Moto Guzzi , una storia importante

[Maxster 712 Napisano Mart 14, 2011]

 

Kao i kod mnogih drugih brendova, osnovanih u ta pionirska vremena, i ovo je priča o velikoj strasti i entuzijazmu koja je bila glavna pokretačka snaga osnivača, ali u slučaju Moto Guzzi-a, i još mnogih osoba koje nisu bile na vodećim mjestima u toj firmi, nego su bili uposlenici, a neki od njih čak ni to, veze nisu imali sa samom tvornicom, a značajan su dio njene povijesti.

 

Više takvih primjera će biti navedeno u samom tekstu o povijesti ovog proizvođača, ali sad ću navesti primjer koji sam čuo iz prve ruke i ne opisuje ga se u knjigama i na internetu: nakon jedne promjene vlasnika, uvedena je štednja i rezanje troškova zbog financijskog stanja firme. Naravno, bio je ukinut i program utrka što ekipa koja je to radila, nikako nije mogla prežaliti. Za zadnju utrku koja im je preostala, ukrali su iz tvornice kombi u kojem je bio alat i motocikl, i o svom trošku su odradili posljednji nastup. Tri su glavne značajke ove tvornice od prvog dana postojanja koje je izdvajaju od ostalih proizvođača: strast prema motociklima, važnost inovacija i važnost utrka. To ih izdvaja od većine ostalih proizvođača koji su do takve filozofije dolazili postepeno.

 

Kako je ove godine 90-a obljetnica prvog prototipa, ovo je članak o povijesti marke Moto Guzzi

 

U toku 1. svjetskog rata, u okolici Venecije, smješten je Miraglia Squadron, jedinica italijanskog CAM-a, zrakoplovstva (Corpo Aeronautico Militare). Tamo služe trojica prijatelja, dva pilota i njihov mehaničar, ljudi potpuno različitog socijalnog porijekla koji dijele isti san: osnovati vlastitu tvornicu motocikala. Carlo Guzzi, bio bi zadužen za projektiranje i proizvodnju, Giorgio Parodi, bio je bogati brodovlasnički sin koji bi financirao početak i vodio firmu, a Giovanni Ravelli budući službeni tvornički vozač i trkač koji bi samim time propagirao njihovu novu firmu. Nažalost, u prvim danima nakon rata, Ravelli pogiba u zrakoplovnoj nesreći, Guzzi i Parodi odlučuju za logo tvornice uzeti orla, zaštitni znak jedinice u kojoj su bili, kao uspomenu na svog ratnog druga.

 

Nakon rata, Carlo Guzzi nije uspijevao naći na tadašnjem tržištu agregat koji bi zadovoljavao njegove zahtjeve, pa ga odlučuje konstruirati sam. Prvi prototip nastaje 1919.g. u mjestu Mandello del Lario, u radionici lokalnog kovača Giorgia Ripamontia i uz njegovu pomoć. Zamišljen je kao trkaći stroj pri čijem su projektiranju korištena znanja stečena u zrakoplovstvu. Jednocilindrični agregat položen vodoravno, sa četiri ventila i bregastom osovinom u glavi motora, iz 500 ccm je davao 12 konjskih snaga i maksimalnu brzinu 100 km/h. Taj će agregat biti osnova proizvodnje idućih 45 godina. Motocikl je dobio naziv G.P. (Guzzi – Parodi).

 

 

 

15. ožujka 1921.g. osnovana je «Societa Anonima Moto Guzzi» za (u slobodnom prijevodu) «proizvodnju i prodaju motocikala i ostale relevantne aktivnosti i suradnju sa metalskom i industrijom mehanike». Novonastala firma vlasništvo je trojice tihih partnera, Guzzia, Parodia i njegovog brata Enrica, a osnovana je početnim kapitalom od 2000 lira koje je Parodi dobio od oca, bogatog brodovlasnika iz Genove. Firma je registrirana u Genovi, a sa sjedištem u Mandellu del Lario, provincija Como, u mjestu koje je smješteno na samoj obali jezera Como. Direktor je bio Giorgio Parodi. Iste godine izlazi prvi serijski model pod imenom Normale (zbog namjene motocikla), horizontalni jednocilindraš zapremine 500 ccm, snage 8 ks, maksimalnom brzinom od 80 km/h koji je sa litrom goriva mogao prijeći 30 kilometara.

 

 

Po Parodievom zahtjevu, ukida se ime GP koje je tumačeno kao njegovi inicijali, i serijski model dobiva ime po svom konstruktoru: Moto Guzzi. Te svoje prve godine, tvornica se odlučuje i na trkački debut. Dva Normalea sudjeluju na rallyu Milano – Napoli gdje osvajaju 20. i 22. mjesto. Iako prvi nastup nije slavan, samo mjesec dana kasnije, 25. rujna, vozač Gino Finzi osvaja legendarnu utrku Targa Florio. Time je Moto Guzzi jedinstven primjer u povijesti: pola godine od osnivanja do prve pobjede. Naravno, u Moto Guzziu su bili svjesni važnosti utrka: u toj godini proizvedeno je 17 motocikala po cijeni 8500 lira.

 

Proizvedeni su u pogonu od 300 kvadratnih metara u kojem je radilo 17 radnika.

 

Tri godine kasnije, Guzzi je evropski prvak sa modelom C4V, evolucijom originalnog prototipa iz 1919.g. Titulu im donosi Guido Mentasti, 7. rujna 1924. Te godine prodano je 730 motocikala, dvostruko više nego godinu prije. Godinu kasnije, tvornica ima više od 300 radnika i izbacuje na tržište 1200 motocikala. 1929.g. dostižu brojku od 2500 komada.

 

 

 

1928.g. nastaje prvi tourer motocikl u povijesti: Moto Guzzi GT, poznat i kao «Norge», kojim je Giuseppe Guzzi, Carlov brat u idućim mjesecima vozio do arktičkog kruga i natrag – više od 6500 km, na rallyu po arktičkom krugu.

 

Iz tih godina, poznata je i još jedna Guzzieva znamenitost kao posveta strasti prema motociklima: svaki agregat nosio je potpis mehaničara koji ga je sastavljao, što je bila garancija kvalitete, a davalo je i određenu dozu ekskluzivnosti.

 

 

 

Tridesetih godina počinje zlatno doba tvornice koje traje do 60-tih. Moto Guzzi je najznačajniji i najveći italijanski proizvođač motocikala. Sportski uspjesi se nastavljaju i 1935.g. Moto Guzzi je prvi neengleski proizvođač koji osvaja TT (Tourist Trophy) utrku na otoku Man. Vlasnik i vozač motocikla je bio Stanley Woods.

 

 

 

 

 

Sportski modeli postižu slavu zahvaljujući mnogim inovacijama. Agregati su horizontalni mono cilindraši od 250 ccm i novi, V2 pod kutem 120 stupnjeva sa 500 ccm koji je smješten uzdužno u okviru motocikla. Taj model je vozio Woods. Tu koncepciju, ,mnogo kasnije kopira Ducati. Na slici je motocikl iz 1947.g.

 

Korištena su imena u raznim «GT» varijantama, a uz njih su najinteresantniji redni trocilindraš nastao 1932.g., kad i Quatrro Valvone, a slavan je i 250 Compressore koji je postizao 38 ks na 7800 okretaja i maksimalnu brzinu od 200 km/h.

 

Tre Cilindri

 

Quattro Valvone

 

250 Compresore

 

Kasnije ih slijede sportaši pod imenima Dondolino, Gambalunga, a privatni trkači voze Albatrose i Condore. To je doba mnogih slavnih Guzzievih vozača kao što su spomenuti Woods, pa Ruffo, Anderson, a najveće ime je Omobono Tenni koji je pobjednik 47 utrka.

1939.g. model Airone je prvi model s nožnim mijenjanjem brzina i on je najpopularniji italijanski motocikl srednje snage.

 

 

Dondolino - model 1946

 

 

 

 

Gambalunga

 

 

Airone

 

U 2. svjetskom ratu tvornica naravno ima i ratni model Alce koji je mogao imati i prikolicu, i slavni Trialce, trokolicu dizajniranu za brze prilagodbe raznim namjenama. 1946.g. ime firme je promijenjeno u «Moto Guzzi SpA»

 

 

 

 

 

 

Alce

 

 

 

 

Trialce

 

Nakon rata, zbog teške ekonomske situacije, motocikli više nisu ekskluzivna vozila za zaljubljenike, nego potreba, pa tvornica prvi puta počinje proizvodnju pristupačnih modela malih zapremina i prvi puta proizvode i dvotaktne motore. Prvi model je Guzzino 65 kojem je zbog inflacije, početna cijena od 80000 lira odmah skočila na dvostruki iznos. Kasnije taj model mijenja ime u Cardellino i proizvodi se i tokom 50-tih.

 

Slijedeći modeli su Zigolo 98 i Lodola 175 koja je posljednji projekt Carla Guzzia.

 

 

U to doba nastaje i Galletto, jedini skuter koji je Proizvodio Moto Guzzi. I u ta teška vremena, u tvornici ostaje naglasak na konstatnom traženju novih rješenja u tehnici i designu.

1950. je opet jedna značajna godina u povijesti tvornice: Moto Guzzi je prvi proizvođač motocikala koji je sagradio zračni tunel za ispitivanja aerodinamike na modelima u prirodnoj veličini. Iako je mnogo kasnije, kod drugih vlasnika ove tvornice, ispitivanje aerodinamike modela rađeno u suradnji sa institutom iz Peruggie kompjuterskim simulacijama, zanimljiva je činjenica da je i današnji Norge testiran u tom tunelu.

 

 

 

 

50-tih tvornica i dalje radi na razvoju trkačih modela (zbog kojih je tunel i izgrađen) i u to doba ekipi se pridružuje najznačajniji od trojice slavnih konstruktora u povijesti branda (prvi je Carlo Guzzi). Ime mu je Giulio Cesare Carcano i nakon raznih pokušaja sa četverocilindričnom mašinom, naposljetku stvara najslavniji motocikl za trke u povijesti: Otto cilindri. Motocikl sa aerodinamičnim oklopom tipa zvono, u koji je ugrađen V8 agregat sa po dvije bregaste osovine smještene u svaku glavu motora, rasplinjačem za svaki cilindar. Agregat je bio težak samo 45 kg, davao je 80 ks. Cijeli je motocikl bio težak 135 kg i mogao je postići brzinu od 285 km/h koja je slijedeći put postignuta na trkama tek 20 godina kasnije. Debitirao je na Velikoj nagradi Belgije 1955.g. i pobijedio. Ipak, V8 je bio projekt ispred svog vremena kojeg nije pratila ciklistika, a naročito tehnologija materijala što je rezultiralo kvarovima, lomovima i padovima vozača Billa Lomasa i Kena Kavanaha. Danas još postoje dva originalna primjerka u tvorničkom muzeju u Mandellu.

 

 

 

 

50-tih godina Moto Guzzi osvaja ukupno 5 svjetskih titula u klasi 350,a sama kompanija je konsolidirana. Ima više od 1500 zaposlenih u pogonu od 24000 kvadratnih metara. Ali pod kraj tog perioda počinju problemi za moto industriju jer zbog rasta standarda, automobili postaju lakše dostupni običnim ljudima. 1957.g. tri najznačajnije italijanske sportske moto-marke (Gilera, Mondial i Moto Guzzi) odlučuju napustiti utrke. 26. rujna te godine, Moto Guzzi završava svoje zlatno sportsko razdoblje

 

 

Najjača kriza za tvornicu nastupa u 60-ima. U to doba, Moto Guzzi se sprema u proizvodnju skutera malih kotača koji su bolje prolazili na tržištu. No to se nije dopalo glavnim igračima u tom segmentu, Piaggiu i Lambretti. Uz to, Lambretta je u to vrijeme krenula u razvoj V2 agregata s planom stvaranja motocikla. Sve je završilo dogovorom Guzzia i Lambrette da svatko ostane u svom segmentu tržišta, pa je kasnije bilo moguće u Lambrettinom muzeju pogledati jedina dva njihova prototipa motocikla uz sliku Guzzievog prototipa skutera.

 

 

 

 

Kriza tržišta jača. Brodovlasnik Parodi je umro za vrijeme rata, njegov sin Giogio 1955,

 

Carlo Guzzi je u mirovini i teško bolestan. Umire 1964.g. u bolnici u Davosu.

 

Tvornicu vodi Parodiev brat Enrico, koji nema više inspiracije.

1967.g. tvornica je prodana, a novi vlasnik je SEIMM (Societa Esercito Moto Meccaniche), koji strategiju gradi na jeftinim motociklima niske cijene gdje su najpoznatiji mopedi Dingo i Trotter.

 

 

 

 

Ipak, nastojanje za inovativnosti ostaje i tu na scenu ponovo stupa legendarni Carcano koji stvara ikonu Moto Guzzia: V2 agregat pod kutem od 90 stupnjeva sa radilicom usmjerenom po uzdužnoj osi motocikla. Rođena je još jedna legenda iz Mandella – model V7.

 

 

 

 

Ubrzo ga slijedi i V7 Special koji ima 50 ccm više – 750. Novi modeli su odlično prihvaćeni na američkom tržištu, a tome je mnogo pridonijela i prodaja policiji čime Guzzi ponovo ulazi u legendu. Na krilima tog uspjeha nastaju ekskluzivni modeli Special, Ambassador i Eldorado.

 

 

 

 

U tom uspjehu početkom 70-ih nastaje i još jedan legendarni model koji se održao i do danas – California, cruiser koji je najbolja mješavina američke filozofije motociklizma sa italijanskim šarmom i znanjima mehanike. California je jedan od najuspješnijih stranih motocikala na američkom tržištu u povijesti.

 

 

1971. godine slavu stiče posljednje veliko konstruktorsko ime u tradiciji Moto Guzzia – Lino Tonti. On radi redizajn Carcanovog V2 projekta i uz to projektira novi okvir gdje veliku ulogu kao dio cjeline ima i sami agregat. Taj okvir poznat je kao Tontijev okvir – Tonti frame.

Stvorio je još jedan u nizu slavnih modela: V7 Sport koji je temelj i svih današnjih modela

 

 

 

1973. je opet prelomna godina. DTI Group preuzima SEIMM, a vlasnik je argentinski industrijalac Alejandro De Tomaso, zaljubljenik u sportske strojeve. Uz proizvodnju sportskih automobila pod svojim imenom, De Tomaso odlazi u shoping u Italiju. Uz Guzzi, kupuje i Benelli i tvornicu automobila Maserati. Pod De Tomasom, Moto Guzzi vraća profitabilnost, ali ulaganja u razvoj nisu velika kako se očekivalo. De Tomaso forsira četverocilindrične modele gdje je najveći uspjeh imao model 254 iz 1975.g.

 

 

 

 

Ipak, Guzzieva publika protestira i tvornica se brzo vraća svojim tradicionalnim vrijednostima. U to vrijeme, mnogo se eksperimentira i sa 125 i 250 kubičnim modelima kod kojih je više bio naglasak na stilu nego na tehnici. Modeli su imali naziv Tuttostrada i Tuttotereno. Skraćeno, TS i TT. Na slici je model 250 TS.

 

 

 

 

1979.g. Lino Tonti stvara smanjene verzije V2 agregata. Nastaju modeli V35 i V50 koji postaju hit na tržištu i na kojima Guzzi ulazi u 80-e.

 

 

 

 

Sedamdesete nam donose još neke povijesne modele uz Californiu koje nikako ne smijemo zaboraviti. Prije svega, model Le mans, kod kupaca najomiljeniji Guzziev sportski serijski model koji je doživio 6 generacija i proizvodio se praktički do nedavno.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Početkom 70-ih nastaje i posljednji tradicionalni jednocilidrični model 500 ccm – Nuovo Falcone,

 

 

 

a krajem desetljeća i prvi serijski motocikl s automatskim mjenjačem – Convert..

 

U slijedeće dvije dekade nastaju nove verzije «malog V2» - V65 i V75. Stvorena je još jedna modelska serija amerikaniziranog izgleda pod nazivima Florida i Nevada.

 

Florida

 

Nevada

 

Ti modeli brzo postaju popularni zbog lijepog izgleda, male težine, manjih dimenzija i lagane upravljivosti. Sve više među kupcima Guzzievih proizvoda nalaze se i žene. Svoje zlatno razdoblje prolazi i model California koja doživljava drugu i treću generaciju. S druge strane, sportski image brane modeli Le Mans, Daytona, Centauro i Sport 1100. Odlikuju se specifičnim designom, različitim od svjetskih trendova čime se u stvari nastavljala tradicija Carla Guzzia.

 

 

 

 

 

1100 sport

 

 

 

 

 

Centauro

 

 

 

Pojavljuju se 8 ventilske verzije V2 agregata. Predstavljen je maksi enduro Quota.

 

 

 

U međuvremenu, Moto Guzzi ponovo prolazi kroz izmjene vlasničke strukture. 1988.g. spajaju se SEIMM i Benelli i stvorena je nova grupacija GBM (Guzzi Benelli Moto). Taj poslovni projekt traje 5 godina, poslovanje ulazi u krizu 1993.g. a 1996. firma iz Mandella natrag dobiva svoje ime «Moto Guzzi SpA. Te godine Guzzi slavi 75 godišnjicu i vraća se u profitabilnost. Ali u krizu ulazi De Tomaso koji se povlači iz posla, a koncern mijenja ime u Trident Rowan Group Inc, sa novim vlasnicima na čelu. To razdoblje traje slijedeće četiri godine kad je na čelu tvornice manager Mario Tozzi-Condivi. Traži se suradnja s drugim proizvođačima motocikala ili kupac, i na kraju, dogovor je postignut. 14. travnja 2000-te godine, Aprilia postaje novi vlasnik Moto Guzzia. U tom burnom periodu, Moto Guzzi traži svoj izgubljeni duh, ravnotežu inovacije i tradicije. Pojavljuju se ekskluzivni modeli proizvedeni u ograničenim serijama. Bližila se još jedna obljetnica marke. Na IMOT-u 2000.g. je predstavljen V11 Sport Rosso Mandello.

 

 

Godinu kasnije izlazi California EV80, jedan od najekskluzivnijih proizvoda te tvornice.

 

 

 

 

 

Moto Guzzi pokušava pogoditi ukus kupaca u tom periodu. Predstavljene su razne varijante postojećih modela. Nastaju V11 modeli Caffe Sport, Ballabio, Le Mans Rosso Corsa.

 

 

 

 

 

V11 Caffe sport

 

California dobiva mnoge podmodele kao što su Jackal, Stone, Stone Metal, Special Sport.

 

 

 

 

 

Jackal

 

 

 

 

 

Stone metal

 

 

 

 

 

Special sport

 

 

 

Nevada je konstatno dobro prodavan model. Polako se modernizira i tehnika i to je doba uvođenja ubrizgavanja u cijelu gamu. Pokušavaju se stvoriti i novi modeli. Na svjetlo dana izlazi Breva 750, naked modernog izgleda baziran na mehanici Nevade.

 

 

 

 

 

Radi se na razvoju Grisa, potpuno nove klase motocikla koju su u nedostatku izraza, u tvornici nazivali «tehno custom». Također se radi i na razvoju ultra sportskog modela MGS-01 u suradnji s poznatim tunerom Ghezziem.

 

 

 

 

 

U cijelom tom periodu, i sama Aprilia upada u financijske nevolje. Prometni i ekološki zakoni su sve stroži što otežava prodaju malih modela motocikala i skutera na kojima se bazirala njihova glavna zarada. Uz to, i sama Aprilia je previše ulagala u sport i razvoj vlastitih velikih modela. Ponude za kupnju Moto Guzzia dolaze od Ducatia (kojem nije bilo prvi put da pokušava doći u posjed slavne tvornice), kanadskog Bombardiera i najizdašnijeg, tajvanskog Kymca.

Ipak… 30-og prosinca 2004.g. cijelu grupu Aprilia – Moto Guzzi preuzima Piaggio, koji time postaje najveći evropski proizvođač motocikala i skutera. Nakon kratkotrajnog zastoja proizvodnje, Guzzi dobiva značajnu financijsku injekciju koja rezultira brojnim novim modelima u nekoliko klasa. Napreduje tehnologija, unaprijeđena je logistika i dealerska mreža, dogodio se i skok finalne kvalitete proizvoda, čemu je dokaz i nedavna prodaja jedne flote modela Norge 850 berlinskoj policiji..

 

Opet se događaju i sportske pobjede: 2006.g. Gianfranco Guareschi ima dvostruku pobjedu na legendarnoj Daytoni u klasi BOT (Battle ofthe twins), a iduće godine pobjeđuje u italijanskom Super twins prvenstvu.

 

Zadnja opisana dekada u ovom tekstu još traje. Uz muke na njenom početku, Guzzi trenutno doživljava novi uzlet i na početku je jednog dobrog razdoblja.

 

 

 

Moto Guzzi ukratko

Inovacije i prototipi:

 

- prvi centralni nogar za parkiranje – rješenje prisutno od prvog modela Normale koje uskoro preuzima većina ostalih proizvođača

- prvi prototip kardanskog prijenosa 1921.g. Prvu serijsku proizvodnju tog prijenosa ima BMW 1931.

- 1928.g. prva oscilirajuća zadnja vilica na modelu GT Norge. Prvi sportski nastup s takvom vilicom je na TT utrci na otoku Man 1935. rješenje vrlo brzo preuzimaju i drugi trkači timovi

 

 

 

 

- prva upotreba ulja u prednjem ovjesu – nastanak teleskopskih vilica. Ulje je u početku bilo zamišljeno i za podmazivanje

- prvi integralni sistem kočenja – nožna komanda aktivira zadnji i jedan prednji disk

- prva serijska ugradnja AGM baterija u motocikle – bez kiseline.

- CARC (Cardano Reattivo Compatto) – sistem za smanjivanje žiroskopskog efekta kardanskog prijenosa. Guzzievi konstruktori su gledali «u susjedovo dvorište» i odlučili otići korak dalje od BMW-ovog Paralevera gdje nijemci su ciklistiku motocikala sa kardanskim prijenosom učinili naprednijom. Guzzievo rješenje čini kompletno kućište kardana čvrstom cjelinom koja je dio zadnjeg ovjesa. Reakcije na trzaje vratila se odigravaju unutar kučišta. Nakon ova dva proizvođača, korak u razvoju čini i Kawasaki na modelu GTR 1400 sa sistemom Tetralever.

 

 

 

BMW Paralever

 

 

 

 

Moto Guzzi CARC

 

 

 

 

 

Kawasaki Tetralever

 

- prvi V8 i jedini koji je bio u upotrebi, na motociklu

 

 

- prvi zračni tunel za ispititvanje u omjeru 1:1

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

- prvi serijski motocikl s automatskim mjenjačem, model Convert. Početak proizvodnje 1975. 949 ccm, 170 km/h, 255 kg težine, Sachsov konverter sa dvije brzine, tadašnja cijena 3495 $ u Americi

 

 

 

- prvi hibrid motocikla i kamiona, prvi teretni motocikl. Model Ercole (Herkul), proizveden 1928.g. imao je nosivost 360 kg. Guzzi je teretne motocikle proizvodio do 1980.g

 

 

 

- 1950.g. prvi skuter s velikim kotačima, Galleto 160.

 

 

 

 

- prototip za vojne potrebe: Autoveicolo da montagna, pogon 3x3

 

 

 

 

 

Važni inžinjeri

 

- Carlo Guzzi, suosnivač firme koja je i nazvana po njemu. Konstruktor prvog prototipa, prvih modela i prvih agregata. Polulitreni monocilindraš osnova je proizvodnje prvih 45 godina proizvodnje

 

 

 

- Giulio Cesare Carcano, zaposlenik od 1936.g. do 1966.g.. Autor slavnih V motora, trkaćeg osmocilindraša i prvog uzdužnog V2 po kojem je brand i danas najprepoznatljiviji. Nakon druge karijere u projektiranju plovila, sa odlaskom u mirovinu ponovo se stavlja na raspolaganju Moto Guzziu. Umro je 2005.g.

 

 

 

 

- Umberto Todero – zaposlenik od 1939.g., prvi Carcanov suradnik, glavni mehaničar u prvoj pobjedi Moto Guzzia u Daytoni. Legenda firme koji je prošao skoro cijelu njenu povijest. Umire 2005.g. i bio je još uvijek u statusu zaposlenika. Moto Guzzi SpA je bio prva firma u kojoj se zaposlio, a Piaggio posljednja u kojoj je radio, a uvijek na istom radnom mjestu.

 

 

 

- Lino Tonti dolazi u Moto Guzzi 1967.g. kao zamjena za Carcana. Unapređuje njegov V2, stvara razne verzije od 350 do 1200 ccm i vraća četveroventilsku tehnologiju. Tvorac je i kompaktnog okvira za V2 modele – «Telaio Tonti» (okvir Tonti)

 

 

 

Autor je i raznih prototipova koji nisu ušli u serijsku proizvodnju, poput V4 agregata.

 

 

 

 

 

Važni vozači

 

- Gino Finzi, donosi prvu pobjedu u godini osnutka tvornice, na Targa Florio

- Giuseppe Guzzi, Carlov brat. Vozio je model GT po arktičkom krugu

 

 

 

 

- Stanley Woods. Pobjednik više TT utrka na otoku Man. Prvi vozač na stranom motociklu koji je tamo pobijedio

 

 

 

- Omobono Tenni. 47 pobjeda za Moto Guzzi u razdoblju 1933. – 1948.g.

 

 

- Bill Lomas. Dvostruki svjetski prvak u klasi 350 (1955. i 1956.) i vozač modela Ottocilindri.

 

 

 

- John Wittner, američki zubar, vrstan trkač i mehaničar u potrazi za motociklom koji bi bio konkurentan Harley Davidsonu. U suradnji sa Umbertom Toderom, donosi Guzziu prvu pobjedu u Daytoni

 

 

 

 

 

- Gianfranco Guareschi vraća ime Moto Guzzia na staze i postolja u ovim modernim vremenima, sa modelom MGS – 01. Svi ljubitelji marke očekuju veću aktivnost u utrkama, sa očekivanim promjenama pravila. MGS ima zapreminu 1200 ccm.

 

 

 

U sportu, Moto Guzzi ima 3329 pobjeda u službenim utrkama, 8 svjetskih prvenstava, 6 konstruktorskih naslova i 11 pobjeda na TT utrkama. Brzinski rekordi su bili također interesantni. Nažalost, nisam uspio naći preciznije podatke…

 

 

 

 

Tvornica.

 

 

 

 

 

 

 

 

Proizvodnja je cijelu svoju povijest smještena u Mandellu del Lario kod Coma. Sa početnih 300 do današnjeg kompleksa od 54000 metara kvadratnih u kojem je proizvodnja, zračni tunel i muzej. U eri Aprilie, vlasnici su pokušali premjestiti proizvodnju u Monzu kod Milana što nije uspjelo zbog pobune uposlenika. Zbog toga je 2004.g. izvršeno renoviranje pogona u što je uloženo 45 milijuna dolara. Sličan pokušaj je bio nedavno i od strane Piaggia, a ovaj put su pogon branili svi štovatelji marke, u čemu su sudjelovali i članovi našeg foruma, na čemu im zahvaljujem.

 

Adresa tvornice je Via E.V. Parodi 57, 23826 Mandello del Lario (Lecco), Italia.

U ulici nazvanoj po prvom direktoru.

 

 

 

 

Produkcija se prati od 1929.g. kada su dostigli 2500 jedinica. Najlošija godina je bila 1993. sa proizvedenih 3274 jedinica, a najbolja 1971. sa proizvedenih 46487 jedinica. U novija vremena se proizvodnja kreće od 4 do 6 tisuća jedinica, do Piaggiovog vlasništva kad proizvodnja raste. 2006.g. prelaze brojku od 10000.

Do pred kraj 90-ih, Moto Guzzi ima vlastiti designerski studio. Pod Aprilijinim vlasništvom modele rade u suradnji sa Marabese Designom, firmom koja je osnovana 1997.g. Ta se situacija nastavlja pod Piaggiom, projektiranje novih modela radi se u Aprilijinom centru.

Logo je kroz cijelu povijest u principu isti, slika orla na crvenoj podlozi, osim u doba pod SEIMM-om, kad su ga pokušavali modernizirati i učiniti jednostavnijim

 

prvi logo

 

 

u doba SEIMM-a

 

u doba De Tomasa

 

danas

 

 

Za fanove

 

Filmovi:

- Octopussy (serija James Bond) – Moto Guzzi Eldorado

- Prljavi Harry 2. dio – V7 Police

- A Month by the Lake – više motocikala, lokacija snimanja na jezeru Como, u blizini same tvornice

- Hooper – model Eldorado

- Harold and Maude – model V7

- The Italian Job – Moto Guzzi Falcone

- La Vita e Bella – model Superalce

- Mandolina kapetana Corellia – Superalce

- Rush Hour – Chris Tucker vozi Sport 1100

- El Alamein: the line of fire (ratni) – Superalce

 

 

Slavni vlasnici

- Sean Connery – njegova slika na motociklu sa natpisom «Sheriff» na prednjoj masci, postavljena je u tvorničkom muzeju

 

 

 

 

- Nicholas Cage posjeduje više komada

 

- Ewan McGregor – prvi kupac Grisa kod lokalnog dealera

 

 

 

- Billy Joel ima model Jackal Itd…

 

Guzzista – naziv za ljubitelje ove marke motocikala, pretvorio se u međunarodni pojam

 

GMG (Giornate Moto Guzzi) – od 2001. glavni godišnji Moto Guzzi susret koji se održava u Mandellu. 2007.g. sudjeluje 17000 motocikala. Susret ima mnogo programa koje organizira tvornica.

 

 

 

 

 

MGWC (Moto Guzzi World Club) – djeluje kao svjetska organizacija koja okuplja 3200 Moto Guzzi klubova. Osnovana 1970.g.

 

Za kraj

 

Moto Guzzi je od svog osnivanja proizvodio sve vrste agregata i veliki broj modela. Proizvodio je i sve klase motocikala, a nekima je i začetnik. Trenutna proizvodnja pokriva klasu touring, naked, sport naked, maxi enduro, custom i ima i jedan ultra sportski model koji nije moguće registrirati. Zapremine su od 750 do 1200 ccm, a jedina konfiguracija agregata je legendarni V2.Volio bih biti pošten i navesti izvore za ovaj tekst, ali to bi opet tražilo poduže nabrajanje. Većina toga napisanog na internetu meni razumljivim jezicima, nešto sitno tiskanog materijala, i meni važan dio, usmena predaja ljubitelja ove marke iz više zemalja. U vezi ovog posljednjeg, posebna zahvala i posveta pokojnom Urošu Blažku, legendarnom guzzisti iz Ljubljane koji je na Quoti obišao svijet.

 

 

Ako je neko između Vas u toj temi uspijo malo bolje upoznati se sa legendom Moto Guzzi-ja, onda je vredela svaka sekunda truda kod postavljanja ove teme. Nigde do sada nisam na ovom forumu pronašao bilo kakvu priču o toj legendi. Surfanjem naletio sam na ovu priču, koju sa velikim poštovanjem do autora ovdje delim sa Vama drugari bajkeri.

 

 

Izvor:

Motocikli

Google

[lalajko 2003 Napisano Mart 14, 2011]

Hvala ti za ovaj tekst.

[misa-pei 6027 Napisano Mart 14, 2011]

Predivan tekst, uživao sam u svakoj reči i svakoj slici. Hvala ti.

[spdzlla 0 Napisano Mart 14, 2011]

Bravo, predivan tekst.

[aca-pn 6324 Napisano Mart 14, 2011]

Predivno, hvala na tolikom trudu.

[bmw 1750 Napisano Mart 14, 2011]

Druže, zbog ovakvih tekstova vredi biti član moto foruma....hvala ti za ovaj tekst.

[doktor 4750 Napisano Mart 14, 2011]

Svako jutro pored moje kuce, prolazila je kolona Guzzi-ja, a ja sam ih ceznjivo gledao, sve dok posle citavih 18 godina jedan od tih Guzzi-ja nije postao moj. Moj prvi bike, vojni Guzzi koji sam toliko puta gledao, sedeo na njemu i mastao.

Vozio sam ga 5 godina, naucio mnogo toga, obisao dobar deo Srbije i malo okoline...posle sam ga menjao za veci bike, a tip koji ga je uzeo, vozio ga je godinama nakon toga i verovatno ga jos uvek vozi.

Naravno, Guzzi je ostao u mom srcu...verovatno cekajuci trenutak kada ce ponovo biti u mojoj garazi.

[Nikola-Pera 190 Napisano Mart 14, 2011]

Bravo i hvala.

Imao sam priliku davne "78 da vozim dva modela,doduse vojne verzije,na njima sam se obucavao i polagao.

[Sale_Kov 93 Napisano Mart 14, 2011]

Odličan text o mojoj omiljenoj marki motocikla

[boki.64 1924 Napisano Mart 16, 2011]

Hvala ti za tekst, zaista cenimo tvoj trud.

 

Kada se budu stekli uslovi i ja cu postati "Guzzista", moj favorit je Stelvio.

[tomerc 1240 Napisano Mart 16, 2011]

BRAVO!

[Maxster 712 Napisano Mart 17, 2011]

Hvala drugari , iskrena hvala

 

Pošto mi je to prva tema postavljena na ovaj meni stvarno drag forum, moram da priznam, da sam se i namučio . Nikako da prilepim text na forum. Pa sam si sve napravio u Word-u, pa pretvorio u pdf, al opet ne ide. Bilo me sram, da gnjavim ovde,pa sam pitao sina kako dalje. E sin Jan od 15 i nešto sredio stvar za čas. Dobro mi "matorci" barem ja,kao da smo popili kočionu ulje, ne ide kad bi čovek hteo, al uz pomoč juniora ipak sam uspio.. Ovom prlikom obečavam,da če sledeče teme biti bolje. Sad sam upravo u radovima revitalizacije moje V65 Florida. Nešto sam več i napravio, poslikao al ču više o tome, nekom drugom temom...

[Maxster 712 Napisano Mart 17, 2011]

Svako jutro pored moje kuce, prolazila je kolona Guzzi-ja, a ja sam ih ceznjivo gledao, sve dok posle citavih 18 godina jedan od tih Guzzi-ja nije postao moj. Moj prvi bike, vojni Guzzi koji sam toliko puta gledao, sedeo na njemu i mastao.

Vozio sam ga 5 godina, naucio mnogo toga, obisao dobar deo Srbije i malo okoline...posle sam ga menjao za veci bike, a tip koji ga je uzeo, vozio ga je godinama nakon toga i verovatno ga jos uvek vozi.

Naravno, Guzzi je ostao u mom srcu...verovatno cekajuci trenutak kada ce ponovo biti u mojoj garazi.

 

Doktore, znači i ja sam prolazio pored tvoje kuče . Davne je to 1983 godine bilo.

Veruj i ja sam tad zavoleo ovu marku motora. Hteo sam da ga kupim al nije ga bilo moguče kupiti. Civilna verzija V50, je tada u Ljubljani koštala ko dva BMW r 65. A polovnih tada nije bilo. Al sam prije par godina naletio na priliku i iskoristio je. Danas imam 2 Guzzija, oba dva su skoro oldtimera, al gledam da bi uzeo negde još i trečeg novije generacije. Razmišljam o Grissu . Videču kako če se stvari razvijati u buduče.

[doktor 4750 Napisano Mart 17, 2011]

Izgleda da si i ti bio u toj koloni...ziveo sam na nekih 200-300m od kasarne...

[DUKI 215 Napisano April 28, 2011]

Predivno,procitao sam cini mi se u jednom dahu.

[DUKI 215 Napisano April 28, 2011]

[DUKI 215 Napisano April 28, 2011]

[DUKI 215 Napisano April 28, 2011]

[Rille 166 Napisano April 29, 2011]

Hoću i ja da se prijavim kao jedan iz kolone koji je prolazio pored Doktorove kuće samo je to bilo u jesen 1992.

Još uvek pamtim dan i osećaj euforije kada sam položio vožnju na Beranovcu , definitivno jedinstven osećaj!!!

Od tada uvek zastanem pored svakog Falconca i 35-ice i zaigra mi srce a oči zasjaje. Iskreno se nadam da ću nekada biti u situaciji da pazarim bilo kog Guzzija koji će me podsećati na 02.12.1992 i na zvanični početak strasti koja nikada ne jenjava.

Hvala za predivan text i pozdrav svim Guzistima.

[dzolaja 89 Napisano April 29, 2011]

Bravo za text

 

[Raša 54 Napisano Maj 3, 2011]

hvala za tekst!

 

viđam u nemanjinoj jednog guzzija često, mislim da je le man, crveni ram i neka zelenkasto žuta metalik na rezrevoaru. možda ga neko zna? prelep motor!

[ssekir75 36 Napisano Maj 15, 2011]

a vidite ovo

 

 

inace falcone je prvi motor koji sam zavoleo jos kao dete kad sam ga prvi put vido (u "uniformi", jelte...) i koji nikako da nabavim... sve mi nekako pobegne ispred nosa za male pare. ove nalickane ni ne gledam, ocu pravog vojnika...

[Maxster 712 Napisano Jul 29, 2011]

Jedan detalj i pogled u staru tvornicu u Mandellu...

 

 

[avijaticar 142 Napisano Jul 30, 2011]

Hvala Maxter , zahvaljujuci tebi ove nedelje mastam o Grisu.

Pravi motor, kako treba da izgleda moderan classic, pa jos V-twin vazdusara.

Jedino cena od 12.350E nije bas privlacna, valjda ih zato ovde i nema...

Pozz

[Maxster 712 Napisano Octobar 15, 2011]

E ovako je bilo ove godine 16, 17 i 18 septembra u Mandellu del Lariu, gde se održavao največi skup Guzzista na svetu.

U ostalom ako koga zanima kako je bilo, pogledajte donji

 

L I N K