Jump to content

Moto Zajednica

Jugo-zapadna Srbija u tri dana

Recommended Posts

  • Zainteresovan, 640 postova
  • Lokacija: BG
  • Motocikl: BMW R1200GS

Cao,

 

doslo vreme godisnjih odmora, nesto se nisam kvalitetno organizovao za neko letovanje, pa je sve delovalo da ce odmor proci tu oko Beograda...

 

Nesto sam uz kafu sa ortakom pricao kako bi bilo super malo proci po Srbiji, videti sta ima. Tako usput, nesvesno, krenusmo da pravimo putanju, gde sta kako. Ustanovimo da bi bilo dobro ici do Uvca i okoline. Napravimo okvirni plan na Google Maps i jos samo ostalo da vidimo dal u nedleju, ponedeljak... ?

 

Nedelja, neka, nazovi, kisa, vetar. Ajd videcemo sutra... Ponedeljak, vetar, mi nesto umorni.. ma jok. Uvece, e mogli bi sutra kad ustanemo. Dogovor pao na 9 sati pokret... Punimo telefone i komunikatore, montiramo i punimo kofere i spremni smo :)

 

 

DAN 1.

 

Naravno, tek sam progledao u 9, ortak doshao u 10... Posta da se plate neki racuni, podizanje para i ajd' polako Krecemo oko 11h.

 

Prva etapa je bila do Gruzanskog jezera u Knicu. Avalski put do Mladenovca. Lagana voznja, malo po malo, prodjosmo Mladenovac, dalje prema Topoli, pa do Kragujevca. Usput po negde neki radovi, ali u svakom slucaju prijatna voznja. Kod Kragujevca zavijemo prema Knicu i stizemo do jezera. Iskreno, ocekivao sam da tu ima nesto. Sve sto smo nasli, bar tu blizu puta, je bila neka etno kafana, gde smo malo odmorili, popili kafu, shkljocnuli jezero za uspomenu, pa polako dalje.

 

DSC_0004.jpg

 

DSC_0005.jpg

 

Nastavljamo prekmaCacku. Plan je bio da idemo kroz Pozegu, Uzice pa na dole, medjutim kod Cacka vidimo tablu sa natpisom Guca. Stanemo, pogledamo kartu (GPS nismo koristili u pocetku, a kasnije ce se ispostaviti da je i bolje tako), vidimo neki tanje ucrtani put preko Guce ka Ivanjici. U dve reci se dogovorismo, i skretosmo levo :) I ovo je bio pun pogodak. Fenomenalan put. Pun krivina, lepi pejzazi, saobracaja skoro pa i da nema. Ovde smo bas uzivali. Sve lagana voznja, skljocanje, snimanje telefonom malo.

 

DSC_0013.jpg

 

DSC_0016.jpg

 

DSC_0019.jpg

 

DSC_0020.jpg

 

DSC_0025.jpg

 

DSC_0038.jpg

 

DSC_0040.jpg

 

DSC_0043.jpg

 

DSC_0046.jpg

 

Na ovom delu putu krece zanimacija. Prethodnu etapu smo vozili prilicno kratko. Nismo bili umorni, nismo ni osetili. Medjutim sad vec krece umor. Malo boli vrat od uzbrdo, nizbrdo, gas, kocnica, serpentine... Malo po malo, stizemo u Ivanjicu. Stajemo na pumpu da sipamo benzin, pogledamo na sat i provalimo da smo u cugu (sa kracom pauzom za obavljanje osnovnih potreba od par minuta) vozili 2h30min. Vec postaje jasno sto boli vrat :D Imali smo utisak da smo vozali pola sata u vrh glave. Zanimljiv put i uzivanje pojedose 2.5 sata ko nista. Odmorili smo na pumpi, popili kafu, popricali sa likom koji radi na pumpi i koji nam je dao smernice, kuda je najbolje da idemo dalje.

 

Resili smo da idemo preko Katica ka Kokinom Brodu. I dalje lep put, uzivanje, medjutim sada vec pocinje da stize umor. Do Kokinog Broda smo stigni oko 6 sati, sto ce reci oko 7 sati vozanja sa pauzama. Ipak, kada smo stigli do jezera, vrlo brzo smo postali ponovo odmorni. Euforija koju izaziva zelena boja Zlatarskog jezera sklanja svaku pospanost :)

 

DSC_0065.jpg

 

DSC_0066.jpg

 

DSC_0075.jpg

 

DSC_0100.jpg

 

DSC_0108.jpg

 

Konacno nalazimo restoran, posto smo tek 30-ak km pre Kokinog Broda skapirali da nismo jeli nista ceo dan :) Nazdrali se, a onda oko 19h shvatili da treba i da spavamo negde :D Prvo je bila ideja da u tom motelu spavamo, ali...magistrala, priroda nista... staju autobusi...blaah. Provrshljamo po netu, nadjemo 2, 3 telefona. Prvo se javi lik koji ne zivi tu, mrzi ga da dolazi jer ostajemo samo jednu noc blabla... Drugi telefon, javlja se zena koja izdaje brvnaru, ali na zalost slobodna je tek od sledece nedelje. Rece da njena komsinica ima mesta i da ce proveriti pa nam javlja. Ne znam sta mi bi, pitah zenu da li ima dvoriste i da li bi mogli da ostavimo motor negde "bezbedno". Zena zacuta, pa rece: " A vi ste motorasi? Pa moja cerka i zet se voze motorom. Aaaa pa ne mogu ja vas da ostavim da nemate gde. Dodjite kod mene, imam ja u potkrovlju moje kuce gde da vas smestim. Tu spavaju gosti kada dodju. Nista ne brinite, samo dodjite." :D Ovde nastupa odusevljenje. Sedamo na motor, idemo do Nove Varosi pa na vrh Zlatara. Po smernicama koje smo dobili brzo nalazimo brvnaru. Zena nas je udobno smestila, skuvala kafu, caj. Platili smo stvarno simbolicnu cenu, a kada smo ustali cekao nas je i dorucak :D:D:D Stvarno svaka cast za gostoprimstvo. Ukoliko cerka ili zet prepoznaju svoju kucu, zahvaljujem se na gostoprimljivosti, i udobnosti jos jednom :) Stvarno ekstra, za svaku preporuku. Uvece smo sedeli i pricali sa domacicom do oko 23h a onda otisli da spavamo. Imali oko 270km iza nas pa je to ostavilo posledice po nase kapke.

 

 

DAN 2.

 

Ustajemo prilicno kasno, tek oko 12-12:30 :) Naravno ovo govori i o tome kako smo spavali, sobzirom da smo legli vec oko 23h :D Zena nam je spremila dorucak jer "ima da putujemo ceo dan". Popili smo kafu, doruckovali, zahvalili se i pozdravili.

 

DSC_0124.jpg

 

DSC_0125.jpg

 

DSC_0134.jpg

 

DSC_0141.jpg

 

Krecemo na Uvac, ali saznajemo da kanjon ne moze da se vidi tek tako sa puta vec d mora mal oda se planinari, te menjamo plan ka Uvackom (Sjenickom) jezeru. Pratili smo putokaze, put je bio sve manji i manji, polako nestaje asfalt i prelazi u makadam, a onda na kraju i obican zemljani put. Bendzamin (BMW iz miloste) guta kamecice i neravnine, ventilator prlji desnu nogu, i polako stizemo do jezera. Jezero je takodje zelene boje, i obara s nogu... Uostalom gle...

 

DSC_0147.jpg

 

DSC_0150.jpg

 

Ovde odmaramo neko vreme, planiramo dalju rutu ka Tari. Cilj je bio da odemo jos do Zaovinskog jezera, provedemo dan na njemu, prespavamo negde pa onda ujutru nazad kuci.

Vracamo se istim putem ka Novoj Varosi, pa dalje preko Zlatibora ka Knezevicima. Plan je bio da tu skrenemo ka Kremni pa dalje odemo do Zaovina i spavamo negde u Mitrovcu. Na Zlatiboru nam privuce paznju tabla za skretanje ka Sirogojnu. Pise: "Vodopad". Uhh ovo mora da se vidi. Skrecemo desno i vozimo jedno 20km ka istoku, medjutim ni traga od table ka vodopadu :S Negde skrecemo levo da bi se vratili na glavni put (naravno necemo istim putem nazad), i iskreno, zagubismo se. Put, tek da se jedva mimoidjemo sa autom... Neka mala mesta po nekoliko kuca. Malo po malo izlazimo negde. Trebalo bi da je glavni put pa opet težimo ka Knezevicima.

Ovde krece glavni zajeb za GPS-om. Kapiramo da smo presli oko 200km od poslednjeg sipanja benzina pa bi trebalo u narednih 100km svratiti na pumpu. Palimo GPS, trazimo pumpu...pise 15km u nasem pravcu. Vozimo i dolazimo do JP pumpe koja ne radi.... Trazim sledecu i pise oko 25km. Ok, ne gledam plan puta koji je glupi GPS izracunao, vozimo pravo, i vozimo, i vozimo. Prolazimo pored znaka Mokra Gora i vec sumnjamo u tehnologiju :) Ortak pali svoj GPS na telefonu i dere se: "Pa brate za 1km je granica sa Bosnom!". :O Stajemo, pogledam GPS... a on preracunao rutu na 140km, preko Visegrada, Priboja..blabla.. pa tako do one iste JP pumpe koja ne radi. E sad vec krece frka. Gledamo u rezervoar, ajd trebalo bi da imamo za jos oko 100km sa rezervom. Na vr' gasa nazad, pitamo usput za put ka prvoj pumpi... Neki lik nam kaze da ima kad se skrene levo kod Kremne, 10ak km. Vozimo putem ka Bajinoj Basti. Stajemo opet kod pumpe koja ne radi. Tu su naisli likovi koji takodje voze motor (sada su bili kolima). Malo smo popricali sa njima pa nas uputise na Bajinu Bastu jer tamo ima pumpa koja radi. Ima oko 15-ak km ali je sve nizbrdo tako da moze i bez gasa :)

Tako nas put odvede do Bajine Baste. Konacno pumpa... Lanac pocinje da se cuje poprilicno, pa skapirah da ga nisam podmazao pred put... (a vec smo na oko 450km + oko 300 pre toga od poslednjeg podmazivanja). U Bajinoj Basti nismo nasli sprej, a ulje kao nismo hteli da ne bi prskalo, pa se hrabno uputismo pored Drine ka jezeru Perucac. Ovde je takodje bila lepa voznja, pored Drine, a i posle malo "stresiranja" oko benzina ponovo uzivamo u voznji.

 

Odmaramo pored Drine jedno pola sata, da se okrepimo, setimo da nismo rucali itd... :)

 

DSC_0164.jpg

 

DSC_0166.jpg

 

Kod Perucca nismo stajali. Krenuli smo da se penjemo ponovo, sad sa druge strane, na Taru. Plan je bio da odemo u Mitrovac i tamo nadjemo smestaj. Oko 18h je, pa zurimo da stignemo pre mraka. Ovde je put takodje vrlo zanimljiv, pun krivina i serpentina, ali i umor krece da stize, pa ne obaziremo mnogo paznju na okolinu i pejzaze (nadoknadicemo sutradan). Stizemo u Mitrovac, a tamo opste vanredno stanje. Nema nigde nikoga. Samo policija i vojska. Pozari... U odmaralistu Mitrovac nam rekose da imaju smestaj ali da motor mora da ostane napolju na parkingu i da ne mogu nista da nam garantuju. Odustanemo od toga i krenemo okolo da trazimo vikendice. Nadjemo zanimljivu brvnaru. Baba i deda su tu i imaju smestaj. Dogovorimo prenociste za jedno vece za pristojnu cenu. A onda iznenadjenje. Dobismo ceo sprat (kuhinja, trpezarija, kupatilo, dnevna soba sa ogromnom terasom i spavaca soba :)) Domacini vrlo ljubazni, malo iznenadjeni, otkud mi sat tu niodkuda. Cica pravi zajebant. Zeza sve redom, i babu, i nas, i komsije :) Inace Lala, iz Novoga Sada :D Brvnara raj na zemlji!

 

DSC_0204.jpg

 

DSC_0219.jpg

 

Otisli smo u obliznji restoran da rucamo i vecermo (2u1). Tamo takodje vojska i policija... Sta se to desava :S ? Najeli smo se "lagane" hrane sa prsutom, kajmakom i sirom pa nazad u planinsku kucu.

 

Tusiranje, tv, malo planiranje sta i kako sutra pa ubrzo spavanje.

Ovaj dan je manje vise prosao uglavnom u voznji. Vrlo malo smo stajali, ali je voznja bila uzivanje. Remecenje plana, skretanje sa planiranog puta, frka sa benzinom... pokazalo se da nam je u stvari sve to nam je samo ulepsalo putovanje.

 

 

DAN 3.

 

Ustajemo standardno kasno, kafa, pakovanje i cepaj dalje. Idemo na Zaovinsko jezero, cuo sam da je ludilo kako izgleda. Medjutim sve je pusto. Kako se priblizavamo osecamo paljenu borovinu u vazduhu, pocinje i izmaglica od dima. Dolazimo do jezera.

 

DSC_0239.jpg

 

DSC_0240.jpg

 

DSC_0241.jpg

 

DSC_0242.jpg

 

Stvarno je kao na drugoj planeti, medjutim nigde zive duse. Tada skapiramo da je pozar vrlo ozbiljan i da su svi koji su bili na odmoru otisli. Provodimo malo vremena pored jezera i odustajemo od detaljnog obilazenja. Sta vredi, sve deluje jako tuzno :(

 

Put nas vodi na Peruccu, i Bajinoj Basti, pa cemo videti kuda onda. Tu uzivamo u panorami, vidikovcima i putu koji sada po danu izgleda jos zanimljivije.

 

DSC_0260.jpg

 

DSC_0263.jpg

 

DSC_0270.jpg

 

DSC_0280.jpg

 

Prolazimo Bajinu Bastu ponovo. Idemo uz Drinu do Rogacice. Lep put, lep pogled...ma milina Ovde se opet vide neki pozari u daljini. Idemo ka Valjevu i usput svracamo u manastir Pustinja. Manastir je iz 13. veka ! Sa vrha brda se spusta veoma strmim putem do kotline (valjda Tresnjice).

 

DSC_0296.jpg

 

DSC_0299.jpg

 

DSC_0308.jpg

 

DSC_0310.jpg

 

Tu pravimo poslednju pauzu, pa onda dalje preko Valjeva ka Lajkovcu i Arandjelovcu. Kod Arandjelovca skrecemo ka Kosmaju. Vec postaje poznatiji teren i pejzaz. Iz zelenila i suma dolazimo u nesto sto poslednjih meseci lici na pustinju :S

 

DSC_0328.jpg

 

DSC_0334.jpg

 

Tu negde, vec tradicionalno, skapiramo da nismo rucali danas, pa stajemo u Ralji u "Kolibu preko puta" na klopu. Vec umorni, rucamo posteno, i pravac kuci :) Avala se nazire, toranj je opet tu pa znamo da smo kuci.

 

DSC_0344.jpg

 

DSC_0345.jpg

 

DSC_0354.jpg

 

 

 

Stizemo kuci, vec je sumrak i sabiramo utiske. Ovo je moje, manje vise, prvo ovakvo putovanje, iz cistog uzivanja, bez cilja i jasnog plana. Putovali smo onako gde nas put nanese, sa blago zacrtanim ciljevima. Jedino mi je zao sto nije bio bar jos jedan motor sa nama. Bilo bi sigurno zanimljivije.

Na kraju akda sa msabrao utiske, skapriao sam da su mi ova tri dana znacila vise nego bilo koje more... Dugo prizeljkujem ovakvu neku turu, ali nikako da se isplanira i sprovede u delo.

 

Posle svega: Dobro drustvo, motor, karta i otvoren put ispred sebe... PRICELESS !!!

  • Podržavam 10

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svakom po zasluzi, 12265 postova
  • Lokacija: NBGD - KN04ET
  • Motocikl: Honde Transalp, plavi i narandžasti, oba za dečake

Dobro poznati predeli, raj za vožnju motorom tako da znam da ste uživali :) Odlično!

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

Pridruži nam se!

Možeš sada da napišeš svoj odgovor, a kasnije da se registruješ. Ako imaš nalog, uloguj se i napiši svoj odgovor.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.



  • Aktivni korisnici   0 članova

    • Nema ulogovanih članova koji gledaju ovu stranu.


×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja