Jump to content

Moto Zajednica

S' namerom pođosmo u veliku Bosnu

Recommended Posts

  • Drug član, 1244 postova
  • Lokacija: Novi Sad
  • Motocikl: Suzuki Strom 650A, Yamaha XJ600S

Prvi putopis sa moje strane, imajte milosti. Do sad je bilo kuckanje kratkih vožnji :)
Preneo bih deo atmosfere, možda nekom dam ideju gde bi mogao otići, uglavnom poznati predeli i mesta, neke borbe unutar sebe koje svako putovanje donese, nek ostane zabeleženo.
 

Da počnemo, prvo upoznavanje sa ekipom:

 

WalD8PYXKlGgHj73XJ6SlegfT8xaPJN26tArj3M_

 

Levo, Ivan (Vukela), drugar od malih nogu, osoba sa kojom se ne čujem mesecima, jer nemamo ništa reći jedno drugom, vidimo se jednom godišnje i isćutimo se satima i bude lakše. Spominjao sam ga u dogovštinama, al nećemo o tome sad, ubiće ga devojčica, Tamara (u sredini, očigledno), sad smo ozbiljni ljudi i nema mesta nestašlucima ;) Moju njušku već znate verovatno, ili ne, nebitno. Elem, krenuli smo malo da putujemo đuture i ovo nam je drugo zajedničko putovanje u datom sastavu (može bit' i putopis prvog, videćemo). Dobra stvar u celoj priči je to da je Tamara  "naterala" Ivana da malo manje planinari, a malo više putuje klasično, putem, i sad to viđanje jednom godišnje je preraslo u kafenisanje svaki put kad sam u Bg i nabrajanje gde bi sve mogli ići.

Moj predlog da bi se moglo otići u Bosnu sredinom juna kad imam produženi vikend se načelno usvaja, planiramo nekih 5 dana, ukrštamo želje i mogućnosti, kilometraža samo raste. Ostaje da mi jave da li će ići jer treba i letovanje i svašta nešto, pa je malo nategnuto. Kako god bilo, ja idem sam ili sa njima i shodno tome planiram dva plana.

 

- Solo: da odem u Banjaluku za vikend, ponedeljak i utorak radni sa kratkim izletima popodne (Kozara i kanjon Vrbasa), a onda od srede počinje odmor i valja mi ići do aerodroma Željava i preko Mostara i Trebinja nazad.

- U grupi: Oni kreću u utorak ujutru za Sarajevo iz Bg, ja iz NS krećem u utorak posle posla, i od srede smo trio fantastico. Da napomenem, oni putuju sa zelenim zmajem (nije Kawasaki, nego zeleni reno klio, lako ga je locirati na putu).

 

Petak pred polazak mi javljaju da mogu da idu sa mnom i ja oduševljen pokušavam deo solo plana (aerodrom Željava) da ubacim u grupni plan, ali ne ide, jer dosta vremena treba za obilazak, a ta dva dana oko Bihaća su nam jako dugačke kilometraže, nećemo imati vremena. Ajmo, pa ćemo usput da se dogovaramo gde spavati, okvirno imamo plan, a i lepše je tako, da smo slobodni da biramo u trenutku.

Vežite se, polećemo :)

Promenio član nafetS
  • Sviđa mi se 18

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1244 postova
  • Lokacija: Novi Sad
  • Motocikl: Suzuki Strom 650A, Yamaha XJ600S

Dan 0 (ponedeljak):
Saznajem da je drugar Miloš izgubio život vraćajući se iz Trebinja kući. Ceo dan sedim na poslu razmišljajući o njemu, vrtim se i lomim u glavi da li sam uopšte u stanju da putujem. Izlazim na pauzu, prošetam do garaže, gledam u motor, gledam u kofere.. Obećavao sam da ću kad budem u Beogradu da se javim da odemo na piće da zalijemo nov motor. Nisam i ta kafa će zauvek ostati nepopijena. Idem. Idem i znam za koga ću voziti.
Pozovem gazdaricu smeštaja u Sarajevu, pitam da li bih mogao to veče da dođem, može, odlično. Javljam se Vukeli i Tamari, javljam se @maxx-u (Vlajku) da sam promenio plan, radim do 16h, pakovanje i u 17h krećem. Da, ali tu se umešale emocije, sedim spakovan i zakopčan na motoru i ne mogu da krenem, razmišljam se da se vratim i da idem po prvobitnom planu. Ma, odlučeno je, mogu ja to, polako...

AM-JKLU49Xfrc2w_UAb5Tv44N47QlckFnBE8jQMs

 

Mami poruka da me nazove za pola sata, taman dok preskočim Fruškać. Zvoni telefon, komunikacija klik, "krećem za Sarajevo, radim sutra odande, Vukela i Tamara dolaze sutra uveče, pa pičimo dalje". Nema odgovora par sekundi, čuje u glasu, zna da se nešto dešava. Ubeđujem je da nije ništa i u tom trenutku soko preleće na 30 metara preko puta okreće se i direkt ka meni. Koliko sam mogao kočio, al kasno, udara u vilu. Stajem, silazim sa motora, on ispada, ne pomera se. Jebote da li je moguće, jadna ptica, pomerim je u travu pored puta, bar da je ne gaze kola. Da li da se vratim kući, šta će biti još usput. Mani, krenuo sam i idem.
Vozim poznatim putevima, preko Mitrovice, Bogatića, ka Loznici, puteve znam, pa ne gledam okolo predele, svestan da sam pod stresom fokusiran na put, al malo malo misli odlutaju. Zove me @Nenadbg88, vratio se iz Slovenije, pričamo kratko i nastavljam. Stižem do Zvornika, stajem da natočim gorivo i da se malo odmorim, prolazno vreme odlično jer nema gužve na putu i granici.


Osvrnuo bih se na jedan fenomen zvani majka:
Zovem je da joj javim da sam prešao granicu, da je sve ok, pita me opet šta se desilo.
"Nije ništa, krenuo dan ranije, ne mogu da sedim kući".
"Stefane, zvao me je Neša malopre, nešto se zbunio, zamuckivao, šta to muljate, šta mi ne govoriš?".
Majka jednostavno zna. Kažem joj za drugara, i sad mi je glavna tema kako nju da smirim, da se ne brine, znajući to, ja ću biti nervozan, a to mi nikako ne treba sad. Kako tako završimo priču, drmnem jednu kafu iz limenke i aj dalje, krenulo je da se smrkava, već je oko 20h. Javljam se u smeštaj, nema frke, čekaju me, kad god došao dobrodošao. Krenuo, pričam sa patkicom usput (ko ne zna, imam gumenu patkicu na nosaču)

 

AM-JKLXiqoeqs6iqv2y6Os6ASamBkAf-ha89wIZI

 

Psiho terapija. Pomaže mi da uhvatim ritam sa putem, dotle sam vozio skroz ukočen, nisam smeo da oborim u krivini, sav u grču.. Polako kako zalazim dublje u Bosnu, opuštam se, i iako je mrak kreće ples po krivinama, već počinje da liči na putovanje.

Prvi put kad sam išao motorom za Sarajevo, u aprilu, išli smo preko Han Pijeska i Romanije, sad mi Vlajko predlaže da idem na Kladanj i Olovo jer je brza cesta, lakše je i brže, a kasno sam krenuo. Glas razuma u mojoj vožnji (a i inače :D ). Izlazim iz Kladnja, kreću lepe krivine i odjednom kolona. Hm, radovi na putu, sad ću polako da preskočim, kolona bar 2 kilometra.. Dolazim na čelo kolone, pitam neke ljude šta se dešava, kažu šleper se prevrnuo, već 3 sata je zatvoren put, valjda će skoro pustiti. Prilazim polako, da vidim da li može motorom da se provuče, policajac me vraća nazad, iako je traka i po slobodna, ne dozvoljava mi da prođem. Ništa okrenem se i vratim 50 metara. Prinudna pauza. Zovem Vlajka da poćakulamo malo, pričam mu kako je usput. Hvala mu što me je saslušao i pravio mi društvo! Javljam se opet u smeštaj, opet odlaganje dolaska, nikakav problem.
Do Sarajeva lagan tempo, prolazim pored nekih mesta u Sarajevu koje bih posetio (stadion Asim Ferhatović, park Betanija), dolazim oko pola 2 u smeštaj, već sam bio tu mesec i po ranije, guest house Hendek, motor u garažu, stvari u sobu, javljanje kome treba da sam stigao, tuširanje i krevet, treba ujutru poraniti za arbajt.

 

Kilometraža: ~300km

 

Promenio član nafetS
  • Sviđa mi se 28
  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1244 postova
  • Lokacija: Novi Sad
  • Motocikl: Suzuki Strom 650A, Yamaha XJ600S

Dan 1 (utorak)
Ustajem ranije da pre početka posla skoknem do prodavnice po doručak, kafu i još neke sitnice i u smeštaj da radim. Kontam za ručak da se spustim motorom do čaršije pa tamo nešto (čitaj: ćevape) da smandrljam, ali motor ima drugu ideju "daj opali đir po gradu" i ja šta ću, polako pored čaršije iza trajvana, Markala, Vječne vatre, pa nalevo krug, probio sam vreme za pauzu.. Grbavica, Skenderija, gledam, upijam, kujem planove šta sve obići kad opet budem ovde, dolazim do Kovača, tu sam već lokalac, znam ove uličice do smeštaja. Za ručak može plazma i kafa :)
Popodne dolaze i drugarići, put ih poslužio, jedino su imali peh sa autom, kod Šapca im prijavio da fali tečnost za kočnice, kupili na pumpi i dolili. Ok, prekontrolisaćemo povremeno. Društvo ode polako ka gradu, meni se odužili sastanci, jedva čekam da zaklopim laptop i da ih stignem negde, pa da idemo na večeru.

Pogled sa žutog bastiona na grad:


AM-JKLUln5t5OVTJnme3D4Df4ZU-eu6aHVV3oNOu

 

Ovo mi je treći put da sam u Sarajevu, prvi put sam se vraćao sa mora i ajde da svratimo, samo uleteo kod Želje na čaršiju, klopnuo ćevape i gas dalje.
Drugi put pre mesec i po dana sa kolegama po motorima i po firmi (sva trojica u istoj firmi radili, i tri stromića vozimo, putopis u izradi. Svi pp @maxx-u da ga kinjimo dok ne napiše :) ). Tad sam postao opčinjen ovim gradom. Kratko smo bili tad, jedno popodne, ali dovoljno da zagolica i da se uvuče pod kožu. Zato je sad bilo pod moranje da se dođe.
Šetamo tako ka centru, i prođemo pored Vatrogasnog doma Vratnik, kako prođemo nekuda, meni u glavi Zabranjeno pušenje, vrtim po glavi da se setim neke pesme gde se pominje to mesto, otuda i želja da odem npr. do stadiona Asima Ferhatovića, Vrbanja mosta i još gomile mesta po gradu koja su opevana u pesmama.

Ja se setim reči pokojnog babe Atifa
U rijetkim trenutcima kad je bio trijezan
Sine, veli, ko igra za raju i zanemaruje taktiku
Završit će karijeru u nižerazrednom "Vratniku"

 

 

Ah, da napomenem, Tamara nosi fotoaparat koji je veći od nje, i kako čujem da škljocka, gledam gde ima hladovina ili nešto da se nalaktim, potrajaće, pogotovo kad je napolju 30 stepeni, a ja u moto opremi u fullu. Briga njih, klima u kliju radi, šorcići, majice, milina :) Pošto i ona čita ovaj putopis, doduše inkognito, želim da joj se zahvalim što je šklocala pa ja nisam morao (mnogo). Ako naletite na neku lepu sliku sa finom kompozicijom, to nisam ja! :)

 

AM-JKLWm-6u9qNTrcIVxeQVkGctPA7L0V8JPrngT

 

Klopa kod Hodžića, prošli put je bila gužva zbog Bajrama, sad je bilo mesta, ali nije bilo džige. Šteta, sad moram opet doći, nema mi druge.
Inače ne pijem crnu, domaću, tursku, grčku kafu, ali ovde je to doživljaj i čist ćeif.

 

AM-JKLXMdck-RPvwLwFewtcvbgCXt-Qo5Mye3U7t

 

AM-JKLUguaHF7rwGfr3VdfWzzK_JkU1Thjb40hjB

 

Privodimo kraju prvi dan. Predlog da Vukela i ja spavamo zajedno je kategorički odbijen. Nas dvojica pokunjeni odlazimo svako u svoj krevet. Ja se u mom baškarim sam, dok on mora da se gura i svađa oko jastuka. Laku noć Sarajevo, vidimo se ujutru.

 

Kilometraža: odrao sam đonove patika.

  • Sviđa mi se 28

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 2401 postova
  • Lokacija: NS
  • Motocikl: Versys 650 Kiklop

Prvo, sad bi sebe sam tukao jer prekidam flow putopisa, piši dalje, ovo je fenomenalno.

Drugo, @maxx sam upoznao, ali vidim da je cela ekipa koju je spominjao prava, drago mi je da su mi "novi" sugrađani u ovom sportu ovakvi. :takoje:

  • Hvala 1
  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1244 postova
  • Lokacija: Novi Sad
  • Motocikl: Suzuki Strom 650A, Yamaha XJ600S

Dan 2 (sreda)

Ustajemo ujutru i pakovanje brzinsko. Provera kočione tečnosti na Zelenku, malo doliti i gas 50 metara, do pekare, valja obaviti doručak. Izabrao sam nešto od petka što im stoji, žvaćem neko lisnato testo, žvaće ono mene. Ma dobro, lepa su jutra u Sarajevu, stojim opet na Vratniku gledam ka Walteru. "Onda gledaj lafčino". Vratiću se, čim pre. Čekaju me Trebević da nađem Karabaju, da odem na vrelo Bosne da vidim gde teferiči raja iz Sarajeva..
Oproštajni krug, opet pored čaršije, Markala, put novog Sarajeva i idemo ka Vitezu.

Kiseljak - Vitez - Travnik - D.Vakuf umrla magistrala, gužva, vučemo se kroz naseljena mesta, vozio sam malo iza Zelenka, a Zelenko iza kombija, a kombi za babu, a baba za dedu, a deda za repu, i rek'o ne mogu ja ovo, levi migavac i gas, staću posle negde da ih pričekam. U Travniku stajem sa strane i zovem ih.
"Mogli bi do rodne kuće Ive Andrića?"
"Ma jok, ajmo za Jajce direkt."
"Ok, ajmo."
Vraćam se na magistralu, kad eto njih ispred, i nisam mnogo odmakao, ne može se po gužvi, a ipak sam strejndžer, malko se suzdržavam bajkerskih manira.

Parkiramo kod autobuske stanice u Jajcu, na prilazu vodopadu vidimo tablu da se parking plaća, al kontamo to je ako se parkiraš kod vodopada. Zgodno je kad neko ide autom, otvoriš gepek i jaknu, kacigu, pojas smotaš tu u gepek, ne patiš se sa opremom. Ajmo u šetnju.

 

AM-JKLWyvZpCJPh2jkMIGV4fD41KtOCbCYPLU-X1

 

Idemo dole do platoa, nemoj da smo džabe dolazili, full obilazak. Kućica sa kartama, 8 BAM po osobi,  U sunce ti, zar toliko? Da li to uključuje ulaz u muzeje ili u crkvu katakombu? Ne, ne, ovo vam je samo karta do vodopada. Ajde, šta nam teško, platimo i prođemo. Lepo je na platou, bio sam mokar instant, prijalo je na 30c malo da se rashladim, em poliva od vodopada, em je promaja baš jaka, vidi se na snimku ispod.

 

AM-JKLXf5eomtZpysfjq6OSSEes41hokUc5KDP9l

 

 

 

Šetnja do starog grada, to je u blizini, preko Plive. Prolazimo stari grad i penjemo se na tvrđavu, uspon do gore je veliki i tu se koristim jednim trikom, penjem se u rikverc, a svi znamo da je prenosni odnos u rikverc najveći :) Dobro, nije mi ništa lakše, ali prekraćujemo vreme i smejemo se ko ludi. Nismo ulazili ni u tvrđavu, ni u katakombe, pročitali info table i bojkotovali cene.

Vraćamo se do parkinga i tu se susrećemo sa parking-manijak.ba, tj. prilazi nam čovek koji pita zašto nismo platili parking, i pokazuje na tablu na 50 metara od nas, na samom ulazu ka vodopadu. Ok, nije problem, platićemo, mislili smo da je ovo parking od autobuske stanice, tj da nije zonirano. "Znaš i za motor se plaća". E pa druže, mislim se, neće moći, prvo na tabli se ne spominju motori, drugo, Zelenko i motor su stali na jedno parking mesto, tako da može samo sat vremena da se uplati na automatu. Preti kako će napisati kaznu od 100 maraka, reko' piši, stavljam kacigu na glavu, glupo mi da se smejem u facu. Lepo je Jajce, ja mislim da je jedini vodopad na svetu u centru grada(nisam siguran), sve super, ali ništa nisam osetio kao da sam dobrodošao, video i to, precrtao na listi, mislim da me neće više biti ovde u samom centru.
Zovem drugara @MilanS da da neki predlog za klopu, on je skoro bio ovde. Kaže obavezno uz vodu krenite ka mlinčićima, uzak putić, lep pogled i ima lepa konoba na samoj vodi. Ok, palim motor i idemo ka lepšem delu dana.

Konoba Slapovi za svaku preporuku! Bašta je ustvari na ostrvcetu, oko tebe voda i patkice koje su stukle 3 porcije hleba ko ništa :) Nisam bio u lepšem restoranu, tj. bašti, klopa skroz dobra, naravno, jela se pastrmka.
Ne ide mi se odavde, jako je lepo i mirno, tišina, samo se čuje reka kako teče, hladovina. Milina. Zadirkujem malo golupčiće, romantično okruženje, al Vukela se pravi nevešt. Ok, Tamara i ja 0 - Vukela 1. :D
Sve slike su slikane sa stolice, pa vi vidite...

 

AM-JKLX4-gfRCik-Bnk2CJaToRU7-TAVmr4yJAda

 

AM-JKLU9LQBv71wrqlqPjVQ5-uStLYhpL-6zDYOj

 

AM-JKLX_6XJzeM2-Yq5ovVJ6Qu0bxfbCLpVVzfYv

 

AM-JKLXdUA2svAvy3duXNpb-16rbLrkxfSDSBc7A

 

AM-JKLV5uMF2VSABhzwVFHltZNnGNyKUS3u6exP5

 

Punih stomaka, ajmo lagano do Plivskog jezera, do poznatih Mlinčića. A pre toga, upoznajte Šarenića:

 

AM-JKLVKR4z4DcHN59i5wCTTJUHDF3OXcExhz2r5

 

Naravno, most ljubavi

 

AM-JKLVqG0gRPNpLN-sK6jHmy9W6dXSY59HkMoV-

 

Tamara i ja i dalje 0 - Vukela 2, razbi nas lik u gostima...

Mlinčići su u blizini, stižemo očas posla, prilazi čuvar, kulturno nas uputi da se parking plaća, meni kaže da motor stavim kod njega. Neka, pored Zelenka je siguran.
Šetnja "kompleksom", stazom kroz mlinčiće, pa kroz park nazad, lepa priroda, komentarišemo čistoću, što vode, što okoline. Nigde papirić da se vidi. Prava stvar, zdrav odnos prema prirodi.


AM-JKLVGIawKCHfxTgrnJMBe1JM7KOfkOw7RqLAn

 

Očekivali smo da može da se zaviri u neku od vodenica, ali to nije moguće, sve su zamandaljene.
Pakujemo se svako u prevoz po svom izboru, stajem do čuvara da se zahvalim i vidim apenca. Pa čovek je "naš", zato je i ponudio da motor bude kod njega. Odpozdravlja mi i mi nastavljamo dalje.

Dalje na meniju su opet mlinčići, ali na (u) Krupi na Vrbasu. Pravac napredovanja je Mrkonjić Grad, pa kačimo kanjon Vrbasa i u Krupi idemo do mlinčića. Dogovor je da pegla svako svoju vožnju i da se nađemo na vidikovcu u kanjonu. Jasno i nije mi teško.
Mrkonjić grad, navigacija kaže desno, pogledam mala strma ulica, a vozim već 80, magistrala je, ma zajebi idem ja pravo, ne bih ukočio i smotao i ne deluje mi baš kao pravi put. 300m dalje na semaforu navigacija ćuti, ja kontam pravo, al kako sam prošao raskrsnicu skontam da je glavni put savijao desno.. Pa ništa, idem pa ću izbiti negde na desno... Ulećem u lavirint kralja Minosa, sve je jednosmerno, navigacija se gubi desno, levo, desno, tri metra u vazduh, prokopaj tunel, gde god kreneš uzbrdo je, nekako se dočepam ulice kojom sam došao.
Kanjon Vrbasa, krenule krivine, uživanje, stižem do vidikovca, vidim nešto zelenkasto parkirano. Ma nije moguće, opet kornjača brža od zeca. Oni su mislili da sam ja došao, opalio fotku i nastavio dalje. Ja im pričam za Mrkonjić grad i moje navigacione sposobnosti.

 

AM-JKLUamlcsthZW2jFuWoBaoxEHkcayt2t-Dk7z

 

Put u kanjonu je super, valja ovo propeglati od Banja Luke komplet, predeli su fantastični.


AM-JKLV1Aqtvoe6_aqBmQ8eviiBu9B0PMHnxBqo-


Skreći da vidiš mlinove u Krupi na Vrbasu. Takođe Milanov predlog, uštipci od heljde sa kajmakom, ali u mlinu gde staju 3km, dok je isto to u konobi 10km. Nije radio mlin, a i mi nismo bili gladni jer smo jeli na Plivskom jezeru skoro, pa smo preskočili.

 

AM-JKLVIjxq4KrkKWBcne8os8sT4QQeabLo_eGq6

 

AM-JKLV-AOPprHeCSYZTxyIgvcS47f0b6-VAy58H

 

Da se ne bi vraćali istim putem preko Mrkonjić grada, presekli do Dobrnje i svako malo mislili da smo se izgubili dok nismo izašli na magistralu na Manjači.
Prolazimo kroz polje puno rupa, prirodni fenomen


AM-JKLXdwskJJ2Fx8BUKhtMsV2gJBtid111HRV0T


I kroz selo Bunarevi, morao sam stati da slikam jer kad god me pita neko šta radim kažem "kopam bunareve". Čak mi se i firma zvala "Well IT".

 

AM-JKLVlZ7zk1f3P1388giR9kh5LM9-U8VCmO69T

 

http://www.videorad.rs/wp-content/uploads/2018/03/bunarevi2-1-e1521577950410.jpg

 

Put Ključ - Bosanski Petrovac, duge brze krivine, taman da se malo rashladim, dao po gasu, pratila me bela mečka, al na odstojanju bez forsiranja i nabijanja, hvala mu na tome!
Dotačem gorivo u Bosanskom Petrovcu, kako sam platio, eto i Zelenka, stigli su. Hm, nisam peglao koliko sam mislio da jesam. Potrošnja all time low, Ina pumpe, običan BMB, da li što ne zavrćem, da li do kvaliteta, da li kombinacija oba faktora.. Ah, to je sve ok, putujemo zbog druženja, ne trkamo se. Valja nam stići do Lohova, tu nam je baza za večeras, rezervisali neku vikendicu dok smo bili na ručku.

Stižemo u Lohovo, malo mesto na samoj obali Une, umalo ne izginuh na prilazu, jer je plac ceo pod travom, a krenula rosa da se hvata, pleše zadnjica, meka zemlja.
Brzinski ostavljanje stvari i pičimo do Bihaća u nabavku i da klopamo.
Kasno smo stigli zovemo par restorana, kažu ne rade kuhinje, uspevamo da dobijemo jedan restoran na reci. Klopa korektna, jako lepo okruženje, na samoj reci plato koji inače poplavi zimi kad nadođe voda jer je u samom nivou reke.
Definitivno nema ništa od Željave, čak ni od obilaska Bihaća. Ostaje za sledeći put, upisano.

Posle klope, idemo nazad u smeštaj, par kilometara, lepo je kad te voze, izvrnuh se u sedištu i uživam. Poslednjih 300m je makadam, Tamara se smejala, jer sam ja rezrvisao. Na prethodnom putu po istočnoj Srbiji je bilo par km makadama, pa sam se "ljutio" na nju kako je našla takav smeštaj, sad mi je uzvratila šalu :D
Smeštaj ne mogu preporučiti, oseća se buđ i da nije provetreno, tuš jedva radi, bojler najmanji ikada, jedini plus - bilo je čisto. Nije bilo peškira iako na bukingu sve stoji navedeno. Relativno su novi na bukingu, na lepoj lokaciji. Poslao sam im poruku, naveo zamerke i obrazložio, nisu odgovorili. Šteta što im je početak takav.
 

Ljute makine, Zelenko i Zuky:

AM-JKLUma2dkV9EFO49O9p7SAB6ZOZ5iA32-NFvm

 

Reka ispred smeštaja

AM-JKLUgFx_NaWPXHxg82i80BhNn6CtSJtDEFGiP

Kilometraža: 354km

  • Sviđa mi se 23

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1244 postova
  • Lokacija: Novi Sad
  • Motocikl: Suzuki Strom 650A, Yamaha XJ600S

Dan 3 (četvrtak)
Kreće centralni deo, ono zbog čega smo krenuli na putešestvije, Nacionalni Park Una. Tamara se potrudila pred put, proverila kuda se ulazi, šta obići.
Ujutru ustajemo, pakovanje stvari, ajde da klopamo na brzaka, vadimo stvari iz frižidera, sve je zaleđeno. Kontamo dugo nisu koristili frižider pa su uključili na max, mi nismo videli i u toku noći je sve zaledilo. Ništa, pravimo sendviče sa smrznutom šunkom i sirom i gas.
Magistrala do Orašca, pa polako do Štrbačkog buka, makadamom, jako dobrim prolazi svaki motorić, ulaz se plaća nešto sitno (3-4 marke), reka Una lepša nego juče jer je okupana suncem.

 

AM-JKLWNjzcEHUDP2Ut_-AqTDjmBeS7VYOBXZ7G_

 

AM-JKLWcl022xZf-BvZkjeakhHTlHFtJn-td90DC

 

Šteta što nismo poneli doručak ovde, em u ovakvom ambijentu doručak, em bi se otopile namirnice. Ništa, takođe sam pametniji za sledeći put.
Ovu lepotu ne bih kvario sa mnogo teksta, možete sami proguglati Štrbački buk, ide serija slika, uživajte. Samo kratko, postoji ograđena staza obalom vodopada i reke i preporuka je doći što pre ujutru, em je sunce nisko, pa lepo osvetljava vodu, em nema ljudi i gužve, bili smo mi i još jedan par. Eto mene opet ovde uskoro, ovo je raj...

 

AM-JKLU5P1nfmnsGdf1VrC8-aD1WEiSmb6oLJWqe

 

AM-JKLXSz2hRz1RFwR4eMPH9igmg5yhAW5TRq00d

 

AM-JKLXRtb-0aN5xarZs1iX22L5DuLT2SsYHLMbG

 

AM-JKLVdTwA70Vkbp-3-arrYXHOT4HCe-HuCwurx

 

AM-JKLXi4wv346KzRoTqVErIOl8r5-QaPhnRVA_Y

 

Sledeća destinacija je Martin Brod. Odgovor na pitanje da li je "Martin Brod" ili "Martin Brod" daje sledeća slika


AM-JKLXWTyWMiZQwjUBO_0tBMF94G_2Gp1Xexpjz

 

Par markica za 3 ulaznice do vodopada u Martinom Brodu

 

AM-JKLX5fNAwPl4HwM9AszmZhJYBGxVzNafXPt7V

 

AM-JKLWNAIIajDj1TBkrfDwF2SApaFFLfOJrn5UT

 

Posle obilaska, sedamo u kafić da se osvežimo, odmorimo i skupimo snagu za dalje. Komentarišemo da su ulaznice za ova dva vodopada jeftinije od one u Jajcu, a koliko je ovde lepše, priroda je fascinantna. Dogovor je da postimo do Jablanice, gde nas čeka njeno previsočanstvo jagnjence, to je samo 4h vožnje, 240km, to je tu, usput poseta jezeru Blidinje... Post važi za vozače, mene i Tamaru. Vukela je svaki put iz auta izlazio sa punim ustima. Mali snek, kaže on... :)
Shvatamo da niko od nas generalno ne pije gazirano, ali otkad smo krenuli na put, uz svaku kafu popijemo hladnu Koktu. Šaljemo mejl u Drogu Kolinsku, tražimo da nas sponzorišu, ili bar neki rabat, popust.
Put do Drvara fin, krivinice, od Drvara preko Bosanskog Grahova i Livna sačuvajmebože. Livanjsko polje je najveće kraško polje na svetu. I ubedljivo najdosadniji put kojim sam vozio, samo ideš pravo i ništa. Sunce upeklo, nekako se dovlačimo do Livna, ha, pumpa, desni migavac i kafa i odmor.

Buško jezero je kao more, ogromno, ipak se ne zaustavljamo, idemo ka Blidinju, put kreće da se penje i uživanje je za vožnju, malo se naoblačilo, pala je temperatura na prihvatljivih 30c. Nekako pretičemo 2 šlepera, ja prvi, i držim se leve trake i migavca da pokažem da je čist put, Zelenko pali sve turbine koje ima (celu jednu) i ostavljamo šlepere u retrovizoru.
AM-JKLUFFRK_ULu2N6YhJSCob0mD92P3S5zeemXn

 

Minut samo da se regrupišem

 

AM-JKLXYPFTHdu_gHjNMutW-u7OUsiSo6oJBVwbK

 

Sledi filmska scena, vidimo u daljini kako nam se oni šleperi približavaju i počinje trka kao na startu Le Mana, brzo ka autu, još se vrata nisu zatvorila, verglanje, prva, potpis i gas, da se krene pre šlepera :)
Ja lagano, negde ću ih preveslati usput, šta mi teško... I tako i bi, opet smo konvoj, ja pratim iza, ne žurim nigde, krči stomak, već je 6 popodne, a doručak bio rano jutros, odužio se dan.

 

AM-JKLWtweMfLMQhGz2zRt78KdMzYbAk4uAIB6mD

 

Sabili kilogram, neki su kukali kako će se udebljati, samo smo joj se nasmejali, daj još jedan oval. Uh drugi stigao još bolji, vrelo sa ražnja.
Posle klope da prošetamo do lokomotive, nazad u Jablanicu. Naravno da je Ivanu palo napamet da se punog stomaka spusti skroz dole do reke, da vidi da li je pešački most u funkciji. Ja idiot pa ga pratim, nikad se neću opametiti.

 

AM-JKLUoqEpWx2wgQq-91unVmNCWDgUNkx8fUsSQ

 

AM-JKLVjp2SUoMvJ1kDiyLkJuW6O1wDOUcFJcthq

 
Ubismo fino vremena ovde, odmorili, ajmo polako ka Mostaru. Krećemo iz Jablanice, ja opet dajem levi migavac kod parkinga restorana, umalo da ih prevarim :) Gde su mladi, tu je šala. Kanjon Neretve, vozio sam skoro, al sad nekako sam video svu tu lepotu opet i oduševio se više nego prošli put. Zašto sam to negde skrajnuo u svom mozgu, ne znam.
Stigli smo konačno, na ulazu u grad točim gorivo da bih bio spreman sutra za pokret, opet oduševljen potrošnjom. Student hotel, prepoznajem dečka na recepciji, on se setio 3 motora skoro koja su bila. Svaka preporuka za hotel, sobe su korektne, kao i cena, plus uključen doručak (pržena/kuvana jaja, džemići, kremići, kafa, čaj, sok). Brzo svako u svoju sobu, opet ja izvukao premiju, ja imam celu sobu za sebe, dok se njih dvoje guraju u jednoj. :) Slomljeni od puta, tj. najviše od Livanjskog polja, al ipak ajmo malo tabananje, idemo do starog grada.
Sad pošto sam ja veliki poznavalac, bio 2 puta u Mostaru, vodim veselu družinu.

 

AM-JKLUSkVDljjxok4RQaOowvo0jkoNRp3d8_fW-

 

Šetamo do starog grada, preko mosta, do tornja mira. Ajmo nazad u grad, idemo na urmašice, idemo na urmašice, idemo na urmašice! Dolazimo na 50m od restorana koji mi je bio na pameti.
"Momci, ja sam jako umorna, zaspaću, ajmo nazad u hotel". Pa zašto mene kažnjavaš? Pa nemoj mi to "momci", imaš ti svog momka, šta sam ja kriv što si umorna, njemu kukaj. Neeee! Kakav je ovo međudrugarski incident, skandal!
Ja kao ogroman balon koji je neko probušio, puko skroz, izduvao se. Idemo u hotel, ja junačke rane na duši lečim sladoledom usput, ne pomaže, nema sa ukusom urmašica. Solidarišem se sa Vukelom, neću druga ostaviti kad sam mu najpotrebniji! Tamara odlazi u sobu na spavanjac, mi muški nastavljamo na mojoj terasi u sobi, pričamo o svemu i svačemu, pijemo Coctu i sečemo je vodom :) (da, napomena, u hotelu je zabranjeno unošenje i konzumiranje alkohola)
Ostajemo do kasno u noć, sutra nam nije žurba, opet je baza Mostar.

Polazi noćni vlak za negde sa stanice, vreme je i meni na počinak.

 

Kilometraža: 344km

  • Sviđa mi se 22

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1244 postova
  • Lokacija: Novi Sad
  • Motocikl: Suzuki Strom 650A, Yamaha XJ600S

Dan 4. (petak):
Dan rezervisan za Mostar i okolinu, ne menjajte kanal.. Ustajanje, idemo na doručak u menzu i lagano ka Kravicama.
Tamo ispunjavam Vlajkov amanet, kupujem karte za celu grupu i prenosim amanet da oni to isto urade ako budu doveli nekog. Ja se motorom spuštam skroz do vodopada, a veseli drugari peške. Ne mogu se solidarisati u opremi (mogu, al nećem).
AM-JKLWnyTknWmiYbDTFJk6GWes3Q_aqJ5g4JFQr

 

Vode ima dosta manje nego u aprilu, ali zelenilo se razbujalo, probudilo.
Ceo vodopad je ogromna plaža, ljudi se kupaju. Otvoren je nov lokal kome po mom ličnom mišljenju nije tu mesto, siva kutija od građevine, bljak. Elem, sad je manje vode, pa prelazimo pontonskim mostom skroz do vodopada. Uživajte.

 

AM-JKLV35sXqcH6g_pEHAHwHSd5zMqgm0keuLt7I


AM-JKLUWz52yRAocoQyt-F8TzI7H5iIQzvzXJe5Y


AM-JKLU9vsg_8xCldb9PCNH6zt75-OPYLapSdfbt


AM-JKLUp5YiSy3RlYskZxfvbwm0VU1XmBC4K5_-2


AM-JKLVKDerD07niX011953oSbAH0jrtScszQXUb

 

Da vas podsetim još jednom, ovo je ekipa, nepromenjen sastav


AM-JKLVKKP_KAyYbySEAJymvod7XhI0eQICLEIFV


od mene se ne vidi vodopad, praštajte :)

Kratka poseta kuli Stjepana Kosače u Ljubuškom, slika nema, sagoreh ko licna, upeklo dobrano. U toku je restauracija kule/utvrđenja, tako da će biti lepo za posetiti opet nekad. Ima makadamskog puta, al nije strašno, kratko. Idemo malo na rashlađivanje, do vrela Bune, Blagaj...

 

AM-JKLUqZdCaC76VhoiYWAS6PYde6TliHaXjwJ9o

 

Ovde smo se spustili do klupice nasuprot tekiji i dobili ostav od glavnokomandujuće, sedimo i čekamo da se rasčisti gužva kako bi uhvatili par dobrih fotosa. Meni prija, baš sam se potrudio oko odmaranja :)
Rezultat čekanja:
AM-JKLX4KYQ2YW-mpJYnUdwlfVI4tBQVL97Mf9Ix

 

Patkica gladnica

PHOTOS.GOOGLE.COM

 

Idemo nazad ka Mostaru, prošli put smo preskočili bunker za avione, aj sad da posetimo, tu smo. Ima malo da se pešači do bunkera po taksi pisti, a ja se na pola setim da mi je ostao ključ u motoru, haj nazad... Gledam dokle su oni dogurali, ma zajebi da idem peške opet, stavljam kacigu, palim makinu, nadajući se da će tamo biti neka dobra slika sa motorom i provlačim između dve stene kojima je blokiran prolaz, mesta ima toliko da u jednom trenutku stojim na stenama, a motor na kvačilu milimetar po milimetar pomeram, naginjem levo - desno da ne bih zakačio stene.. 2 minuta se provlačim tih pola metra, dolazim do bunkera, kad tamo razočaranje.

 

AM-JKLV5NNNpXNFlY0ktxV4R0lri_sSSBH5BD6ex

 

Ništa, ajmo nazad, guram motor, glupo mi da vozim, a oni da pešače. Opet 2 minuta se provlačim da izbijem na magistralu, sad je malo lakše, 3 para očiju.
Penjemo se na Forticu, sad mi je vidikovac luk i voda, znam šta da očekujem, nema straha više.

 

AM-JKLWt0m3B8Rg212UMJUeRdNNVkFj52X8v5246

 

PHOTOS.GOOGLE.COM

 

Neko se udidio, ajde bodrimo je, i ja sam ovakav bio prošli put, ako ne i gori, nije baš svejedno. Još je sad duvao vetar baš jako, nimalo prijateljski nastrojen vidikovac :)

 

AM-JKLWpzaj6tN0S4RGZlyEZ9oKlE5SwE0AV-rWJ

 

Tamara 1 - Vidikovac 0. Svaka čast!

AM-JKLUs09MHSMxO4ABWyhvHhZ1UdcAuOJ0S0t45

 

Kafa, odmor, i ajmo da gulimo kaldrmu Mostara

 

AM-JKLWEWT2ZmWhLa-45hKXDh-ctIGva_rCxv4JC

 

AM-JKLVP_KbeNbJ8TONbMCqyel-vChaxmAYn3YIh

 

Jesam umetnik da uhvatim sliku, dajem časove, info u pp


AM-JKLXA4N_xUlxXbnABQP6sRuAtXzOWFLgY6tcZ

 

I sad kruna dana, ono što sam čekao da ponovim u Mostaru... Ćeif

 

PHOTOS.GOOGLE.COM


Ćeif 2:


AM-JKLWKipem8O-u9xbekv_TEKeMaEe7-_dXAEj3

 

Otkad smo se vratili u aprilu iz Mostara ja pričam o ovim urmašicama. Inače ih pravi Udruženje žena "Most" iz Jablanice, morao sam se raspitati o kvaliteti i poreklu :)
Posle ovoga nemam šta dodati, ne moram da jedem opet sladoled usput do hotela.. slatki snovi :)

 

Kilometraža: ~100km

  • Sviđa mi se 17

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1244 postova
  • Lokacija: Novi Sad
  • Motocikl: Suzuki Strom 650A, Yamaha XJ600S

Dan 5 (subota)
Trebinje, Trebinje... Grad sunca, meni drag grad, često prolazio tuda dok sam išao u Igalo na more.
Al o tome malo kasnije, treba stići do Trebinja, imamo usput nekih obaveza.

Prvo Bunski kanal, da ne kažem preliv

AM-JKLXHKKguUIvbs2YkLKRcmHNKn3p0tPKLV-Cd

 

AM-JKLUXp2axgEsBYUqbgjHwJAzZO_Z3ejT63Vb2

 

Sečemo preko Popova polja, idemo ka Zavali, ali prvo da se overi @maxx-ova klupica


AM-JKLXNh4QG6HOsjQmXH4szpPS-F7Sv88kz46d6

 

U Zavali sve što nismo prošli put, idemo pravo pod zemlju, špilja Vjetrenica, a tamo

 

AM-JKLV_9QQcawH0_5DxUk6SXt2bK5Sj0Rk6XptY

 

Na moje pitanje kako se to jede i da li ima ukus kao piletina nisam dobio odgovor.
Mali predah, osvrnuo bih se na turu pećinom..
Tura je skroz dobra, 600m asfaltiranje staze, poslednjih 100m je kamen i tu je klizavo jako, polako na kvačilu prvom i dolazi se do "barice" gde je čovečija ribica, postoji mala kolonija i speleolozi ih stalno rotiraju, jedna ribica je u "izlogu". Vodičica (žena vodič, ko kaže vodičkinja, dobija ban na metar dana :) ) je tu 15ak godina i ide u pećinu nekoliko puta dnevno (u sezoni i desetak puta), zna svaki kamen napamet, tura traje ~45 minuta i jako je zanimljivo, bar meni bilo. Konstantnih je 10-11 stepeni i duva promaja (ko nije iz naziva pećine zaključio), dobro je osvetljeno led rasvetom, cela pećina je prostrana, ogromne su dvorane. Dobiju se plastični šlemovi, i mogu da potvrdim da rade posao jer sam zveknuo u stenu dok sam se provlačio kroz procep :)
Ne bih prepričavao, idite, vidite, ako vam ne bude zanimljivo ja platim turu pića da se iskupim.
Sad su već krenule nove ture, od kraja staze, grupne organizovane posete kreću čamcem sa speleolozima preko jezera, još nekih 300-400 metara u unutrašnjost. To moram ponoviti, zvuči jako zanimljivo.

 

Da krenemo polako ka izlazu iz pećine, tim mladih speleologa amatera


AM-JKLV9mTWv3rJP90BjgGrM6E3Yw-oczFtXRR9F

 

Da bi se napravio ovoliki "pećinski nakit" potrebno je nekoliko desetina hiljada godina.


AM-JKLUsuvSdHN5W-OgrRZqBJcAPSzf7Qnt0SQqL

 

Karta za pećinu obuhvata i posetu muzeju gde pored istorije pećine se čuju i informacije o Popovom polju, zaokružena cela priča.
Sedamo u Gostionu Zavala na ručak. Bili smo već tu, o tome u putopisu koji piše Vlajko (još malo pasivne agresije, možda pomogne da krene da piše).

Točkarimo do Trebinja, idemo u smeštaj, stan u novom kompleksu, na 200 metara od centra, divno. Aj se provozamo do Hercegovačke Gračanice, da popijemo kafu gore pa ćemo po centru da cunjamo, onako, opuštena varijanta, već nas stiže umor posle svih ovih dana i mislimo o povratku kući sutra.

Arlanagića most:

AM-JKLVWL3KQdnCqiQmGmE1s3eTGjOcX3IAxVsAG

 

Vraćamo mašine u garažu, tu se Tamara požali da joj se klizaju patike sa pedala i tu meni klikne sijalica... Pa curi ti cilindar kvačila, zato i troši kočionu tečnost. Pogledamo, a ispod papučica sve masno, natopljen tepih. Ništa, zovemo Tamarinog ćaleta i predočavamo situaciju, da se zakaže servis u ponedeljak kad se vratimo. Smirujem Tamaru da će biti sve ok, pa prešla si 1500km tako, doći ćemo i do Bg lagano. Dopunjavamo čantru sa kočionom tečnošću, i taksijem do restorana Tarana na ispod preko u saču. Odlična teletina, pivo neko, al ladno, ma ne može bolje, preporuka. Taksi nazad i tabananje centrom. Ja sam skontao da mogu da slikam i krompirom koji mi je ostao od večere:
AM-JKLXMw1Qm34d2tBt-KWOQifu0UtCI7EhjtsR2

 

Subota veče, sve je puno, nigde nema mesto da se popije piće, moramo se snaći. Idemo na pumpu, al pešaci troše hmeljni bezolovni pa to i uzimamo u kanisterima od pola litre, pronalazimo parking za dupeta u parku u vidu klupice..
Pivce, dva i na spavanjac, lep dan.

 

Kilometraža: ~130km

Promenio član nafetS
  • Sviđa mi se 20

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1244 postova
  • Lokacija: Novi Sad
  • Motocikl: Suzuki Strom 650A, Yamaha XJ600S

Dan 6 (nedelja)
Poslednje pakovanje na ovom putu. Ne žurimo nigde, kad dođemo do Zlatibora videćemo prolazno vreme.
Sad prvo poseta pijaci, kupovina meda, belog luka i ostalih lokalnih proizvoda, pa u Platane na doručak i kafu.
Posle toga krug po starom gradu za par fotosa i put pod gume. Ređaju se poznata mesta, koliko puta sam ovuda prošao... Mosko, Bilećko jezero, Bileća, onaj dosadni pravac sa ograničenjem 50 i kravama, Avtovac, Gacko, Klinje. Klinje, koooooči. Pauza.
AM-JKLW10nIdMnXbnw2gY5UQ1946xpCvA1VVdZmv

 

Ništa zanimljivo do Tjentišta, tamo spomenik sam prošli put overio, ne mogu se opet penjati, ostavljam golupčiće, ja odoh u hotel na kafu i kolač.
AM-JKLUlu5ewrrE_FjEXCm3O6DEtN_dehlTeO2QG

 

Put nastavlja opet poznatim predelima, dolazimo do Višegradskih tunela, prija svežina kroz tunele, fino je upeklo sunce. Prolazimo pored ćuprije, doći ćemo sa druge strane. Stajemo na ručak kod Anike, odličan roštilj. Skrećemo u grad, nisam još bio u Andrić gradu, aj da gvirnem. Ništa posebno, bar meni, u Višegradu volim druge lokacije. Peške do mosta, ubi nas sunce, ajmo brzinski slikanje i nazad.

Granica klasika, prolazim kolonu i stajem sa strane, da skinem kacigu i potkapu, da spremim dokumenta, bosansku stranu prolazim lagano, opet isto na našoj strani i tu počinje demonstracija sile. Posle terapije kompleksa graničnog policajca (čak nisam ni preskočio nikog u koloni, jer dok sam se raspakovao devojka koja je bila poslednja kad sam stigao na granicu je već prošla, kao i još dva auta iza mene. Al bitno je da sam ja nevaspitan motordžija i da idem preko reda. Vau. Evo druže, hapsi, streljaj.

Dalje ništa posebno, idemo preko Užica - Požege i skrećemo ka Divčibarama, treba mi osveženje
AM-JKLWG4ZpJm0uAFX1PSIhmhh6kp7CoLDnnC-BE

 

Ja i Tamara po šejk od malina, Vukela palačinku. Inače, on je alergičan na crveno voće i u osnovnoj školi smo ga redovno terali da pije sok od jagode, da jede pitu sa višnjama i slično. Ja ne znam što se on uopšte druži sa mnom! Mada... uvek je imao mačke u kući, a ja sam alergičan na njih, može se reći da smo kvit.
Prepakujem stvari iz auta na motor, kačim kofere koje sam nonšalantno turio u gepek, i sad ćemo polako preko Mionice (odličan put, nov, Divčibare - Mionica, ostalo je 100m makadama još da se uradi) i Ibarske kući.
Rastajemo se na petlji Orlovača, oni pravo za Rakovicu, ja desno na obilaznicu, idem do mojih u Kaluđericu. Nismo stajali da se nešto cmačemo i grlimo, ionako smo se videli sutra opet :)

 

Kilometraža: ~450km

Ukupno oko 1700 km

FIN

Posvećeno drugaru Milošu.
Hvala ti za sve!

Promenio član nafetS
  • Sviđa mi se 30
  • Hvala 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1244 postova
  • Lokacija: Novi Sad
  • Motocikl: Suzuki Strom 650A, Yamaha XJ600S

E sad, lični utisci i što je ovo putovanje meni bitno i specifično, šta sam naučio i otkrio za ovih 6 dana kotrljanja.

Prvo, sam početak putovanja nije ni malo bio prijatan niti onako kako očekuješ da kreneš na put. Borba je bila čim krenem malo brže da vozim, grč u stomaku i ne mogu, daleko je to od neke baš brze vožnje, sve je to bilo debelo u granicama komfora, al opet, cela situacija i stres, koliko god ne volim da pokazujem takve emocije, one su tu i šibaju. Borio sam se sve vreme sa tim, a na pauzama da se to ne primeti da ne kvarim raspoloženje grupi.


Drugo, već sam pisao po nekim temema, nebitno je ko šta vozi, da li je 500 kubika ili litra, R ili cruiser, eto sad smo išli u kombinaciji motor i auto. Stizali smo na destinacije u par minuta razlike kad je svako vozio svoju priču, dovoljno koliko da skinem rukavice i kacigu, ili smo išli u konvoju, ja sam pratio iza, samo preticanje obavim prvi i signaliziram slobodan put da mogu i oni da obiđu kamion i vratimo se u formaciju. Motor mi je, koliko god voleo da vozim i trudim se da napredujem u tehnici vožnje, samo sredstvo do cilja. Sve kafe koje smo popili, sve šetnje po gradovima, teme koje smo prevrnuli, sve je to ono što me čini srećnim, što sam proveo nedelju dana sa jako bitnim ljudima u mom životu i to je ono što ću poneti sa ovog putovanja. Sličnih deonica će biti, mogu i ponoviti neke koje sam do sada vozio, ali ljudi koji su mi bili društvo su ono po čemu ću sve ovo pamtiti.


Motor kao takav mi pomaže da se borim sa svojim strahovima, sa svojim demonima koje krijem iza ovog osmeha na slikama, stavim kacigu i svađam se sam sa sobom, skinem kacigu i mogu da budem nasmejan. Borim se protiv vrućina, da sebe stavljam u neudobne situacije i da trpim, da se čeličim. Guram da pokažem sebi da mogu. Nikog ne dotiče to što sam noću vozio za Sarajevo, ali sam tad shvatio da sam se ispričao sa patkicom i sa Vlajkom, da sam došao na neutralan teren gde mogu da progutam tu knedlu koja mi stoji u grlu ceo dan i da ima svrhu ovo putovanje sem pukog obilaska raznih lepih mesta.

Hvala svima što ste odvojili vreme i čitate ovo. I hvala što ste imali strpljenja da objavim ceo putopis bez upadica (oprostićemo Andreju :)).
Voleo bih da ostatak ove teme, dok je živa, bude o bilo čemu pomenutom u putopisu, kritika na stil pisanja (prvi je putopis, još sam zelen). Da li sam bio mnogo detaljan (dosta stvari sam i izostavio), dovoljno slika, teksta, stil pisanja, dosadno? Svaka sugestija je i više nego dobrodošla.
Ako ima pitanja o nekim mestima koje smo obišli, naravno, tu sam za pojašnjenje, bukvalno šta god da vam padne na pamet.

Ako je neko dobio ideju šta obići, savršeno!

Zamolio sam Tamaru (pošto znajući Vukelića, pre bi mi bubreg dao jer tu može samo da leži), da napiše iz njenog ugla kratak osvrt, okačiću. Videćemo da realizujemo neku ideju za sledeći putopis, zajedno bi ga pisali.
Mislim da je Vukela samo jednom preparkirao auto, ako i toliko. Sve ostalo bez greške Tamara odvozala. Svaka čast!

  • Sviđa mi se 24
  • Hvala 2
  • Podržavam 2

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1244 postova
  • Lokacija: Novi Sad
  • Motocikl: Suzuki Strom 650A, Yamaha XJ600S

Ah, da, naslov putopisa.
Paaaa, imamo vokalnog solistu koji ujutru kad se probudi izabere nasumično pesmu i peva je celo prepodne.
Na repertoaru jednog jutra je bio Šaban sa tom numerom, pa smo se šalili na tu temu i nekako došli do varijacije "S' namerom pođoh u veliku Bosnu", tako da je naš zajednički album na GPhotos pod istim nazivom i nisam hteo da menjam.

  • Sviđa mi se 6

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1013 postova
  • Lokacija: Kraljevo
  • Motocikl: Aprilia Atlantic 500 Classic

Odličan solistički prvenac Stefane! Bravo.

Koncizno i zanimljivo, prožeto jednostavnim i vrcavim humorom. Sa zadovoljstvom sam pročitao.

Nadam se i tom duetu, često su putopisi vrlo zanimljivi iz ženske perspektive.

Samo napred, imaš smisla da dočaraš atmosferu. Verovatno je dobrim delom i sam kreiraš.

Послато са M2007J3SG помоћу Тапатока

  • Hvala 1
  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1244 postova
  • Lokacija: Novi Sad
  • Motocikl: Suzuki Strom 650A, Yamaha XJ600S

A evo i prvi dan putovanja iz njihovog ugla, Tamara pisala, Vukela redigovao :)
 

Dan 1, Utorak

Via Sarajevo - Dogovor ustajemo što ranije da što pre krenemo da bi imali više vremena u Sarajevu taj dan, jer konkretan plan kretanja za dalje nemamo, samo nešto okvirno. Kafica na brzinu ujutru, valja popiti da bi se videlo đe se vozi. Krećemo u punoj ratnoj opremi iz stana, jedva slobodnih ruku da zaključamo vrata, ali izborismo se nekako. Napakovali klia do vrha, frižider na sedište iza, valja imati hladne vode za vrele dane i po nešto slatko da ne bude otopljeno kao na prethodnom putu (učimo iz grešaka), stavili i neke trešnje, dve kutijice. Javljamo se Stefanu, krećemo, vidimo se za nekoliko sati. Nismo odmakli ni 2km od kuće kad zapišta nešto u autu, crveno STOP se upali i ispisa nešto na ekranu, ali trajalo je sekund, nismo stigli da vidimo šta piše, mislimo se šta li je, ali kao sad je sve normalno valjda nije ništa (ahaaa). Vozimo se dalje opet zapišta sad malo duže, ali se sklonilo. Stali pokušavamo da guglamo ništa pametno ne nalazimo. Pali auto nastavljaj dalje ništa ne izbacuje. Na nekih par kilometara od Šapca počinje intenzivnije da pišti, uspevamo da vidimo šta je, stajemo na pumpu, google translate - brake system failure. Oh shit.. tečnosti ima u posudi ali ne možemo da razaznamo gde je minimum, izgubimo tu nekih sat vremena razmišljajući šta da radimo i na vezi sa tatom, tata sa majstorom. Kaže majstor kupi to i to, ovi na pumpi nemaju, ništa idemo do sledeće. Do tamo 5 minuta vožnje, pišti ne prestaje, gazim kočnicu, koči sve normalno, ništa je tu ne razumem. Traume od tog pištanja su me pratile ceo put. Našli šta treba, seci flašu improvizuj levak, natočismo i ajmo dalje, u sebi se mislim samo nemoj da pištiš molim te, baš mi se ide u tu Bosnu. Nastavljamo put, ograničenje 50km/h, pa 80 čitavih minut ipo, pa ajd opet 50 i tako sve do granice. Rekao Stefan ima policije na tom potezu, jebiga ne bih baš kaznu da platim. Stajemo kod carinika sa bosanske strane, on sav usporen otvara prozorče, dobar dan, dobar dan, vidim ja šleper se sprema da se uključi, ooo sranje. Dok je on izgovorio "imate li šta za prijavit" i podigao rampu šleper se ubaci, e jebiga. Sreća ode desno, a mi levo. Javljamo se Đoletu prešli granicu, kaže ima lepo mesto za kaficu tu blizu, Hotel Divič. Kafa i klopa na brzinu, protegli se malo i ajmo dalje, već smo dovoljno vremena izgubili. Vlasenica, Han Pjesak, Sokolac, lagana vožnja, lepi predeli, oboje zaljubljenici u prirodu i lepe predele, ne možemo se nagledati. To su moji prvi susreti sa Bosnom, nikada do tada nisam bila. Mislim se, lepa ova Bosna baš. Vozimo i samo razmišljam stala bih na sred puta samo da slikam, mnogo je dobro. Muzika, priča, uživanje u prirodi, navigacija kaže još 7km do smeštaja, kako bre još 7, nešto je to malo, ajd stavi ponovo lokaciju, 7 i dalje, a mi u planini, reko ok. Stižemo, Đole radi iskrivio se nad onim laptopom i čeka da otkuca vreme da kaže gotovo, međutim ništa od toga kaže klijent "I have a question, can we do this..." on za glavu 3 min do 5, nema ništa od kraja posla na vreme. Ivan i ja aparat u ruke i ajmo u malo šetnjicu tu oko smeštaja dok završi, valjda će uskoro, stomak već počinje da krči, obećao nam je da nas vodi na najbolje ćevape. Tako je i bilo, odlični, bez greške. Najeli se, ajmo krug po Baščaršiji da vidimo malo, kaže Stefan "e imaju ovde dobre baklave samo da nađem tačno gde su", ništa šta ćemo, moramo baklave, a nama na nos izašle u aprilu jeli smo ih svaki dan, 12 dana u Istanbulu, al ajd valja probati i ove. Baš je lepo Sarajevo, videli smo samo mali deo, ali vraćamo se sigurno.
Ps. putevi su odlični, poznata sam inače da redovno idem zvocam za loše deonice puteva po Srbiji.

  • Sviđa mi se 7

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 146 postova
  • Lokacija: Cacak
  • Motocikl: gsx-r 600

Za mene si ovo napisao kao da ti je deseti putopis.Uzivao sam jer sve sto si obisao je najbolje sto bosna i hercegovina nude za jednu moto turu koja se moze ponoviti svake godine.Prelepo.

  • Hvala 1
  • Podržavam 2

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 219 postova
  • Lokacija: Lazarevac
  • Motocikl: KTM 890 Adv, BMW R1250RT

ODLIČAN PUTOPIS!!!

Mislim da sam dovoljno rekao, i da je potpuno jasno moje mišljenje...

Stefi, samo jedna mala sugestija (moje subjektivno mišljenje) - nemoj tražiti od nas da dajemo svoj sud ili smernice za neki budući putopis.

Svaki putopis je naš lični doživljaj i treba ga tako i napisati. Sa ličnom emocijom i ličnim stilom. Ma kakav da je, ali je ličan...

A ti si to FANTASTIČNO URADIO.

Emociju preneti na papir je vrlo teško, i postoji uvek mogućnost da pređe u nabrajanje (mesta, događaja itd).

Meni to ni trenutka nije ličilo na to...

Provukao si emociju kroz sve dogodovštine, što Vam se desiše...

Bravo, i samo napred...

Promenio član Tumbe
  • Sviđa mi se 4
  • Podržavam 3

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1244 postova
  • Lokacija: Novi Sad
  • Motocikl: Suzuki Strom 650A, Yamaha XJ600S
ODLIČAN PUTOPIS!!!
Mislim da sam dovoljno rekao, i da je potpuno jasno moje mišljenje...
Stefi, samo jedna mala sugestija (moje subjektivno mišljenje) - nemoj tražiti od nas da dajemo svoj sud ili smernice za neki budući putopis.
Svaki putopis je naš lični doživljaj i treba ga tako i napisati. Sa ličnom emocijom i ličnim stilom. Ma kakav da je, ali je ličan...
A ti si to FANTASTIČNO URADIO.
Emociju preneti na papir je vrlo teško, i postoji uvek mogućnost da pređe u nabrajanje (mesta, događaja itd).
Meni to ni trenutka nije ličilo na to...
Provukao si emociju kroz sve dogodovštine, što Vam se desiše...
Bravo, i samo napred...
Sledeći putopisi će biti u istom fazonu, to je ono kako sam našao caku da prenesem putopis na papir, a tražio sam više neku vrstu kritike (malo slika, puno slika, malo teksta, dosadno, zbrzao si taj dan...), Konstruktivna kritika je uvek dobra stvar. Čisto da vidim gde sam i šta sam, svakako prvenstveno pišem zbog sebe. Eto i tvoj kompliment znači, motiv da pišem dalje za široke narodne mase :)

Sent from my M2002J9G using Tapatalk

  • Podržavam 2

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 2401 postova
  • Lokacija: NS
  • Motocikl: Versys 650 Kiklop

Praštaj za ono uletanje :'(

I apsolutno se slažem sa kolezom Tumbe, svi mi koji čitamo putopise čitamo to jer nas interesuje tvoja avantura i doživljaj, jer onda nam je to kao da smo i mi išli, slike su tu da dočaraju mesta i atmosferu...

A to ovde levo ovde desno asfalt granulacije te i te, ima supera na pumpi (Alvirović putopis) to možemo i na Googletu da vidimo.

Sve lepo i zanimljivo napisano, baš me zabavilo, 5:45am nedelja, ja se budim naravno sam od sebe, žena i dete spavaju - kafica i čitanje - ma e, milina :)

 

PS.

na foru sa čovečijom ribicom "dal ima ukusu piletine", umalo ne pljunuh kafu i ne probudih ukućane, suzeeeee :lol3:

Promenio član Andrej_Hotstepper
  • Sviđa mi se 1
  • Podržavam 2

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 3942 postova
  • Lokacija: CH-HR-BiH
  • Motocikl: 2002 K1200RS-1989 XTZ 750 Chesterfield- 1989 XTZ 750 FarawayBlue

FANTASTIČNO
Bosnu si nam pokazao kroz njenu najjaču stranu, prirodu i njene ljepote.
U Bosni sam rođen ali puno od tih prirodnih ljepota još upoznao nisam.
Hvala ti što si svoj doživljaj podijelio s nama.
LP


„Poslato“ iz dijaspore sa novog „ajpeda“

  • Sviđa mi se 2

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Strucnjak, 1613 postova
  • Lokacija: Novi Sad - Šabac
  • Motocikl: CRF300L
On 7/17/2022 at 5:37 PM, nafetS said:

Drugo, već sam pisao po nekim temema, nebitno je ko šta vozi, da li je 500 kubika ili litra, R ili cruiser, eto sad smo išli u kombinaciji motor i auto. Stizali smo na destinacije u par minuta razlike kad je svako vozio svoju priču, dovoljno koliko da skinem rukavice i kacigu, ili smo išli u konvoju, ja sam pratio iza, samo preticanje obavim prvi i signaliziram slobodan put da mogu i oni da obiđu kamion i vratimo se u formaciju. Motor mi je, koliko god voleo da vozim i trudim se da napredujem u tehnici vožnje, samo sredstvo do cilja. Sve kafe koje smo popili, sve šetnje po gradovima, teme koje smo prevrnuli, sve je to ono što me čini srećnim, što sam proveo nedelju dana sa jako bitnim ljudima u mom životu i to je ono što ću poneti sa ovog putovanja. Sličnih deonica će biti, mogu i ponoviti neke koje sam do sada vozio, ali ljudi koji su mi bili društvo su ono po čemu ću sve ovo pamtiti.


Motor kao takav mi pomaže da se borim sa svojim strahovima, sa svojim demonima koje krijem iza ovog osmeha na slikama, stavim kacigu i svađam se sam sa sobom, skinem kacigu i mogu da budem nasmejan. Borim se protiv vrućina, da sebe stavljam u neudobne situacije i da trpim, da se čeličim. Guram da pokažem sebi da mogu. Nikog ne dotiče to što sam noću vozio za Sarajevo, ali sam tad shvatio da sam se ispričao sa patkicom i sa Vlajkom, da sam došao na neutralan teren gde mogu da progutam tu knedlu koja mi stoji u grlu ceo dan i da ima svrhu ovo putovanje sem pukog obilaska raznih lepih mesta.

Igrom "slucaja" upoznah autora par dana pre objave ovog putopisa. Nesto mi je i tad reklo da tu postoji (ne vise) skriveni talenat za usmenu a i pisanu rec.

Odavno nisam imao strpljenja za citanje putopisa ali ovo procitah iz cuga. `Ceo tekst je, bar po mojim ukusima, idealano ispleo emocije, prirodne lepote, ljude i sve to spakovao u moto pricu. Moram priznati da ovo gore citirano (kvoutovano) je posebno rezonovalo u mojoj glavi. Sjajno receno i identifikujem se sa tim!

 

Cekam sa nestrpljenjem sledeci tekst :)

 

  • Hvala 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 448 postova
  • Lokacija: Novi Sad
  • Motocikl: Suzuki V-Strom 650
On 7/17/2022 at 5:37 PM, nafetS said:

da sam se ispričao sa patkicom i sa Vlajkom

Takozvani smirujuci faktor ;) 

 

Odlican putopis. Ok, ja sam bio live u toku sa putovanjem, ali ovako procitati sve od jednom je posebna draz :) Inace jos uvek ne mogu da ti oprostim sto si isao na urmasice u Mostaru, a nisi uzeo kilo-2 za poneti.

 

36 minutes ago, DjordjeMijailovic said:

Cekam sa nestrpljenjem sledeci tekst :)

Cekaj da dobije normalnu vozacku, pa ce biti materijala na pretek. Oce li vise taj septembar.

 

P.S.

Kako me isproziva najstrasnije za to sto nikako da napisem putopis i sredim video. Ali sa pravom :D Bice bice samo da uhvatim vremena za to.

  • Hvala 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1244 postova
  • Lokacija: Novi Sad
  • Motocikl: Suzuki Strom 650A, Yamaha XJ600S

Kume, biće prilika za druženje, samo da je to krenulo. Oćem da probam i off, znaš tu priču, pa ćemo da vidimo, ili kupujem crf-a/drz-a ili se ti vraćaš na asfalt :D Drago mi je da ti je držalo pažnju i da ti se svidelo!

@maxxBio si u lajvu, jebiga još sam zelen, treba podrška, a koga ću ako neću tebe da cimam.. Za urmašice, zakasnili smo u Jablanicu da ih kupimo u udruženju, uzeo u Mostaru za poneti, al to je keva komisijski uništila iz dva puta, a na nju se ne mogu ljutiti. Ićemo mi opet, budu još slađe posle vožnje :)

Za putopis, možemo da se zajedno potrudimo, ti video izedituj, al da sam iskoristio priliku da budem pasivno agresivan, jesam.

Hvala obojici još jednom na ovaj lep reč :)

  • Sviđa mi se 3

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 529 postova
  • Lokacija: Novi Sad
  • Motocikl: HONDA Africa Twin CRF1000 DCT (2016), BMW C 400 GT (2020)

Путешествије и писаније су за оцену "брука миљенко - мотај шефе каблове, гаси интернет"

  • Sviđa mi se 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 225 postova
  • Lokacija: Downtown LA
  • Motocikl: Tomos APN6 Grasshopper Benelli BN 125 ex-Red Baroness Honda VFR 800 VTEC Maleficent Ducati Multistrada 1200s

Odlican putopis!!! Vozeci se skoro kroz BIH, a sada citajuci i tvoj putopis, definitivno mi je plan da odradim neki Giro di BIH.

  • Sviđa mi se 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

Pridruži nam se!

Možeš sada da napišeš svoj odgovor, a kasnije da se registruješ. Ako imaš nalog, uloguj se i napiši svoj odgovor.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.



  • Aktivni korisnici   0 članova

    • Nema ulogovanih članova koji gledaju ovu stranu.


×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja