Jump to content

Moto Zajednica

Solo skidanje mraka - BG - BL - RI - PG - BG

Recommended Posts

  • Drug član, 777 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: Honda X-ADV

Seo sam na prvi motor već sa 6 godina. Kasnije, od rane mladosti sam maštao o putovanjima motorom, ali kako to obično biva, život ima neke svoje planove, do pre dve godine zaboravio na prvu ljubav (bukvalno prvu)... ALI, nikad ne reci nikad! 

 

Kada sam odlučio da uzmem skuter srednje klase, koji mi svakodnevno treba za grad, na umu sam imao i opciju da mogu sa njim da odem ponekad malo i izvan grada, ništa predaleko ali eto, da se provozam. Imao sam nekoliko izleta do stotinu kilometara po Srbiji i vidim da nismo loš tandem Hondica i ja.
I tako, pre dve nedelje otrpilike, otvori mi se priča da moji nisu tu a da mi neki dragi ljudi dolaze u Rijeku i odlučim da napravim jednu vožnjicu, usput i da posetim drage ljude. Naglasak je na vožnji, ne na obilasku i razgledanju znamenitosti.

Vreme je tradicionalno već nedeljama katastrofalno tako da vremensku prognozu bukvalno nisam ni pogledao. Na put sam odlučio da krenem sam jer ni sam nisam imao definisan tačan program. U prevodu - manje više bez organizacije. Zatražih savete u temi na forumu i dobih dosta odgovora :sampion: Proverio gume, spakovao stvari, pasoš, parice iiii usput se prilagođavam situaciji i osećaju (koji me oko putovanja redovno zajebe). 

Ideja ja bila da idem prvo do Banja luke, pa do Rijeke, nazad preko bosne i NP Una pa kući, sa minimum autoputa.
Odlučio sam prvi deo puta da mi bude do Banjaluke preko Šapca i Bijeljine, pa posle malo okolnim putem kroz Bosnu u pravcu ka Tuzli pa ulazak u Banjaluku preko Kotor varoši.

Sam put do Šapca ne bih komentarisao, nije vredan pomena, jedina deonica gde sam hvatao autoput. Koleginicina porodica u Šapcu pravi vrhunsku Viljamovku, te sam moram da ponesem za par osoba po flašu, nadajući se da me niko neće pregledati na granicama. Kad sam to obavio, znao sam da sam sve neophodno poneo, iako kit za reparaciju guma nisam nigde našao. Verovatno ne bih umeo ni da ga upotrebim svakako...

Do Bijeljine, put takođe nije za komentarisanje. Tu sam prema preporuci kolega sa BJB seo na doručak u Ćevabdžinicu Semberka. Morao sam ćevape da uzmem, šta drugo. Kad sam poručio bez luka konobar me zbunjeno pogledao i pitao da li sam siguran - druže, treba da dišem sebi u kacigu još satima, luk mi ne treba stvarno... Ćevapi bejahu bez greške - i ja preporučujem Semberku. Posle neki pisali po forumu da treba i urmašice da uzmem, ali kasno drugovi, ja već bio dalje.

Od Bijeljine, masnih brkova krenuh prema BL. Dosadan put preko Brčkog do Dubrave. Tu je već krenulo gore-dole, šuma, brda, proplanci, krivine. Put ne baš dobar ali nije ni loš. Zanimljiv i za vožnju i za oko. Biće da je kiša pljuštala pre mene, jer oko Srnica beše sve natopljeno, u mnogim krivinama je potočić vode prelazio put uz neizostavni šljunak. Nema veze, učimo kako skuter reaguje, šta sme a šta baš i ne. 

Spuštamo se do Gračanice (izgleda se sveže tako zove, niko u BiH je ne zna po tom imenu). Tu se fotografišemo sa lokomotivom, za uspomenu.

Nastavljamo prema Doboju koji je katastrofa za vožnju - uz put predugo naselja i sporo se vozi, ružno (ako smem da kažem).

Na moju radost, od Jelaha put postaje baš zanimljiv i lep, za nas koji volimo prirodu i krivine. Bio je i suv uglavnom. Tu sam se za dušu izvozao lepo, dok nisam osetio da je vreme za kaficu, ne žurim nigde. Naiđoh na prevoju na motel Jotan. Na magistrali je, ne znam ima li šta bolje u blizini. Gospođa bila nasmejana i jako ljubazna, kafa domaća dobra. Kada sam zatražio još jednu kiselu gospođa mi donese bokal izvorske vode, da se odžednim a ne da bacam pare. Spomenu da imaju uvek svežu lokalnu pastrmku. Stalno staju kola da pokupe sladoled na točenje.

Dok pijem kafu vidim preko magistrale ima put ka nekom hotelu  (slika). Popnem se posle gore da vidim na šta liči i deluje privlačno. Bašta na terasi, ski staza... Verovatno bih tu seo da sam snimio odmah. Zove se "Hajdučko selo".

Vraćam se na magistralu i put je stvarno bio zanimljiv za vožnju, iako ne previše spektakularan, sve do BL preko Kotor varoši. 

U BL odoh da posetim dedin grob i napokon se parkirah kod ujaka i bake. Ujak nije bio tu, ali baka nam donese po pivo, nismo se videli predugo...

 

 

20230602_100830.jpg

20230602_114503.jpg

20230602_134623.jpg

20230602_135930.jpg

20230602_135948.jpg

20230602_155656.jpg

20230602_160524.jpg

20230602_161055.jpg

20230602_173443.jpg

20230602_175020.jpg

Screenshot_20230607_213616_Honda RoadSync.jpg

Promenio član QmBGD
  • Sviđa mi se 22

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 839 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: NEMAM

Drago mi je da si išao gde ja idem, na Kotor Varoš :)

Jeste oko Doboja uvek krkljanac i kroz Jelah. Ja sam jednom otišao kroz sam centar Doboja kako bi izbegao kolonu na magistrali.

Čekam nastavak...

Živo me zanima da li si na Kneževo - kanjon Ugra i Vlašić ili si desnom stranom....


Послато са 21091116UG помоћу Тапатока

  • Sviđa mi se 2

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 777 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: Honda X-ADV

Dan 2.

Budim se u 6, oseća glava da sam bio sa sestrom u gradu do prekasno, ili previše piva bilo? Pomogla mi je oko rute za Rijeku, zna baraba gde je lepo, gde su krivine, dobre kafane...

Taman navučem kacigu na za broj veću glavu, zove me ista sestra, čeka me na kafi. Uh, odlaganje vožnje, al ajde, kafa i ceđena neće škoditi mom stanju, ne žurim svakako.

Ruta je BL - Prijedor - Novi grad - Kanjon Une - Bihać . Prelaz u u HR u Izačićima - Vratnik - Senj - Rijeka. (rekoh idem da se vozim, ne najkraćim putem).

Posle kafe, stvarno mi se razbistrilo u glavi, iako je nebo i dalje spremno da se isplače po meni svaki čas. Krenem navedenom rutom. Put je sve vreme lep za vožnju, brza magistrala.

Iza Prijedora se dokopah reke Sane i tu mi već postade prelepo. Jbg, obožavam reke. I dalje bez ozbiljnih i oštrih krivina, ljulja se motor na većim brzinama. Lagano, stižem do Novog grada. Tu se "kačim" na Unu. Kreće neka nova, lepša dimenzija... Da ne kažem očaravajuća.

Vozim se uz reku, gledam njene boje, hoću krivinu da promašim. Ma uživancija od vožnje i od prizora. Šta li je lepše?

Pred Bosansku krupu me policija tera desno od moje nove ljubavi Une (i prva devojka u koju sam se zaljubio u 2. razredu zove se Una, ni poljubac nisam dobio nikada), kaže biciklistička je (u)trka. Ja tužan, ali ispade zanimljiv zaobilazak, dobar put. Opet me navigacija skrenu sa glavnog puta, ja joj bezrezervno verujem jer realno pojma nemam ni gde sam, a mrzi me da stajem i gubim vreme na razgledanje rute (moj standardni zajeb na putu). Odvodi me mapa kroz sela, muslimanska (primećujem), put ponegde preuzak za dvosmernu džadu, kao kroz Košutnjak. Nailazam na neki dvorac, šta li je. Lepo izgleda - ajde da poziramo. Nakon toga se novom maistralom vraćamo do moje Une, napokon. 

Ubrzo stižemo u Hotel Kostelski buk. Nadam se da nisam poranio na jagnjetinu za 2 osobe, iako je 11h. Prc! Jbg, daj pastrmku. Bila je super, poveći porcijaš. I domaća kahva bila prAva!

Hotel je fensi, terasa restorana ogromna i iznad samog buka je, prizor prelep. WC čist i mirišljav :)

Idemo dalje. Brzo stižem na prelaz Izačić. (Tu srećem prve motoriste putnike od polaska iz BG.) Gužva poveća, 2 grupe motorista u koloni ispred stoje uredno. Prokleti stranci, kako sad ja da krenem preko reda i pravim se lud... Guramo motore u par navrata, srećom, posle 10-15 minuta vratio se i drugi policajac u smeni iz WC-a pa se otvara i druga rampa. Trka pacova ko će pre da se prestroji. Stižem treći na red vozeći jednom rukom jer drugom pridržavam kacigu i mobilni. Bravo za mene! Iza granice se motoraši okupljaju, čekaju saputnike da pređu. Jedino ja siroče, sam. Oni sve neke krmače od mašina, oprema iz Star wars-a. Ja na skuteru, kožne Nike i preko pantalona sa džepovima "štitnici" iz Pontisa :lol2: 

Kreće vožnja uzbrdo obroncima Velebita. Korenica pa Otočac. Mnogo motora usput, poveće grupe. Velika većina se uredno javlja, ja otpozdravljam i obrnuto. Sav sam nešto ponosan. 

Stižem na Vratnik, skapiram da je pogled malo poviše pored magistrale, vidim parkirane motore ispod. Mrzi me da pešačim, poteram moj adv "motor" preko kamenja do vrha (cca 37m od magistrale) i ponosno bacim pogled na more dole. To je trajalo kratko jer zamalo da me vetar sa sve motorom oduva do tog istog mora. Napravim popularan selfie. Krenem nazad i proklizavajući po onom istom kršu nizbrdo pitam se koji q mi je ovo trebalo... Dođoh u komadu na magistralu. Sad več iskusan bajker, srodio se sa motorom, peglam krivine ka moru, pretičem ozbiljne mašine koje voze stranci, trkam se sa domaćinima u raspalim kantama na 4 točka... 

Na ulasku u Senj neki radovi, naizmenični prolazak, "beogradski" se provlačim da budem prvi. U Senju kao pravi dripac parkiram na mermer uz neki spomenik - da napravim lepu fotku. Kao sramota me...

Posle toga pičim za Rijeku. Subota je, bio i neki praznik u IT, na stotine motora usput. Automobila x100. Od previše sporih i nesigurnih stranaca, do lokalnih samuraja na R-ovima koji gaze razdelnom trakom ne pitajući za zdravlje ostalih... Ja sam negde između, bliže ovim prvima. Jbg, nemam mogućnost da budem kao ovi drugi, mada i ja radim isto ali kao bezbedno i daleko sporije.

Stižem u Rijeku, odlazim u baštu na Rujevici i tu me prvo pivo već opali lepo, narednih još mnogo i poneka donešena a usput rashlađena rakija me dokrajčiše, u voljenom društvu.

20230603_100033.jpg

20230603_100118.jpg

20230603_100253.jpg

20230603_103512.jpg

20230603_104621.jpg

20230603_110118.jpg

20230603_113529.jpg

20230603_120025.jpg

20230603_133749.jpg

20230603_142309.jpg

20230603_144346.jpg

Screenshot_20230607_213529_Honda RoadSync.jpg

Promenio član QmBGD
  • Sviđa mi se 30
  • Hvala 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Donaudampfschifffahrtselektrizitätenhauptbetriebswerkbauunterbea, 433 postova
  • Lokacija: Cukarica Beograd
  • Motocikl: Forza 350 ('22)

Bas lepa tura po jos boljem vremenu. Motorce verovatno peva po tim putevima.

  • Sviđa mi se 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 777 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: Honda X-ADV

3. dan je bio za bleju u Rijeci, Kostrena i vožnjica do Opatije, da se ubije vreme dok deca spavaju...

4. dan, ponedeljak - eto nas, pravo zezanje.

Planirao sam da se vratim kroz BIH, obiđem NP Una... Međutim, ono malo magistrale od Senja do Rijeke što odvezoh, počinje da me vuče nešto da se malo više provozam istom, iiiii.... odlučih da odem do Podgorice, vidim strica i njegovu porodicu, da obiđem grob drugog dede i predaka sa očeve strane.

"Problemčić" je što moram u sredu da sam na poslu, čeka me službeni put (NI, ZA). Nemam vremena za seckanje puta - nema veze, "sreća prati hrabre!" Ustao u 5, da krenem na vreme, čeka me doooosta vožnje. Da izbegnem vožnju po mraku. Prc, potop u Rijeci. Oko 6:30 se malo smanjio intenzitet i ja odlučim da nema više čekanja, pa nisam od šećera. Krenem pre 7, spuštam se na obalu, pratim je. Kiša se opet pojačava, u more udaraju munje... Za auto znam da je ok ako opali, ali za motor pojma nemam, kapiram da će pre da udari u more nego u mene, barem se nadam :lol2:  Spojili se nebo i zemlja, more više sivo nego plavo, nema onih lepih nijansi. To najviše zameram ovoj kiši, pokvarila mi je ugođaj za oči, vožnju nije, vozio sam skoro pa kao po suvom. Zato i nemam mnogo fotografija sa ovog dela putovanja.

Prva pauza u Zadru, sipanje goriva i pauza za kafu na pumpi INA na ulasku u grad. Gledam mapu kako do manastira Krka, centar pravoslavlja u Dalmaciji. Nešto me "zeza" telefon rekao bih. To se ispostavilo tačnim posle Benkovca kada sam počeo da lutam tražeći manastir, Pada kišica i dalje, nigde čoveka da ga pitam, resetujem telefon pokraj puta i dalje mrka kapa, sva 3 broja u telefonu ne rade. Moja greška što se oslanjam na tenologiju previše, pojma nemam ni gde sam tačno. Niotkuda naiđe auto, pa još BG table, okreće se čovek polukružno da me pita jel sve ok. Da mi uputstva kako do manastira, bio sam 30ak km udaljen. Hvala mu veliko. Napokon stižem, ulaz u NP Krka se naplaćuje, ali ako kažete da idete samo do manastira možete proći besplatno. Upozoravaju me da su oštre krivine i klizav put prema manastiru, da ne žurim.

Parkiram ispred ulaza u posed, iza mene se parkiraju Šapčani, muž i žena. Jedini smo posetioci.

Ulazim, dočekuje me mladi isposnik iz Bosne, 99-o godište. Kaže sve je ok samo mu smeta što ne sme da se brije i šiša :lol2:  Provodi me kroz samu crkvu, vodi u katakombe i pokazuje znak  "ribe" na tavanici, hrišćanska obeležja na zidovima. Manastir je iz 14 veka. Objašnjava vrstu kamena u katakombama, kako su tuneli dugački 14 kilometara...

Ne mogu da kažem da sam veliki vernik, tj. razdvajam veru i crkvu. Ali manastiri su neka posebna priča, što se mene tiče. Od kada sam zgazio u krug manastira, osećam jaku uznemirenost. Nikakav loš osećaj, ali eto, baš jaka uznemirenost, osećam kako srce kuca... Ponudili su mi da ostanem, da se okrepim. Zahvaljujem jer znam da kasnim već, ne bih po mraku da vozim. Zapalim sveće, ponesem i 2 flaše rakije za drage ljude.

Nastavljam dalje kroz Šibenik, Primošten i Trogir prema Splitu, kiša ne prestaje, samo se smenjuje intenzitet.  Negde sam promašio skretanje pa sam par km proveo na autoputu. Telefon/navigacija i dalje ne rade. "Vodootporne" Revit rukavice ne smem da skinem jer posle ne mogu da ih navučem nazad, kao da sam ih iz mora izvukao. Kožne patike natopljene. Ovde oprema dolazi do izražaja. Dobra kaciga, kišna jakna i jeftine plastične pantalone iz Dekatlona nisu popustili ni pedalj, sve osim šaka i stopala suvo 100%.

U Split stižem na popodnevni špic. Ozbiljna, kilometarska kolona. Šta ću, dve trake po smeru. Motora ni na vidiku, idemo sa provlačenjem, solo. Kao i kod nas, većina se pomeri, ovi što se ne pomere vrv ni ne vide da je iza motor. Sve se mislim da li me psuju kada ugledaju tablicu kada ih prođem, verujem da nije omiljena tamo. Ugasio sam muziku u kacigi, nisam čuo ružnu reč nijednom, niti išta slično. I dva policijska auta tako prođoh bez reakcije. Prolazim Split, razvlače se dalje Omiš, Baška voda, Drvenik, sve sporo ide. Nastavljam prema Pelješkom mostu, Google maps i dalje ga ne prepoznaje (ili mi i dalje brljavi telefon). Lep most. Nešto ipak nisam pao na dupe, valjda se ne ložim na takve stvari. Lepša mi je reka Neretva i Mala Neretva pre toga, ono što sam spazio u vožnji... Ma lepota na sve strane celim putem. Srce puno, hoće da pukne. 

Put prema Dubrovniku, pa Cavtat, Čilipi.. Prelepo i za vožnju i za oko. Ispre Dubrovnika usidrena bahato velika jahta, skoro kao ostrvce u zalivu.

Spušta se noć lagano, a do Podgovrice ima još da se vozi. Granica bez gužve, prelazim lagano. Sipam gorivo na ulasku u HN gde sam proveo svako leto detinsjtva svog, ali nisam bio 10 godina. Dok ga prolazim manji je nego što ga pamtim, prepoznajem mnoge krivine. Meljine, Zelenika, Baošići... Mrak je uveliko i odustajem od puta oko zaliva i preko Budve, ljudi me čekaju. Iz Bokokotorskog zalive se uzdižem prema Nikšiću - tu kreče ludilo u vožnji, niko ne jebe živu silu. Seku se krivine preko 2 trake suprotnog smera, totalno ludilo. Uklapam se u folklor. Na motoru svetla stvarno predobra, ulivaju sigurnost. Na raskrnici prema Nikšiću maše neka lampa - policija. Ograničenje 50 ja na 110 sigurno. Sad ga ugasih. Pita čika policajac jel sve ok i poželi mi srečan put samo. Ja u šoku. Ovo mi se već dešavalo u CG u noćnim putovanjima. Nigde drugo to nisam doživeo (U maju sam npr. išao da Estonije autom). Stižem do strika u PG tek oko 23h, sramota me da uđem u kuću, deca budna... Tad shvatih da nisam ni jeo ceo dan, ali glad nisam osetio. Valjda sam toliko bio hranjen prizorima i uživanjem u vožnji.

 

 

20230604_161913.jpg

20230604_181325.jpg

20230604_230808.jpg

20230605_083651.jpg

20230605_123041.jpg

20230605_123822.jpg

20230605_124023.jpg

20230605_124834.jpg

20230605_124842.jpg

20230605_124849.jpg

20230605_124856.jpg

20230605_124904.jpg

20230605_124911.jpg

20230605_124922.jpg

20230605_125535.jpg

20230605_125933.jpg

20230605_131126.jpg

20230605_182315.jpg

20230605_193319.jpg

Screenshot_20230607_213806_Honda RoadSync.jpg

Promenio član QmBGD
  • Sviđa mi se 27

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • I N S T R U K T O R, 1180 postova
  • Lokacija: Beograd i okolina
  • Motocikl: R1200GS

Svaka čast !

Volja, želja, ljubav.......sve na jednom mestu !

Poštovanje !

Šta ćeš tek da radiš kad sedneš na pravi motor ? 

:):):)

  • Sviđa mi se 1
  • Hvala 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 777 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: Honda X-ADV

Hvala, drugari. Hvala instruktore moj @jasminko VIR :)

Nisam ništa hteo da dokazujem, samo da uživam u vožnji u čemu sam uspeo 10/10, što se mene tiče. Potvrdio sam i sebi da moja maštanja od malena nisu samo nerealna maštanja, već nešto u čemu stvarno uživam.

  • Sviđa mi se 10

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 777 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: Honda X-ADV

5. dan, povratak kući, PG-BG:

Ustao oko 7, iako sam zaglavio sa rodbinom do 3 skoro, barem nema mamurluka, obratio sam pažnju na ponašanje... Oblačim se, proveravam stvari na terasi i srećan sam da su se patike i rukavice osušile od natapanja prethodnog dana.

Nalazim se sa stricom na groblju, nakon toga kafica i krećemo. Naravno, uz kaficu je servirana i kiša - videlo se od jutra da su male šanse da me omaši, tako da se nisam uzbuđivao previše.

Nikada se nisam ovoliko radovao kanjonu Morače - em sam prvi put motorom, em znam da neće biti previše saobraćaja zahvaljujući novootvorenom autoputu. :jee3: Bio sam u pravu, skoro nigde nikoga. Krivina za krivinom, klatim se levo-desno a ispod kacige kez oko glave. Od puta još su lepši prizori koje je priroda priredila. Sve se zeleni jakim intenzitetom a prelepa Morača svojom nestvarnom bojom samo upotpunjuje pejzaž. Nemoguće je gledati samo na put.

Kiša srećom, ne pada jako, ne navlačim još kišnu opremu. 

Raskrsnica, skretanje za Kolašin, skreće me patrola pokraj puta, rekoh radar bio negde 100%. Pita odakle sam i poželi mi srećan put, bez gledanja dokumenata i sl. Ubrzo iza Kolašina pravim pauzu u kafani Koliba JB. Domaćinski posao, ljubaznost svetska.

Sve više kolega nailazi, svi do jednog u suprotnom smeru, sve grupe i grupice stranaca.

Ubrzo nailazim na skretanje za NP Biogradska gora i odlučim da skoknem do jezera, nije daleko. Ulaz u NP se naplaćuje 4€, nije uradio šarm da prođem besplatno... Jezero je lepo, oko njega staza od cca 3,5km. Nisam imao društvo za šetnju a i kiša je krenula i nije baš lagana i brzo krećem dalje.

Vraćam se na magistralu i nastavljam uz reku Taru. Liči, ali nije isto kao uz Moraču - koja li je lepša? Uživanje svakim delom puta, mada je saobraćaj sve gušći a kiša sve jača. Mojkovac, Bijelo polje, nema više reke ali ima lepe vožnje. Prelazim granicu i nastavljam dalje, kiša opet menja u višu brzinu. Prijepolje, Nova varoš pa Kokin brod i odlučujem da napravim pauzu za kafu na Zlataru. Na prvom prevoju ubodoh verovatno najgoru kafanu. Bili su ljubazni, kafa je bila kafa ali ambijent i sve ostalo... Šteta. Malo da odmorim a usput i da navučem kišne pantalone napokon.

Da dodam da je put bio dobro mokar, tj. kiša je bila obilna. Na onim deonicama gde su po dve trake u smeru prema Zlatiboru na uzbrdici sa krivinama, bele trake i strelice neviđeno su klizave. Prilikom prelaska preko bele linije pod uglom takav trzaj sam doživeo na kormanu kao da je neko šutnuo točak. Isto sam doživeo posle i prelaskom preko strelice bele. Katastrofa osećaj. Prilazak gradu Zlatiboru, ona visoravan, kolotrazi napunjeni vodom. Dosta gust saobraćaj. Jedan kamion u mimoilaženju poslao pravi cunami na mene, zalio me preko glave, udario me bukvalno vodeni zid. Prvo sam napunio gaće a posle sam se smejao kao blesav. 

Ka Užicu gužva, kolona se na mnogim mestima baš sporo kreće, a ja često i grubo kršim pravila saobraćaja, obilazim kolonu gde god mogu. Mokre i klizave bele linije me drže na maksimalnom oprezu sve vreme.

Jedva dočekah ovčarsko-kablarsku klisuru da ponovo malo parim oči na predele. Nažalost prebzo je prolazim.

U Čačku kolaps na obilaznici, gde motor iskazuje svoje prednosti u takvim situacijama. Relativno brzo prolazim grad i nastavljam prema BG starim i dobro poznatim putem, gde očekivano nije bilo previše saobraćaja. Kiša je skoro pa utihnula što je stvorilo novi problem - točkovi drugih vozila podižu sa asfalta onu najgoru vrstu vode, prljavu i laganu, kao prašina, teško klizi sa vizira pa moram usput da ga brišem. Ređaju se Gornji Milanovac, Rudnik, Ljig... O ovom putu svi sve znate, nema potrebe pisati. Samo mogu da primetim kako je od Čačka do Beograda put manje više stalno bio prljav i sa blatom - dođoh od glave do pete blatnjav u BG, kao da sam po oranicama vozio

HomeSweetHome nakon 5 dana (4 vožnje), 4 granice i najvećom većinom prelepih 2.222km. Moja prva "prava" skitnja na 2 točka, gubljenje nevinosti... Samo ne znam da li se računa ipak sam bio sam.

Onima koji su imali volju da čitaju zahvaljujem na pažnji. Nadam se da nisam udavio u temu...:cirka1:

20230606_093537.jpg

20230606_095807.jpg

20230606_103240.jpg

20230606_103359.jpg

20230606_112931.jpg

20230606_113014.jpg

20230606_113128.jpg

20230606_114523.jpg

Screenshot_20230612_193413_Honda RoadSync.jpg

Promenio član QmBGD
  • Sviđa mi se 29

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 535 postova
  • Lokacija: Novi Sad
  • Motocikl: HONDA Africa Twin CRF1000 DCT (2016), BMW C 400 GT (2020)

Сјајна вожња, још да није било кише па да уживање буде максимално 

  • Sviđa mi se 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 777 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: Honda X-ADV

@nikola.razic, Pisao sam u temi o ADV 350, ali može malo i ovde, što da ne. Pošto sam bio sam, mogao sam da vozim kako mi odgovara, u skladu sa mogućnostima samog skutera, ali svakako se vozi mnogo bolje nego što su moja očekivanja bila.

Što se tiče udobnosti, nemam zamerki. Mora se biti svestan da je položaj sedenja takav da je većina težine/oslonca na dupetu i eto, ako bih nešto spomenuo da mu nedostaje to su fuzasteri kao kod X-ADV, da može da se rastereti dupe a i po krivinama da se zauzme bolji položaj. Ja ne mogu skroz da opružim noge ali sam imao faktički 4 položaja u kojimogu da ih postavim - zvuči smešno možda, ali posle dosta sati svaka moguća promena prija :) Ovo je pre svega urbano vozilo, ne putni motor.

Što se mene tiče, ja ću prvom prilikom da se otisnem ponovo na neku dalju vožnju sa ovim što imam svestan svih ograničenja. Da bih se lepše vozio na jačem motoru - siguran sam da bih. ALI, trenutno se moje potrebe pre svega svode na svakodnevnu i celogodišnju gradsku vožnju, tako da ipak biram praktičnost i funkcionalnost u tim uslovima. Lagao bih kada bih rekao da ne mislim na X-ADV kao alternativi, ali to je sada već neka druga tema...

  • Sviđa mi se 2
  • Podržavam 3

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

Pridruži nam se!

Možeš sada da napišeš svoj odgovor, a kasnije da se registruješ. Ako imaš nalog, uloguj se i napiši svoj odgovor.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.



  • Aktivni korisnici   0 članova

    • Nema ulogovanih članova koji gledaju ovu stranu.


×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja