Mnogo mi je drago što su poslednja dva putopisa Iran i evo Rumunija načinjeni sa motorima koji nisu GS, Miltistrada, Stromovi novi nakrcani metalnim koferima, navigacijama i svim pratećim čudesima, već sad sa već vremešnim mašinama. I to sa velikom ljubavlju. To me podseti na ranije dok sam trenirao atletiku pa trčao polumaraton, svi sa nekim flašicama, satovi garmin, patike od 300 evra. A mi iz kluba običan šorc, digitalni sat sa štopericom i patike za tadašnjih 5000 din i ostaviš sve te fensi trkače u prašini.
Puno srce kad se tako nešto vidi.