Trajekt pun kao oko, ljudi spavaju po klupama, stolicama, podu, samo kuva ne zna se gde ko ide. Kabina nikad manja, nas cetvorica unutra, bukvalno smo preskakali preko stvari da bi legao svako na svoj krevet. Dva kreveta na sprat, ja spavao gore, kad sam se probudio onako bunovan se naglo podignem i sinem glavom u plafon, probih onaj lesonit, sva sreca mek bio, glavi nista nije falilo. Posle gore na palubu, malo gledas sta se desava okolo, stize se negde u osvit zore, doruckovali neke konzerve sto smo poneli i sacekali iskrcavanje. Nikom od nas nije bilo muka, da li je do nas da li do broda ne znam. Sve u svemu ok iskustvo, nista zanimljivo, nista spektakularno, ali moze da se prezivi. Kao nekad vozom Beograd - Bar, ako se neko od vas seca tih putesestvija.