitanci ovdje dolazili da pokažu novu šešir ili popiju espresso u društvu gradske elite. Ulazak u Galeriju Umberto I nije samo ulazak u zgradu – to je šetnja kroz vrijeme, kroz sjaj i ponos jednog Napulja koji se nije bojao da sanja veliko. Ispred impozantnog Castel Nuovo sjedam na Hop-on Hop-off autobus. Zadužujem slušalice i zauzimam mjesto na gornjoj palubi. Kroz uličnu vrevu čuje se glas naratora koji nas vodi na putovanje kroz istoriju Napulja. Prva stanica je Piazza Municipio – prostrani trg koji dominira s dva simbola: Castel Nuovo i zgrada Gradske vijećnice. Trg je žarište gradskih događanja, često prepun prolaznika, turista i užurbanih lokalaca. U blizini se nalaze i pristaništa za trajekte prema otocima, pa je ovdje stalna gužva i energija. Nastavljamo dalje i prolazimo pored Teatro di San Carlo, najstarije još aktivne opere u Evropi, otvorene 1737. godine. Zgrada je prava barokna ljepotica, s raskošnim interijerom i impresivnom akustikom – svojevremeno kulturno središte čitavog juga Italije. Na red dolazi Chiesa del Gesù Nuovo – crkva s neobičnom, gotovo mističnom fasadom koja izgleda kao zid nekog zamka. Unutrašnjost je potpuno druga priča: bogato ukrašena freskama, mramorom i zlatom, mjesto je duhovne tišine i vizuelnog obilja. Via Toledo je sledeća – glavna trgovačka arterija Napulja. Ulica je živa, raznovrsna, šarena. Sa svake strane nižu se dućani, pekare, barovi, a atmosfera podsjeća na neki beskrajni praznik. Stižemo do Museo Archeologico Nazionale – jednog od najvažnijih arheoloških muzeja u Evropi. Čuva neprocjenjiva blaga iz Pompeje i Herkulaneuma, uključujući mozaike, skulpture i predmete svakodnevnog života iz doba Rimskog carstva. Autobus se penje prema Capodimonte – uzvišici s koje puca pogled na čitav Napulj. Ovdje se nalazi i muzej smješten u nekadašnjoj kraljevskoj palati, poznat po kolekciji umjetnina: Rafael, Tizian, Karavađo – svi su tu. Spuštamo se do Cattedrale di San Gennaro, posvećene gradskom svecu zaštitniku. U crkvi se čuva relikvija s njegovom krvlju koja se, prema vjerovanju, čudesno pretvara iz krutog u tekuće stanje – događaj koji Napolitanci s nestrpljenjem prate. Na kraju, prolazimo pored San Lorenzo Maggiore – kompleksa koji objedinjuje crkvu, podzemne arheološke ostatke i srednjovjekovne zidine. Mjesto je pravi vremenski lift – iznad gotički plafoni, ispod ostaci rimskog tržišta. Dok autobus klizi kroz uske ulice, iz slušalica upijam price i legende, činjenice i duh prošlih epoha. Osjećam kako me grad uvlači u svoj haotični, ali neodoljivi ritam. U autobusu sam, zavaljen na sjedište, gledam kako slike Napulja klize pored mene – brda, grafiti, haos saobraćaja, skuteri što zuje kao pčele bez pravila. Sat vremena vožnje kroz pulsirajući grad mi ne ostavlja prostora za dosadu, ali tijelo traži kretanje, a duša promjenu ritma. Izlazim kod Piazza Trieste e Trento, pa nogama dalje – spuštam se Via Toledo, jednom od glavnih arterija Napulja, gdje se moderni butici i stari barovi bore za pažnju prolaznika... sve to me vuče prema njoj. Španska četvrt. Ulazim u nju kao u drugu dimenziju – odjednom sve postaje prisnije, sirovije, gušće. Ulica se sužava, zvuci pojačavaju, mirisi udaraju – od pržene pizze do deterdženta s rublja koje se suši iznad glave. Ušao sam u Napulj kakav se ne prodaje na razglednicama – ali upravo onaj koji se pamti...

Zanimljivo, ako mi moj šef (član foruma) odobri par dana, i ja bi spojio vikend pa tamo negde 14 ili onaj posle...

Tim lopinama ne bi verovao ni "Dobar dan" kad mi kažu.. Oni su pakao i za polise AO, a mogu misliti za druge stvari.. 3 puta imao posla s njima, čista situacija, 1/1 , 3 puta potezao advokata.

Imate ovde o tome reč i rešenje..... Pritiska ima ali ne iznad normale, oring gumica je ta koja izda. https://forum.bjbikers.com/topic/211710-vespa-gts-250gts300/?do=findComment&comment=3155401

Opet ubistvo znaci?

Nisam siguran, ali mislim da je 2022. bilo zadnji put.

Jel to veliki pritisak u rashladnom sistemu?

Drugari koristi li neko od vas MT Braker kacigu na sport turing motoru ? Interesuje me kakav je nivo buke i vetra na brzinama preko 100kmh. Hvala Послато са 23124RA7EO помоћу Тапатока

U slučaju nezgode šlepaju kući. Evo pa koga zanima nek razmatra i tu opciju: https://www.generali.rs/fizicka_lica/auto_i_putovanja/pomoc_na_putu.935.html#download-documents

Pa upravo i to... Stavi na papir hladnjak, far, kurac palac , antifriz + radni h tamo i posle sve to ovamo... Eto... Mislim, sta ja tebi pricam, ti sebi znas najbolje za sebe...ali meni je cilj da me vrati kuci , mislim, to mi je izuzetno bitno...

Bojkot, da se ne zaboravi Sent from my PTP-N49 using Tapatalk

A dobro sad, može svašta. Mene više brinu neke situacije kao što je jedan čovek udario vepra na autoputu u MKD i te takve stvari.