Žute banane - jesen u Toscani (2025- godina izgubljenih poslova i vraćenih snova)

[Vroc-Kapo 2843 Napisano Februar 8]

Bračni par Lipotica i Zvir odlučili su u listopadu 2025. posjetiti Toscanu motorom, jer, kako su sami sebi objasnili, “to je romantično”.

 

Ono što nisu odmah rekli naglas jest da je to ujedno i savršen test braka, strpljenja i sposobnosti komuniciranja pantomimom pod kacigom pri 80 km/h. Da, baš 80

 

Toscana ih je dočekala u svom najboljem izdanju: ceste kao nacrtane, vinogradi u bojama vina koje još nisu probali i zavoji zbog kojih je Zvir izgledao sretno kao dijete u trgovini igračaka.

 

Lipotica je, s druge strane, vrlo brzo shvatila da motor znači jednu važnu stvar – nema spontanog “ajmo još malo lijevo”, nego to moraš najaviti barem tri zavoja unaprijed i uz obavezno lupkanje po ramenu.

 

Plan puta bio je jasan, detaljan i potpuno ignoriran. Firenca je bila “tamo negdje”, Siena “iza onog brda”, a San Gimignano “sigurno poslije sljedećeg zavoja”.

 

Google Maps je bio konzultiran, ali ne i poslušan. Rezultat: izgubljeni su taman onoliko koliko treba da otkriju restoran u kojem su oboje kasnije tvrdili da su jeli najbolju tjesteninu u povijesti čovječanstva (iako se ni danas ne slažu što je zapravo bilo u njoj).

 

Motorističke pauze imale su svoju dinamiku: Zvir bi stao “samo na brzinu za pishanje”, a Lipotica bi za to vrijeme već imala deset fotografija, jednu Instagram objavu u glavi i novu teoriju zašto bi se mogli preseliti u Toscanu.

 

Zvir bi na to klimnuo glavom, znajući da se o selidbi ozbiljno razgovara tek nakon treće čaše vina.

 

Kofere su pakirali s matematičkom preciznošću i emocionalnim optimizmom.

 

U njih je trebalo stati sve: kacige, jakne, rukavice, suveniri, maslinovo ulje i barem jedna boca vina “koju je šteta ostaviti”. Nije stalo sve, ali stalo je dovoljno da se povratak kući pretvori u vrlo tiho i vrlo pažljivo otvaranje kofera.

 

Kad su se vratili, motor je bio prljav, Lipotica umorna, Zvir sretan, a oboje su se složili u jednoj stvari: Toscana motorom je bila savršena ideja.

 

Jer ako se možete zajedno izgubiti na talijanskim cestama, svađati se oko navigacije bez da itko skine kacigu i opet se smijati uz čašu vina – onda znate da ste pravi tim.

 

Lipotica i Zvir su danas bogatiji za jedno iskustvo koje se ne mjeri kilometrima, nego osmijesima ispod vizira. Jer Toscana motorom nije samo destinacija – to je osjećaj.

 

A oni su se vratili kući s jasnim zaključkom: neke se ceste pamte zauvijek, pogotovo kad ih dijeliš s pravom osobom na suvozačkom sjedalu.

 

 

Nego, pada li vam kiša, jer ako ne pada i vozite, nećete čitat što pišem ?

[Due 21461 Napisano Februar 8]

Samo ti piši!

[ZEMZEM 3573 Napisano Februar 8]

Toskana moja ljubav, bili X puta i ponovo  joj se vraćamo u junu kao da nam je prvi put.

Muđelo nas očarao, toliko toga ima da se vidi pa i da se ponovi nešto - sladoled u San Gimignanu.

Osećaj koji opisuješ je isti kao i kod nas .

Jedva čekam nastavak da vidim ima li nešto da nismo obišli, da ubacim u plan za 2026.

[doktor 5218 Napisano Februar 9]

Dobro poznati stil! Čitam sa uživanjem! 

[vojakis 129 Napisano Februar 9]

Procitano i ceka se nastavak. .

[stari roker 4896 Napisano Februar 9]

Kralju!

[bobbra 1503 Napisano Februar 10]

Mislim da nema nikog ko je isao za Toscanu da se ovde nije slikao.Pozdrav cekamo nastavak u tvom stilu.

[mali_zmaj 1788 Napisano Februar 10]

Pratim!! 

[Vroc-Kapo 2843 Napisano Februar 10 (promenjeno)]

Pozdrav svima, a kao i obično još i veći doktor, Due, Bobbra, Ćale, Nemo. 

 

E sad : sve ovo gore je napisao Chat Gpt, na ovaj prompt: napisi mi pola stranice saljivog teksta o bracnom paru koji je posjetio Toscanu u listopadu 2025, motorom. 

 

Vidimo da nas se svih može prevariti vrlo lako, tako dalje samo pažljivo, uz promatranje zareza, opisnih radnji i dubokog zagledavanja u dekolte toskanskih konobarica. E ovo je moj stil, da ga hebes, ne more ovo Chat smislit  . 

 

ali može naslikat nju kako nosi dvi kave s toplin, mamicu mu

 

 

Dobro ajde, ova nosi kave, meni to sve isto, kava-vino, samo da je fino

 

 

 

Dakle, plan je za jesen 2025 bio jug Italije, tamo negdje oko pete od čizme na karti.

 

Pa kakav sad jug Italije, stotinu mu blond ekstenzija, upita se mila čitateljica dok prati na TV-u novu tursku seriju, dok dragi čitatelj otvara enciklopediju Brittanicu i traži tom 5, strana 149, s kartom Italije, da vidi ko je tu lud. 

 

Ja, uvijek ja. Jer stari čitatelji upoznati s našim putopisima znaju da ja ne znam čitati vremenske prognoze. Ali zna Lipotica. Pa tako pročita da ce na jugu padat kišurda 5 dana, baš tad kad mi mislimo ići, i kad jedini hebeni trajekt Jadrolinije vozi po danu na liniji Dubrovnik-Bari, jer nema kabina, pa ne mogu vozit noću. Kao da kamiondžije i motoristi ne znaju spavati na podu. 

 

A trajekt Split-Ancona, upita mladjahni bajker, dok sarafi novi Chigee na svog kineza od 118cc, taj ima sigurno, čitao sam ja i druge putopise?

 

E taj ima, ali vozi do Ancone, i čak ima kabine, ali mi,ne budi lijeni, odemo do trajektne luke u Splitu, pa usporedimo veličinu i maritimne sposobnosti tog trajekta s našim za Vela Luku, i kad smo vidjeli da je naš domaći veći, odhebasmo i tu ideju, jer ona kiša i dalje treba padat.

 

E što ćemo sad, ide se meni, ide se njoj, sve spakovano u motoru već 7 dana, i tako dok pijemo obični espresso kod kuće, kaže ona milo- a Toskana?

 

Kakva sad Toskana, di je to , nemam pojma, ni kako doći do tamo, ali ajmo, ona istražuje sve putopisce na Instagramu, a gledam u Google maps ko debil, ne znam ni di počet ni di stat. Ali ajde, klikneš na Split, pa klikneš na Trst, pa klikneš na one dvije strelice jer tupavi Google maps nikako da shavti da ne idem od Trsta do Splita, nego obratno.

 

Traje to, traje, dok ona cvrkuće- a vidi ovaj post, a ova je tu jela nešto fino, a ova se slikala na ovom vidikovcu, a ovo moramo obavezno vidit, a ova je tu kupila neko vino, a matere ti više, ne mogu ja to pratit, glava puca od tuđih iskustava. Dok polako shvaćam da ime svakog mjesto u Toscani počinje s Monte, a Monte znači planina, a planina znači serpentine, a Lipotica ne voli serpentine, a ja ću ispalit...jer meni je u glavi samo Russel Crowe i Gladijator, i već vidim sebe ko ratnika prekaljenog u arenama sjeverne Afrike...sve dok sjedim u papučama i srčem espresso...

 

 

 

 

 

Promenio Februar 10 član Vroc-Kapo

[Vroc-Kapo 2843 Napisano Februar 11]

I onda opet, eto nje na prognozi, kaže bura će puhat sljedećih 7 dana, dakle niti možeš kroz HR niti u Toskanu. 

 

Pa dobro, što je više s tom prognozom, pita se umiljat čitateljica, dok nježno zubićima gricka Griotte od višnje s alkoholom? Opet ova pita pi.darije, reče dubokim glasom mladjahni bajker, dok na internetu pokušava naći uputstvo kako spojiti kameru s Temua na onaj svoj Chigee. Pa zna se da bajkeri vole vjetar u kosi. 

 

Kako sam ja ćelav, priča ne drži vodu, a buru tko nije okusio, sretan je. 

 

I tako slažemo espresso na espresso, dok jedno 6 dana kasnije odluka nije pala da raspakiram motor. I nosi opet kući sve one torbetine pune zlata, dukata i zgužvane paste za zube i pola paketa Paloma maramica iz 2016. Malo ofucane na krajevima, ali potpuno meke i upotrebljive. A nosim sve kuči, jer kao sutra idemo na Korčulu. 

 

Još jedno jutro sviće sunčano, i dok Lipotica srkuće opet jedan espresso...

Ma kakav espresso, zar vi ne pijete kavu s toplin, pita se slatka čitateljica, dok prelistava izdanje Burde iz 1976? 

E srećice, pravio bih ja kavu s toplin da znam, ali ne znam, pa kod kuće pijemo espresso. Delonghi i ja nismo baš sretni partneri.

 

Između dva srkuta, kaže ona ajmo. Kako je meni u glavi trajekt za Korčulu, gledam u svoj Raketa sat iz 1980, i velim, pa rano je još za trajekt. 

Ma kakav trajekt, kaže ona, na autoput pa lijevo. Ženo, šta pričaš? A ona- gle prognoza je sad bolja, izdržat ćemo 2 sata bure, i iza Sv. Roka će biti ok. I lako nam se spakovat, samo vratimo što smo izvadili jučer. 

 

Aha, ako imaš pamćenje kao ti. Ako ga imaš kao ja, znaš da ćeš završiti s upola manje gaća, čarapa, bez Paloma maramica iz 2016g, a lubrikant ( za semeringe, naravno, da i ne spominjem). 

 

Spakovali se u 312 sekundi, i dok si rekao ENC, evo nas na autoputu. 

 

Ajoj, pa kakav autoput, bajkeri voze po zavojitim cestama, užasnuto usklikne rumena čitateljica, užurbano tražeči krpu da obriše proliven Mocca-Frappa-Avocachino.

 

Je ako voze normalne motore, ali GT nikad takav nije bio, a ni ja. Ljepše mi na 1.0kmh (srednja brojka otvorena za interpretaciju, pa glasajte), jer tako is tignem tamo di idem, koji hurac da gledam sve što sam vido tisuću puta.

 

Uobičajena kava s toplin, napravljena od ruke profesionalne kafemejkerice, na Tifonu na Dobri. Jer sam škrt i skupljam virtualne pečate za besplatne kave u Marche aplikaciji. Eto, i vi sad znate tajnu mojih financijskih uspjeha (eat your heart out, krypto).

 

 

Slovenija po običaju pređena u 30 min, ovaj put bez stajanja za dolivanje ulja, dakle 1-2-3-2-N-Italija.

 

Prašenje po autostradi , sve do Noventa di Piave. 

 

Zašto Noventa, pita se mlađahna i needucirana čitateljica, a i onaj mlađahni bajker, dok gleda u ogledalu kako mu rastu muževni brkovi i brada, jer to se sada tako nosi.

 

Evo zašto:

 

 

Smještaj kod Giovannija, motor u dvorištu iza zaključane kapije, preporuka gdje jest, i odosmo šetati u zalazak sunca. 

 

Gradić lijep, miran, malen. 

 

Ajmo mi u taj designer outlet, da se malo nagledamo lijepih stvari, i potrošimo 10-17e.

 

Ali u tom trenu još nisam znao ovo- jer ne znam čitati ni slušati navigaciju:

 

Ne možeš mu prići pješke

 

 

Još i dan danas čujem njene riječi, dok je urlala na moje nježne uši da sam debil, i da sam je doveo 4 trake od shoppinga, i sad ne možemo doći do zgrade shopping centra. 

 

 

Kako smo već 40g skupa, sve se to smirilo kilometar dalje, u preporučenom restoranu, u koji ulazimo kao prvi gosti, i nadrk.na baba ( koja je vjerojatno mlađa od mene), pita šta oćemo. Buona serra, parla ingleze? No. Parla Croato? Puče žena od smijeha na to pitanje, i kaže, vai, vai, sidi tu. I mi sjednemo, i pojedemo odličnu paštu, top pizzu, a sve zaliveno sa dva Aperol spritza, po cijeni od 3 e (živa istina-u Splitu košta 8), i boce odličnog crnog vina. Cijena večere - sitnica. Kako nas deru u našoj zemlji, postanemo svjesni čim izađemo iz nje. 

 

U šetnji, prije otkrića da je shopping nedostupan

 

 

Pretpostavljam zastava grada, nemam pojma

 

 

Ono vino i sretna Lipotica

 

 

 

 

 

 

 

 

[Vroc-Kapo 2843 Napisano Februar 12]

Vidim ja da je ovo neka nova moda, svi čitaju, niko ne komentira. 

 

Pa kako da znam da sam na dobrom putu, draga citateljice i citatelju?

 

No još malo slika iz birtije i gradića. 

 

 

 

 

No eto, budjenje u suncanoj Noventi, lagani doručak gdje sam starom  Giovaniju pojeo sve kekse koje je spremio gostima još 2014, i popio 7 instant kava. Jer zbog lijepe Giuliette koja nam se priključila pod jorganom negdje oko 0230h nisamo baš oka sklapali. 

 

Autostrada je odmah tu, i uz jednu kavu s toplin u Autogrillu, evo nas vec u Pisi, gradu cuvenom po pizzama, mortadelama i kućama od slame. 

 

 

Drčno parkirasmo 20m od zidina centra, na besplatnom parkingu,  dok nas par lokalnih crnaca gleda. Nakon pokazanog univerzalnog znaka "ode glava ako ga takneš", i otkopcavanja jakne da vide sjajnog Glocka, klimaju znacajno glavom, i pokazuju palac gore. I tebi, sinko. 

 

Sad kad je motor osiguran, ajmo vidjet te kuće od slame.

 

 

Gužva je velika, ali kao i uvijek moja sitna pojava od 205cm i umio pogled otvara more turista da prođemo. Iz nekog razloga, indijaca kao u priči.

 

Ako lažem ja ne laže slika, gle me sam, a oni tamo desno

 

 

Prilazi jedan Lipotici sa narukvicom prijateljstva, ali isti onaj znak od gore ga tjera da samo klimne glavom, i otad nas više nitko nije nudio s ničim. 

 

Al ajde evo sad i malo ozbiljnih slika

 

 

 

Pa što ima u toj Pisi osim slame i mortadele, pita se slatka čitateljica dok joj prijateljica boja kosu novim Loreal šamponom?

 

Pa baš i ništa, sve sto je opjevano se nalazi na ovom mjestu, tu su i toranj i crkva i muzej, suvenirnice i kafići, i kad izađeš van obična gradina talijanska. Ne treba više od 2 sata da vidite baš sve.

 

 

[miki 4293 Napisano Februar 12]

Cccccc, tako velik, a tako nesiguran.

Ćuti i piši!

[Vroc-Kapo 2843 Napisano Februar 12]

@miki, ma ja volim komunicirati, a ovako je jednostrano, ko da držim monolog. Hm, da li i ovo sad iskazuje nesigurnost? a u PM

[Vroc-Kapo 2843 Napisano Februar 12 (promenjeno)]

Pošto smo mi dozvolili da ja biram smještaj, a poučen i povučen raznim utjecajcima (influencerima), nabijem ih, eto nas na 54 km dugom putu do agroturismo nešto. Koje se nalazi na usponu punom uskih serpentina da je komunikacija odbila raditi zbog Lipotičinih usklika ushićenja. 

 

Smještaj je iz doba agrarne reforme starih Ilira , dakle sve škripi, što znači da agrara starog žena mora bit tiha kad nam se ušulja u sobu oko 0230h...

 

Pogled fantastičan. Bazenčić prljav jer je sezona prošla i nije u uoptrebi. Gosti- austrijski par naših godina , češki par godina naše djece, i mi, najboljih godina nas samih. 

 

Hrane nema i ne služe je, samo doručak. U usred sam lijepe pinde materne. Al ima frižider na povjerenje pun pive. Ajde barem nešto. Presvlačimo se, brzi pogled na Gmaps, i shvatimo da smo par km od sela slavnog Leonarda. Ne onog sto tare samo mladje od 25, nego onog što je skrivao tajne u jabuci u filmu sa Tom Hanksom. Ili mu je ista pala na glavu. Nemam pojma, nešto od toga. 

 

 

Motor parkiran Leu ispred kuće, selo minijaturno, 5 turista sve skupa. 

 

 

 

 

 

 

 

Njegov vinograd

 

 

a lipote

 

 

Ček ček. šta je ta crna trakica preko mobitela, upita milim glasićem draga čitateljica, dok prelistava kanale na HRT Pinku?

 

E to ti je kad imaš quadlock maskicu za S21, a mobitel ti je S23 koji je manji nekim čudom, a ne da ti se bacit 40e ( s poštarinom) za novu maskicu. Jer si pažljiv s novcem. Jer više nemaš posao. I jer je funkcija bitnija od estetike. Jer u biti JA SAM IKEA. Ha, hajd probajte nadhebat ovu rečenicu

 

U Vinciju ulazimo u piceriju, jos jedan par sjedi i jede, reko konobaru mozemo li gdje sjest na jedan od 16 praznih stolova, on pita zašto? Pa da ne jedem stojeći, n te blentava. Ajde može, naručimo 2 pice, i dobijemo najgore pice ikad u Životu, tanke kao wc papir iz 70ih u tvornici Jugoplastike u Dicmu, s nekim bljak preljevom, ajme majko. Naše pice su zvjezdane staze za njih.

 

 

 

Promenio Februar 12 član Vroc-Kapo

[pronto 7738 Napisano Februar 12]

Da ste napravili nekakvu uvertiru..ili što bi se reklo kod vas, da ste natuknuli da biste u Toskanu...mogao vam se organizovati smeštaj kod zemljakinje dalmatinke, pa ne biste imali problema sa čakulom. Razumem, mladi ste, volite neizvesnost...tako treba...aj da vidimo dalje.

[Vroc-Kapo 2843 Napisano Februar 13]

Hvala na ponudi, vrlo ljubazno. VOlimo biti relativno spontani, tako da od velikih dogovora ne bi bilo ništa, nije naš stil. I svaku večer smo spavali na drugom mjestu. LP

[bobbra 1503 Napisano Februar 13]

 Za Pisu i Monte Karlo  je bilo mnogo komentara velika ocekivanja a ono nista posebno. 

Najgoru picu u Toscani sam narucio u Monte Katiniju kao neka nabedjena fensi pizerija PIZOTEKA  bacio pola, navodno pica sa mortadelom  vece sranje u italiji nisam jeo.

Najbolja pica u Toscani Cianciano terme pica gde jedu lokalci. Jeli smo par puta isprobali vise vrsta sve su bile za medalju. Picerija uz put mala neugledna plasticne stolice pice po ceni iz supermaketa  cene pica korektne ali kvalitet  i ukus vrhunski.

Gde god sam putovao gledao sam gde ulaze lokalci lezerno obuceni u papucama  tu je uvek bila najbolja klopa.

Pozdrav cekamo nastavak.

[Pedja Ča 1710 Napisano Februar 13]

Pratim...dobar stil pisanja,i jedna od mojih neostvarenih destinacija....

[Vroc-Kapo 2843 Napisano Februar 13]

Eto, o tome pričam, ljepše kad nas je više, kako u seksu, tako i na forumu

 

Nakon komada kartona s kečapom zvanog pica, još malo šetnje po selu ovog pametnog čovjeka, i motorom opet uzbrdo, do našeg fancy agroturizma. Oni drugi gosti još na istom mjestu, na stolovima u dvorištu, jedu neke kobase i sir iz samoposluge, i nitko se ne druži s nikim. Hebeš takav đir, ja sam za druženje, a ne samovanje. I tako se Lipotica i ja podružismo s simpatičnom mladom ženom starog agrara i zaspasmo snom pravednika, sanjajući Gladijatora i hemendex (hamm&eggs) ujutro. 

 

I dok prve zrake sunca probijaju slomljene roletne na prozoru, teško se izvlačim iz kreveta koji je vjerojatno dizajnirala inkvizicija.

Motor je i dalje tu, na sigurnom ispod masline, jer lopovi nikad ne bi znali pronaći ovu rupu na vrhu brda. Po stoti put velim Lipotici da ona bukira smještaje, a ne ja, jer svaki put ubode bolje od mene. Smještaj. 

Prvi ulazimo na doručak, ali bome zadnji izlazim, dok nisam potaracao (potamanio) sve domaće proizvode, od kojih nijedan osim jogurta nije bio domaći, sve ko iz Lidla. 

Ne mogu vjerovati u takvu propuštenu priliku tog agro turizma, shvaćam da svi žele okrenut lovu bez truda, ali da se potrudiš, oa izneseš lokalne proizvode, pa nam navečer ispečeš kruh i daš nam maslac i sir i kobaju, svi bi 5 godina pričali o tome. Ovako, spomenem jednom da ne valja, i zaboravim na tebe. Nek se drugi hvataju na tu priču. 

 

Oblačenje 17kg teške opreme (sve one značke s putovanja me opterećuju na moje malo i krhko tijelo), i iz 7og puta se uspijem okrenut ispod te masline da izađem u pravom smjeru na cesticu širine tepiha. 

 

U tom trenu nismo znali da nas sljedeći smještaj željno očekuje, i to će biti najbolji privatni smještaj u mom životu, u 135 zemalja u kojima sam bio, na svim kontinentima, osim ledenih, pa nisam pingvin ili Kolinda da idem tamo.

 

Danas ruta vozi putevima Rusell Crowa iz gladijatora, ili ja barem tako mislim. SVe ceste su lokalne ili strada statale da malo skratimo, ali u biti je sve tu i nema neke kilometraže velike. 

 

Brežuljak na brežuljak, vinograd na vinograd, čempres na čempres, to je Toskana meni. 

 

Tražim savršeni drvored , za instagramsku sliku, a da nema kapiju. 

 

Sa 100kmh vidim na desno baš takav, i prvi izlaz, dva km nazad, i eto nas , namještamo se, taman kad dvoje poljskih biciklista staje, i tako dobijamo fantastic slike.

 

Nemoj mi sad neku bezveze pozu, vrisnu šarmantna čitateljica, tapkajući puder po svom lijepom licu, pa kako da to kačim na instagram? 

Mladi bajker nije rekao ništa, još pokušava povećat sliku da vidi koliko cilindara ima šestak.

 

Evo:

 

 

I jedna nenormalna

 

 

Zamisliš da je šestak konj, a ja Russel, i eto Gladijatora

 

 

Nazad na SS, pa SR, pa SP - 

 

ajd da objasnim:

 

Dezignacija (označavanje) cesta u Italiji temelji se na funkcionalnoj klasifikaciji, a oznake se sastoje od slova koje označava vrstu ceste i broja. Sustav je uglavnom uređen talijanskim Zakonom o cestama (Codice della strada). 

Ovo su glavne kategorije talijanskih cesta:

• Autoceste (Autostrade - oznaka A): Označene su slovom A (npr. A1 Milano-Napulj, A4 Torino-Trst) i obično su zelene boje na putokazima. Većina autocesta se naplaćuje.
• Državne ceste (Strade Statali - oznaka SS): Označene su s SS (npr. SS1 Aurelia). One povezuju veće gradove i često su glavne ceste izvan naselja, a putokazi su obično plave boje.
• Regionalne ceste (Strade Regionali - oznaka SR): Označene su s SR, a upravljaju njima regionalne vlasti.
• Provincijske ceste (Strade Provinciali - oznaka SP): Označene su s SP i povezuju općine unutar iste provincije.
• Općinske ceste (Strade Comunali - oznaka SC): Rjeđe označene, upravljaju njima općine.
• Novije ANAS ceste (Nuova Strada ANAS - oznaka NSA): Oznaka NSA koristi se za novoizgrađene ceste kojima upravlja državno poduzeće ANAS prije nego što dobiju trajnu SS oznaku. 

No dobro, idemo u San Gimignano, smješten u srcu Toskane, svjetski poznat kao UNESCO-va svjetska baština, prepoznatljiv po svom nevjerojatnom srednjovjekovnom izgledu i vizuri "srednjovjekovnog Manhattana" s 14 preostalih tornjeva. Ovaj utvrđeni gradić, poznat i kao "Grad tornjeva", ističe se očuvanom romaničko-gotičkom arhitekturom, bijelim vinom Vernaccia di San Gimignano te proizvodnjom kvalitetnog šafrana. Za koji me baš briga, ja došao po Pecorino sir. 

 

Nakon uspona na Mont nešto i bezbroj zavoja, parkiram odmah ispod lifta, vanjskog, koji vozi ravno 1 kat. Valjda lift za amerikance. Mi, drčni Dalmatinci, se bez problema penjemo stepenicama, i u čas eto nas u prekrasnom gradu, koji liči na Trogir, samo 6 puta viši sa svim tim tornjevima. 

Male trgovine, kafići, tržnica sa Pecorinom i kobajama, dosta turista koji dahću uzbrdo. 

 

Ovako to izgleda iz njene perspektive

 

 

 

A ovako iz moje

 

 

Tu čekam na gradskim stepenicama da mi toskanska djeva donese bocu vina, i da mi obriše lice znojno od košnje svih tih livada okolo

 

 

2 kave s toplin, i dva kroasana dalje, uz kesu sa vinom, sirom i magnetima, idemo nizbrdo prema motoru i nizbrdo. 

 

Idemo u smještaj, jer smo odlučili za rani check in, da se presvučemo i u ležernijem izdanju kružimo po regiji. 

 

Tu nas čeka Paola, koja ima 2 apartmana, 1 garažu, i najbolji smještaj ikad. 

 

Gle

 

 

 

Presvučeni, idemo dalje, dok Paola slaže kuću. Sami smo u njoj, tako da ništa od ekstra zabave tonight.

 

 

Stižemo na lokaciju koju sam ja zahtijevao, čak i insistirao na njoj. Nema one visoke travurine da u slow motion prebirem debelim prstima po njoj, a ionako je agrar nakeljio ogradu, pa ne moš prić bliže. ALi moš motor ostavit nasred trake sa sva 4 žmigavca, ionako je širine kamiona.

 

Ona slika dok se ja mučim naći di se pale sva 4

 

 

To je to

 

'vako slikao ja

 

 

 

A ovako je to bilo u mojoj glavi, i znam da nije ko u filmu, i baš me briga, meni je. 

 

 

Tu ostasmo dosta, jer nam je baš bilo lijepo. I mirno. U proljeće vjerojatno bolje izgleda, ali nešto puno kiša, oluja i poplava u zadnjih par godina, a i bili smo na prošlom putopisu u proljeće, ne moš sve u isto vrijeme.

 

Dok me mlada korejka iz rent-a-car-a čežnjivo gleda, LIpotica gleda u nju. I zamalo bitka na toskanskom polju. Ali nije, gas, i idemo dalje kroz ovu predivnu pokrajinu. Regiju. Nešto. 

 

 

 

 

 

 

 

 

[miki 4293 Napisano Februar 13]

Ladno sam mislio da je na prvoj fotki Lipotica 

[Vroc-Kapo 2843 Napisano Februar 13 (promenjeno)]

Dakle, smjestaj cete vidjeti kao i sve ostale na kraju, ali da ponovim Casa Paola nel Chianti. Soba ima sve, wc ima veš mašinu, iz slavine teče obična ili mineralna, a hrane kao u priči. Žena čeka da se probudiš da ti posluži svježe voće i friško pečene kroasane, napravi 2 kave s toplin, sokova, cajeva, kava, jogurata, sireva, pršuta, salama, namaza, nema čega nema. 2 eura skuplje od onog hebenog agroturizma. A ima i garažu. Eto. A nu pogleda:

 

 

 

 

No vratimo se na jučer, hebo me doručak. 

 

Siena - grad poznat k

ao jedan od najljepših srednjovjekovnih gradova u Toskani (Italija), čija je povijesna jezgra pod UNESCO-vom zaštitom. Najpoznatija je po trgu Piazza del Campo (u obliku školjke), konjičkoj utrci Palio, veličanstvenoj katedrali (Duomo) te očuvanoj gotičkoj arhitekturi.  

 

Motor parkiran uredno i besplatno blizu centra, i šetnja počinje. Brdo lijepih talijanki, brdo smeđe zemlje po kojoj je grad isto poznat, turista kao u priči, ali mislim da su oni dečki iz Pise javili ovima tu da nas zaobilaze, tako da sve super mirno i bez zaustavljanja. 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Tu trču konjovi

 

 

 

 

akvarij

 

 

Zviri, daj jednu seksi pozu za nas vrle čitateljice, dok ogovaramo dečke na kavici i pralinama s majonezom, pliz?

 

Molba uslišena

 

 

Šetnju ovim prelijepim gradom zatvaramo s divnim okusima sladoleda

 

 

I onda dalje, opet dalje. 

 

Oh, pa gdje sad , ti muževni konjaniče, uskliknu djeva ne baš tako mlada, trpeći bol od hijalurona u u natečenim usnama?

 

Pienza, draga, Pienza. 

 

Grad po meni poznat po ničemu. Po Googl-u ipak malo drugačije:

 

Pienza je najpoznatija kao "idealni grad" renesanse, UNESCO-va svjetska baština smještena u toskanskoj dolini Val d'Orcia. Poznata je po urbanističkom preuređenju iz 15. stoljeća koje je naručio papa Pio II., vrhunskom pecorino siru te kao filmska lokacija. 

 

Pecorino sir kupljen, skup ko da je kozu muzla Sydney Sweeney, ili za nas malo starije, Kim Basinger u 9 1/2 tjedana...

 

 

Večera u nekom fancy cool vino baru, skupa također. Jedino što me dojmilo je pogled. I spuštanje iz grada u prvoj, jer imaš osjećaj da voziš okomito prema dolje. 

 

 

Ajmo mi u Paole na spavanje, jer je još jučer, a danas je tek sutra. Hehe.

 

 

 

 

 

 

Promenio Februar 13 član Vroc-Kapo

[Vroc-Kapo 2843 Napisano Februar 13]

Evo računa iz restorana u Noventi di Piave. Skup Balkan. Jeftina Italija.

 

 

[pronto 7738 Napisano Februar 14]

Pošto će, verujem, mnogi zaviriti ovde da vide kako ste se proveli i kuda ste išli...evo jedna zanimljivost. Kažu, negde tamo 60ih i 70ih godina, u oblast Siene i tu okolo što bi se reklo, dolazi veliki broj migranata sa Sardinije. Dolaze da se bave onime što najbolje znaju, a to je da gaje ovce..usput sa sobom donoseći svu svoji tradiciju koja je jako vezana za konje. Da ne dužim previše, istražite sami ako vas zanima...zbog toga je čuven Pecorino di Pienza (ovčiji sir iz Pience), a najuspešniji jahači koji učestvuju u trci Palio di Siena..na trgu Piazza del Campo...su upravo ti "sardi" čiji su preci došli da žive u okolini Siene, donoseći svoja znanja i tradiciju iz jednog u drugi kraj Italije. Da, još jedna zanimljivost je to, da je pobednik trke konj, a ne jahač. Koliko su oni ludi za time, to treba doživeti. Konjima je recimo tada i samo tada, dozvoljeno (i poželjno) da uđu u crkvu, gde ih blagosiljaju.

[Pedja Ča 1710 Napisano Februar 14]

Gladijatorski putopis,Italija prelepa. Mogao bi se preseliti tamo...nista mi falilo nebi

[Vroc-Kapo 2843 Napisano Februar 14]

Eto to je lijepo, sad svi saznamo i nešto pametno, hvala na dodacima.