Ako pretpostavimo da su težina i osovinski razmak na motoru primaocu i na motoru davaocu približno
jednaki, dovoljno je da, kad odlučiš od kog motora dolazi viljuška, iskopiraš položaj amotizera sa
davaoca. Samo potonuće (sag) može da se reši tvrdoćom opruge, problem se javlja kod linkage-a koji
svako zadnje vešanje (bez obzira na "linearnost" opruge) čini progresivnim. Opet, ukoliko je donator
približnih dimenzija dovoljno je "paste - copy" i obavezno podesiv amortizer.
Ukoliko se pak odlučiš za viljušku sa nekog prilično različitog modela, za experiment ti neće biti dovoljno
da je podesiv položaj amortizera već će ti trebati i nekoliko različitih amortizera. Alternativno rešenje
bi bilo da za svaki od nekolio položaja menjaš opruge, gustinu ulja i ventile. Pakao!!
Ovo sa promenjlivim položajem bi bilo pogodno za moguće ("jednog dana") menjanje zadnje viljuške
nekom drugom kompatibilnom.
Sažet predlog redosleda radnji:
1. Upoređivanje mera sa mogućim davaocima
2. Odabir viljuške prema poželjnim karakteristikama
3. Kopiranje položaja (bilo fiksnog, bilo promenjivog) amortizera
Što se tiče promenjive tačke kačenja (PTK), ne bih se upuštao. Uzeće ti gomilu vremena i da ga smisliš
i da ga napraviš a rizik po bezbednost će uvek da postoji, makar u malom mozgu. Ovo sve u svetlu
buduće upotrebe - nije za samo za prikazivanje nego za putovannje i prikazivanje .