Šalu na stranu, ko kupuje polovno, mora da gleda sve. Ono što ne vidi, mora sam da popravi ako nije dobio garanciju. U Nemačkoj je garancija 6 meseci od pravnog lica. Od privatnog, da ne spominjem polni organ, znate već. Prodavci koji prodaju lupano, krševe, popravljano, prepravljano su poznati po tome. Niti imam utisak da je prodavac takav, niti da je bilo garancije ali ni da je kupac sve proverio što se proveriti može. Kod prodaje nema poštenja. Nema emocija. Nema tu obraza i drugarstva. Samo: "Hoćeš? Nećeš?", keš i zdravo. Kraj. Ako ti se ne svidi roba, osetio si se zajebanim, jbg život je skupa kurva koja se lepo jebe kad imaš mnogo para, prodaj robu dalje. Sa ili bez obraza, sa zaradom preko ili ne, koga bre briga. Samo keš i zdravo. Jednostavno, zar ne? Potpuno druga stvar su majstori i "majstori". Ali i jedni i drugi su dužni da uvaže reklamacije u za to predviđenom roku. Opet bez drugarstva, emocija i obraza. Keš i zdravo. Mlaćenje prazne slame, još od pre stotinak poruka. I ponoviću, ovo samo degradira obojicu. Nema pobednika. Klasična "lose-lose game".