Mnogo mi je žao što nisam išao na Goliju, ali moram da se pohvalim i da se zahvalim svojim divnim prijateljima i vašem (a na neki način i mom) domaćinu Ruski, što su sve učinili da me maksimalno uključe u dešavanje. Krenuli su na put od moje kuće, zvali me telefonom da mi jave šta se radi, putovanje su završili posetivši me i da mi ispričaju kako je bilo, anegdote i događaje sa ovog divnog puta. Ruska mi je nudio džip da me voza po planini, ali, ipak nisam smeo da toliko rizikujem da povredim rame u truckanju.
Nadam se da ću se što pre oporaviti da opet zajašem Jare i da zajedno vitlamo po prirodi.
Hvala, prijatelji!