Jump to content

Moto Zajednica

Custom ljudi na custom motociklima

Recommended Posts

  • Zainteresovan, 458 postova
  • Lokacija: Hamburg
  • Motocikl: Kawasaki ZX9R- Honda XL 1000 V Varadero

Vrednosti ljudi koje susrećem, su u velikoj meri disproporcionalne vrednosti njihovih motora.Nije zakon, ali je čest slučaj. 

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1312 postova
16 hours ago, icecool said:

Vrednosti ljudi koje susrećem, su u velikoj meri disproporcionalne vrednosti njihovih motora.Nije zakon, ali je čest slučaj. 

Koja filozofska konstatacija. Neko bi ladno iz nje mogao da izvuce da najvise vredi onaj ciji motor ima najvecu vrednost :jee:

 

Al poptuno razumem sta si hteo da kazes, i koji tip metafore si iskoristio. I delimicno se slazem sa tobom. Ima istine...

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 609 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: Royal Enfield Interceptor 650
Pre 2 sati, Pingvin37 je napisao:

Koja filozofska konstatacija. Neko bi ladno iz nje mogao da izvuce da najvise vredi onaj ciji motor ima najvecu vrednost :jee:

 

Jedino ako ne zna značenje reči "disproporcionalno" :)

  • Sviđa mi se 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 458 postova
  • Lokacija: Hamburg
  • Motocikl: Kawasaki ZX9R- Honda XL 1000 V Varadero

Custom ljudi na custom motociklima traže redovno custom respect.

Ja sam prirodnim putem začet, imam samo moj prirodni onako domaćinski da im ponudim.Otprilike to je to.

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 695 postova
  • Lokacija: Srbija i okolina
  • Motocikl: Tomos 14 M 1981

"U sledećem trenutku nas pretiču dva crna BMW -a. Koferi ukazuju da dolaze iz daleka. Crne kacige, crni kožni kombinezoni, duboke kožne čizme do kolena. Sve tako novo, moderno. Dolazi iz sveta koji nije moj, ali u kome želim da živim kad porastem. Francuske tablice, žute, velike. Siluete dva jahača se gube u treperavoj izmaglici vrelog asfalta.

Dvadesetak minuta kasnije i nešto više kilometara dalje ponovo se srećemo. Jedan motor stoji malo nakrivo, naslonjen na ćopavu. Drugi leži na asfaltu. Iz njega curi benzin i pravi tamnu fleku na svetlom, gotovo belom asfaltu. Policija obezbeđuje ceo prostor. Pedesetak metara dalje onaj dvojac jahača u koži. Prolazimo polako pored njih. Vreme se usporava, sloumoušn. Mladić kleči, plače bez glasa. Ispred njegovih čizama, na asfaltu prosuta duga plava kosa. Kao kukuruzna svila. Jedan pramen je crven. Crvenilo se širi u krug, kao oreol. U sredini lice anđela. Oči blago zatvorene, kao da spava. Nežna, bleda koža. Usnice bez kapi krvi. Prepoznajem je, to je ONA - devojka iz mojih snova. Nešto toplo mi se polako kotrlja niz obraz, slani ukus u ustima. Kao kroz akvarijum u vidokrug mi ulazi ruka policajca nestrpljivo kružeći u laktu."

 

Bio sam slobodan da jedan od, jakih, opisa naše moto-realnosti, preuzmem iz ove teme:

 

 

Naslovi tipa: "Nastradao motorista" ili "Poginuo motociklista" će svakoga potaknuti da klikne i otvori...

Obično će naići na par šturih informacija koje će copy paste-ovatii ostali tabloidi.

A onda idu komentari.

 

Ako vam se desi da pročitate komentare u kojima nema trunke ljudskosti, nemojte biti besni na te ljude. Nemojte ih smatrati lošima, nemojte ih kriviti. Većina njih nije svesna onoga što govore i pišu.

Ko ima pravo reći da je neko zaslužio smrt?

Kada bi ti isti, koji tako nemilosrdno sude i upiru prstom u druge, pa čak i one kojih više nema, imali sina, muža ili brata među stradalima, nikada ne bi pomislili tako nešto (a kamoli rekli ili napisali).

Zar je potrebno pretrpeti takav gubitak da bismo se saosećali sa drugima, pružili reč utehe, pogled razumevanja?

Nekima je iskreno žao zbog izgubljenih života, ali ne znaju kako da izraze svoja osećanja, jer se boje svoje vlastite ranjivosti.

Imao sam i sam takvih trenutaka u životu a verujem svako od nas.

Kada ste toliko očajni da ste besni, jer pokušavate naći krivca, a krivca nema.

Niti će ga biti.

Taj bes je u biti nemoć.

Neke je strah, jer ne shvataju drugačiji način života.

Boje se da bi se to sutra moglo dogoditi njima.

Ne shvataju da bez obzira čime se bavili i kako god živeli, čitav im se svet može urušiti.

Mogu ostati bez ičega, u trenutku (svima nam se to može dogoditi).

Ali veruju kako ih određene okolnosti čine sigurnijima, a neki su čak, za tu prividnu sigurnost, spremni da se odreknu i vlastite slobode.
A, opet, neki ne mare ni za koga.

Ni za svoje najbliže, ni za sebe same.

Govorim i o onima kojima motor služi samo kao sredstvo izražavanja agresije i mržnje.

 

Svi dobro znamo u kakvom društvu živimo, ne samo u ovom  našem, već u svetu.

Svetu gde je brzina širenja informacija uz pomoć tehnologija, o kakvima do juče nismo mogli ni sanjati, obrnuto proporcionalna vremenu potrošenom na proveru istinitosti tih istih informacija.

Svetu u kojem se ne odvaja nekoliko minuta da se razmisli da je ta osoba,  koja je izgubila život, devet meseci boravila ispod srca majke.

Kako je bila voljena i kako je volela.

Kako je dotakla mnoge živote.

Ali se u istom tom svetu ima strpljenja stajati satima i danima u redu za najnoviji mobilni, koji su izradili ljudi, na drugom kraju planete (koji se doslovce ubijaju zbog posla koji rade).
Ne mogu reći da me čudi da se, u takvom svetu, daje slika o bajkerima kao divljacima koji ne mare za tuđi život, već isključivo za zadovoljenje svojih adrenalinskih potreba.

Zato što takva slika prodaje novine.

Traži se senzacija koja će doneti novac.

Bez obzira na bilo kakve druge posledice.

Traži se novo i unovčeno, a već sutra neće više biti bitno.

O posledicama koje će to ostaviti na one koji su ucveljeni i zavijeni u crno se ne mari.

Grubost i nehumanost vas sigurno bole.

Ali ta bol pokazuje da imate veliko srce.

Budite srećni što vas boli, jer to govori da znate ceniti život.

Jer imate osećanja  i za druge (čak i kada ih ne poznajete).

Ne dajte se uvući u tuđe nerazumevanje i bes.

Nemojte se spustiti na nivo onih koji sude.

Nemojte im objašnjavati, jer ne razumeju.

Nemojte se pravdavati, jer nemate zašto.

Pomažite onima koji sami sebi  žele pomoći, jer jedino njima i možete pomoći.

To možete jedino vlastitim primerom.

 

To i činimo.

To činimo kada idemo dati krv.

Krv koju dajemo svima.

Krv koju dajemo majci (koja čeka dete u porodilištu), krv koju dajemo i onima koji će ružno govoriti o svima nama, krv koju dajemo i onima koji ne mare za tuđe živote, onima koji su puni mržnje i agresije.

Jer znamo da su duboko u sebi i oni samo ljudi, koje neko nije voleo, koji su tako duboko ranjeni da to ne žele ni znati.

To činimo kada skupljamo igračke i nosimo ih na svojim motorima u vrtiće i domove za nezbrinutu decu.
To činitmo kada stanemo pored puta da bismo pomogli drugima u nevolji.

To činite kada pišete putopise u kojima donosite slike iz dalekih zemalja i gdje se smešite zajedno sa ljudima koje prvi put vidite u životu i čiji jezik ne razumete.

Zbog vas sam srećan što mogu reći da sam bajker.

Ja verujem u vas.

blog-motorhelm-motorcycle-helmet.jpg

Verujem u sve ljude koji su svesni da smo svi jedno.

81IPqSEoRXL._AC_UY350_.jpg

Nemojte se dati pokolebati od onoga što vidite u vašoj okolini.

Svi pravimo greške i pravićemo ih još.

38621.jpg?itok=uPlayuMk

Bitno je ići dalje.

4756ed4e71413b7efd8237011e9e6532.jpg

 

Iz najdubljeg blata izraste najlepši cvet i to je istina.

 

Ja vozim motor jer je to izraz moje duše.

Ja vozim motor jer je to za mene sloboda.

Ja vozim motor jer me to ispunjava lepotom.

Ako čitaš ovo, ne voziš motor ali imaš nešto u svome životu što ga ispunjava lepotom, shvatićeš o čemu govorim.

I shvatićeš da nema smisla osuditi bilo koga zbog toga što se izražava kroz svoju jedinstvenost.

Ja vozim motor jer volim život.

Iskreno verujem da su ga voleli i svi oni koji više nisu sa nama.

I da su želeli samo najbolje za sebe i druge.

Ako mi koji ostajemo ovde to zaista i mislimo, ako zaista cenimo život, pokažimo to kroz ljubav.

 

Sutra svi možemo ostati bez naših najmilijih, sutra svi možemo stradati, bilo gde, bilo kada, bilo čime se bavili.

A kada se to desi, na kraju svega, jedino što je bitno je koliko smo voleli.

Jedino ljubav stvara i podržava život.

Mržnja, strah i bes nikada nisu ništa promenili.

Samo ljubav.

 

 

 

Promenio član feniks
  • Sviđa mi se 6
  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 695 postova
  • Lokacija: Srbija i okolina
  • Motocikl: Tomos 14 M 1981

Vožnja motocikla vam pruža uzbudljiv osećaj boravka na otvorenom.

Iako je vožnja sama ponekad cilj, jedno od najboljih iskustava, koje možete imati na motociklu, je vožnja u grupi bliskih prijatelja ili do tada nepoznatih istomišljenika.

 

Group-Ride-1.jpg?format=2500w


Zajedno možete uživati u predelima, na otvorenom putu i sigurno stići na odredište uz nekoliko potrebnih mera.

 

 

 

 

 

Vožnja u grupi pored osećaja sigurnosti krije i određene zamke.

 

Grupa drumskih trkača, koji su se upoznali, putem interneta, nemaju pojma kakvog su karaktera njihovi novi prijatelji, niti kako jašu (gde, obično, nema pravila).

I to se, na žalost, često puta ne završi dobro.

To što imate slične ili iste motocikle ne mora da znači da vam je stil vožnje isti.

Ekipa ljudi, koji se "poznaju u dušu" je nešto sasvim drugo (veoma su obazrivi prema novim članovima grupe).

4%20group%20riding.jpg?itok=D8O1RRDD

 

Generalno, grupna vožnja, je lepo i nadahnujuće iskustvo.

Mada se može pretvoriti u mučenje vozača i mašina.

Defile vožnja je pravi primer za to (lično je ne volim).

Koliko je ovakva vrsta grupne vožnje zahtevna, govori, ozbiljna, prateća logistika.

l_8450b680e6a69be8b59c55674a1ee2f4.jpg

 

Jedna od lepših grupnih vožnji je kada se motociklisti sretnu na putu i neko vreme voze zajedno. Zadovoljstvo, gde pravila, obično, nisu potrebna.

Vođa je onaj napred a svi u grupi voze samostalno.

Svi su opušteni.

Rear.jpg

 

Još je lepša, grupna vožnja, samostalnih jahača.

Ali...

U grupi se obično nađu motocikli različite snage i motociklisti sa većim ili manjim iskustvom.

U praksi, ove razlike se manifestuju tako što neko u grupi zaostaje (a oni iza njega, da bi ispoštovali formaciju i bezbednost voze sporo).

Ego i nametnuti tempo često može da istera manje veštog motociklistu izvan zone komfora dok pokušava da sustigne grupu.

Tada nastaju greške, vožnja postaje izuzetno naporna ili se u najgorem slučaju završi padom. Nikada ne vozite tempom ostalih prevazilazeći sopstvene limite i veštine.

Kako u grupi, tako i u solo vožnji, motociklista nikada ne sme da baci sve karte na drum.

Ostavite sebi dovoljno prostora za nepredviđene situacije.

Veštine koristite za potencijalno izbegavanje opasnosti, ne za brzinu.

Zapamtite da vas očekuju kući onako kako ste i otišli.

 

Moj lični doživljaj ove vožnje u grupi i zašto mi je ova vožnja posebno draga.

Načelno većina od nas zna šta podrazumeva  vožnja u grupi (pravila formacije, brzina...).

Svi smo srečniji, kada nas ima što više (individualci, iskusni i manje iskusni, solisti i sa suvozačima, opušteni i opušteniji, od četvrt do litru i po...).

p-wmNdBqVoy1XtG5ijjmwyJvslHMiG5B5wVHFkKn

Kada smo dobili, osnovne instrukcije o ruti, (glavna informacija je krajnja destinacija), koja će jednim delom obuhvatiti autoput, već sam, u glavi napravio, tajming.

Nas dvojica (sin je brz jahač, ja kao iskusniji i "najbrži" vozač :lol:), prvo, "uzurpiramo" čelnu poziciju iza vođe.

Posle Dušanovca, dajem sinu znak, da "hvata" glavno-komandujućeg (da malo popeglaju brdo ispred ostalih).

Bio je upotrebljiv na raskrsnici, kod Zuca, da, onako "mali", blokira saobraćaj iz smera Avale.:rat3:

 

Dajem znak, levom rukom, bržima iz kolone, da me pretiču (ionako bi me prošli i nabili mi komplekse, ovako sam se zaštitio).:bacikosku:

Najbrži prolaze i popunjavaju prostor ispred.

Uživam u zvuku i forsiranju brda (ja sam na oko 90-100).

Dobijamo nekoliko manjih ali kompaktnih grupa.

Sve kockice su složene.

Formirala se kolona koja lako diše, u kojoj je svako od nas svoj i svi smo naši.

Meni se ispunila želja da budem "repni jahač" i vozim u sklopu kineske custom imperije.:moto3:

 

Kad si sa dobrim ljudima, oni ti daju energiju.

 

  • Sviđa mi se 5
  • Podržavam 2

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 695 postova
  • Lokacija: Srbija i okolina
  • Motocikl: Tomos 14 M 1981

Jeste li čuli za zvonce čuvara (Guardian bells)?

95f83091-ff04-4bf0-8c30-e4185a607ba7.jpg

 

Zvono čuvar ili zvono gremlina (za mnoge jahače neophodno), je malo zvono postavljeno na motocikl kako bi uhvatilo i uništilo gremline na putu, za koje motociklisti tvrde da ih muče tokom vožnje.

Prema staroj bajkerskoj legendi (za gremline i ljude ima negde 5 verzija), mala stvorenja, koja se zovu gremlini, uživaju u mučenju motocikala,  navodeći ih da se sudare, padaju, pokvare se usred ničega zbog mehaničkih problema ili da padnu kada su parkirani.

Kako legenda kaže, zvuk zvona čuvara privlači gremline, izluđuje ih i tera ih da padnu na cestu i ubiju se.

Bajkerska legenda kaže da su gremlini, koji padaju, ono što stvara rupe na putu.:oda2:

 

792dcd152f2843b3b9f1cf3178200920_63d986e

 

hanger.jpg  images?q=tbn:ANd9GcTGuljMw_DTi8mljX5mZpq

 

92eac455d87c756a35b259c2871e9322.jpg

Vaša oprema je namenjena da vas zaštiti od fizičkog, ali zaštitničko zvono je namenjeno da vas zaštiti od natprirodnog.

Pričvršćivanje zaštitnika je dugogodišnja tradicija kod vozača motocikala a praktikuje se i danas.

 

Namena zvona čuvara je dvostruka.

Zvono privlači gremline i tera ih da se ubiju, istovremeno pružajući zaštitu motociklu na kojem je postavljeno i motociklistu koji ga vozi.

Motocikli su stalno na udaru gremlina. :ph34r:

Ova nestašna mala stvorenja uvek traže načine da izazovu mehaničke probleme koje je teško dijagnostikovati.

Oni takođe traže podmukle načine da dovedu do toga da motocikli, koji je radio bez problema, iznenada upadne u mehaničke probleme, padnu ili ne mogu da se pokrenu.

Svrha zvona čuvara je da spreči da se to dogodi.

Zvuk zvona čuvara privlači gremline unutar zvona. 8)

Kada uđu u zvono, gremlini su izluđeni zveckanjem malih zvona i iskaču iz zvona na kolovoz ispod, ubijajući se i ostavljajući rupe na asfaltu. :rat3:

Otklanjanjem gremlina, zvono čuvar štiti motocikl i oslobađa motocikliste da bezbedno nastave put.

 

Koja su pravila Guardian Bella?

Postoji nekoliko pravila koja regulišu montiranje zvona.

Zvono mora biti napravljeno od atraktivnog, izdržljivog metala.

Treba ga obesiti na najniži deo motocikla, blizu tla, kako bi bio efikasniji za hvatanje gremlina.

Zvona ne bi trebalo da kupuju sami motociklisti.

Trebalo bi da ga kupi kolega motociklista ili voljena osoba i da vam ga pokloni.

I vi isto tako poklanjate drugima.

Ovo zvonu daje dvostruku borbenu moć protiv gremlina, a čin dobre volje aktivira zvono.

Nadalje, važno je povremeno čistiti i polirati zvona.

Tokom čišćenja treba se podsetiti na izgubljene drugove motocikliste i pravo značenje vožnje po vetru.

Kada se motocikl proda, zvono treba da skine i zadrži vozač kome je dato.

Ako prodavac želi da pokloni zvono kupcu, mora ga skinuti i pokazati "licem u lice."

Ako se zvono ne prenese sa namenjenom dobrom voljom, ono će izgubiti moć da uhvati i reši se destruktivnih gremlina.

Ako se zvono čuvara ukrade, loši gremlini će ići s njim i ono gubi svoju moć zaštite od gremlina.

Tradicionalisti smatraju da zvono čuvara treba okačiti negde na donjem delu motocikla. što je moguće bliže tlu.

Ako je vaš motocikl opremljen rol barom, to je obično najbolje mesto da ih obesite.

Kada je zvono blizu zemlje, pomaže mu da uhvati i kontroliše gremline koji vrebaju na cesti i traže da skoče na motocikl i naude mu.

Međutim, mnogi motociklisti vešaju zvono čuvara gde im odgovara ili ima smisla.

To može biti na ručkama, na okviru ili telu bicikla ili čak na njihovoj registarskoj tablici.

 

Legenda kaže da gremlini vrebaju na putu ili uz put i pokušavaju da se zakače za motocikle odozdo.

Postavljanje zvona čuvara što je moguće niže na motociklu i što bliže prednjem delu, osigurava da će zvono privući pažnju gremlina, da će ga oni zgrabiti, biti zarobljeni i ubijeni pre nego što budu imali priliku napraviti bilo kakav nestašluk.

Moguće je da neki moderni motociklisti nisu toliko praznoverni ili odluče zanemariti ovu staru tradiciju.

 

Veoma je važno kako pravilno okačiti Gremlin Bell.

Motociklista ne sme sam da okači zvono gremlina (pa čak ni da ga dodirne dok se ne okači na motocikl).

Uveriti se da je gremlin zvono bezbedno okačeno na motociklu je od vitalnog značaja. 

Cilj je osigurati da zaštitni talisman uvek ostane na svom mestu, da se reši tih gadnih gremlina i da motocikl i vozač budu sigurni.

Zvono zaštitnik motociklistima smeju davati samo drugi motociklisti.

Većina motociklista smatra da je prihvatljivo za svakoga kome je stalo do njih da im da zvono čuvara i to će im pružiti određeni nivo zaštite od gremlina.

Međutim, kada motociklista dobije zvono čuvara od drugog motocikliste, to pomaže u stvaranju posebne i moćne veze.

Označava bratstvo, prijateljstvo i dobrotu između motociklista.

Dajući do znanja da ima neko kome je zaista stalo do njih i njihove sigurnosti i dobrobiti dok se suočavaju sa gremlinima i drugim opasnostima na širokom putu.

 

Vozači Harleya na svojim motociklima "ugrađuju" zvona čuvare od 1940-ih.

Danas mnogi jahači Harley Davidsona imaju malo zvonce pričvršćeno na donji do svog okvira.

 

Legenda o Gremlinskom zvonu počela je sa Drugim svetskim ratom.

 

Piloti savezničkih aviona su bili preplavljeni umorom i često su halucinirali tokom letova.

Neke od njihovih halucinacija uključivale su i viđanje mističnih stvorenja - Gremlina, koji pokušavaju da sabotiraju i obore njihove avione.

Ovi piloti su radili dugosatne letove, sa malo odmora i bili su u problemu.

Da bi oterali ove gremline i zaštitili svoje avione, piloti su počeli vešati mala zvona u svoje avione.

Fizički bi se zaštitili od halucinacija, neprestanom zvonjavom zvona (diskutabilno je, koliko su mogli da ih čuju od zvuka motora).

Verovali su da će zvona uznemiravati i zbuniti gremline, odvodeći ih dalje od aviona.

Nakon rata, neki od veterana doneli su ova zvona čuvare sa sobom kući.

Mnogi rani bajkeri bili su bivši piloti iz Drugog svetskog rata koji su voleli Harley Davidson motocikle.

Videli su moćnu draž zvona koja su ih čuvala tokom opasnih letova i verovali su da će im zvona pružiti isti nivo zaštite na njihovim motociklima.

Malo zvonce na dnu okvira motocikla postepeno je postalo sinonim za Harley vozače.

Ali, nisu jedini koji ih imaju.

Bikeri sa svim markama motocikala svesni su ove legende i moći zvona čuvara i imaju ih na svojim motociklima.

To nije samo Harley stvar,.

Kako su druge marke motocikala postale sve popularnije i nova generacija motociklista saznala za legendu o zvonu čuvaru, viđanje zvona na drugim markama motocikala postaje sve češće. 

Danas je zvono postalo simbol zaštite od cestovnih gremlina i najveći poklon za motocikliste. Snažna veza bratstva, prijateljstva, ljubaznosti i drugarstva kolega motociklista.

 

“Nema misticizma. Stvar je jednostavna. Mi ljudi, jednostavno, malo poznajemo univerzum, koji, kao što vidimo, ne “prihvata” uvek naša pravila, previše ljudskih pretpostavki i naredbi.”

Anti-Gravity Technology Hidden in Nature - Viktor Grebennikov

Promenio član feniks
  • Sviđa mi se 6
  • Haha 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 695 postova
  • Lokacija: Srbija i okolina
  • Motocikl: Tomos 14 M 1981
On 21.1.2023. at 20:36, feniks je napisao:

Vaša oprema je namenjena da vas zaštiti od fizičkog, ali zaštitničko zvono je namenjeno da vas zaštiti od natprirodnog.

Nekima je dovoljno, samo, da se zaštite od gremlina.

:lol:

 

"Vaš stav, a ne vaša sposobnost, odrediće vašu visinu."

(kako reče motivator, Zig Ziglar)

 

Jahanje na motociklu je, sama po sebi, opasna aktivnost.

Pokušajte to da shvatite.

DclKK9TXkAASxZn.jpg

 

dress-for-the-slide.jpg?fit=1200,1200&ss

 

Većina (ako ne i svaki) motociklista kojeg poznajemo doživeo je, barem jednom, "prizemljenje" motociklom i bio povređen.

 

Neki, čak, kažu da je nezgoda, neizbežni, deo procesa učenja.

Mislim da je padanje veoma loša "alatka" za obuku.

 

Takođe znam da izbegavanje određenih, rizičnih, postupaka može drastično smanjiti rizik od sudara.

 

I...?

Ništa novo pod suncem.

 

Kažu da glupost najviše boli.

Ovaj poslednji deo ima za cilj da razmesti naše misli u neke kategorije, o tome, šta je potrebno da se minimizira (ili čak eliminiše) rizik od pada.

 

Nosite kacigu.8)

pro-squid2-jpg.1534657

Ali... Nemoj biti "lignja" ("squid biker").

 

Postoji mnogo kontroverzi, oko porekla ovog, engleskog, termina, kao i kod svakog slenga.

GettyImages-508486981-1024x680.jpg?w=115
Ali, najbliže opisu je, kako isti izgledaju, razmazani po pločniku, nakon što se dogodi neizbežno.

 

Mislim da to nikada nećemo rešiti, ali se možemo složiti da je "lignja" jahač, onaj koji preuzima ekstremne i opasne rizike zbog neznanja, ega, dobre stare gluposti ili kombinacije gore navedenog .

 

Svi mi, na ovaj ili onaj način, počinjemo tako.

"Lignja početnici" nastaju iz neznanja i obično brzo nauče lekciju (i ispravljaju rizično ponašanje). Ali prave "lignje" ne uče.

 

Svi smo takođe imali taj bljesak ega, koji je gurao naše motocikle, mozak ili telo preko granica onoga što sigurno mogu učiniti.

Normalna osoba će se uplašiti (izvući se ili pasti).

Ako ostane "neraspakovan", verovatno, to više neće uraditi (ili barem neko vreme).

 

Neću se truditi da razumem um "lignje" (ako tako nešto postoji) i zašto rade stvari koje rade.

Ali izgleda da vole pažnju.

 

Ali istina je da svi radimo "squiddley" stvari.

 

Naravno, postoje izuzeci od svakog pravila, ali, po arhetipu obično se radi o mladoj osobi (muškog pola).

Oni od nas koji smo (ili smo bili) u toj grupi znaju da je ispravno odlučivanje, zaista, jako teško.

 

Međutim, istina je da se, ova vrsta, može naći u okviru oba pola (svih starosnih dobi) i da upadaju u nešto ne razmišljajući stvarno o mogućim posledicama.

 

Stereotip, kako izgledate kada vozite motocikl.

Motorcycles-for-tall-riders.jpg?resize=8

 

Prva stvar koju je instruktor motocikala obavezan da uradi, u uvodnom razgovoru osnovnog kursa vožnje, je da informiše buduće kandidate o njihovim rizicima i odgovornostima.

Vožnja motociklom je 27 puta opasnija od vožnje drugim vozilima (po pređenom kilometru puta).

 

Svaki, "pelcer" motociklista, koji odustane, kada shvati ovu činjenicu, znači jednu "lignju" manje na putu.

Osoba, koja misli da su motocikli samo neka vrsta automobila, na dva točka (zbog naprednih tehnoloških novotarija), koji svetu signalizira koliko su hrabri / opasni / seksi / nametljivi / nezavisni, koja nije mnogo razmišljala o opasnostima i rizicima vožnje je, znate već šta.

 

Ne mogu svi, niti bi trebali, voziti motocikl.

Zato što: nemaju sposobnost da nauče veštine bezbedne vožnje, imaju fizičku razliku koja ih sprečava da voze bezbedno ili ne mogu pravilno da rasuđuju.

 

Prvi zahtev, je samorefleksija (nešto što "squid" motociklisti jednostavno ne rade).

 

Prihvatanje stvarnih rizika motociklizma je samo polovina problema.

 

Kao motociklisti, mi imamo odgovornost prema našoj zajednici.

Prvo, dugujemo našoj porodici i prijateljima, priliku da im budemo u blizini i nepovređeni.

Jer će oni biti ti koji će se, možda, morati brinuti za nas (ili žaliti zbog naše smrti), ako nešto pođe po zlu.

 

Društvu, u kom živimo, takođe, dugujemo da ne budemo smetnja.

 

Konačno, mi imamo dužnost prema našoj zajednici motociklista i zalažemo se da se te dužnosti pridržavamo.

 

Motocikli su jedan od najmanje regulisanih opasnih sportova i aktivnosti, a to pokazuje broj

nastradalih motociklista i "lignji" svake godine 
 
maxresdefault.jpg
Sva oprema, sve vreme (to je ono za šta se ATGATT zalaže).
 
I to nije definicija odgovarajuće opreme, koliko je to stav da ste spremni za udes, a ne za vožnju.
Ovaj desno pretpostavlja da se loše stvari dešavaju samo drugim ljudima.
Zato ne nosi zaštitnu opremu, osim one koja je propisana zakonom.
 
Vožnja bez opreme – ili dopuštanje vašem saputniku da se vozi bez opreme – znači da:
ili poričete rizike povezane sa vožnjom,
ili ignorišete svoju odgovornost prema drugima (da učinite sve što možete da biste bezbedno vozili).
 
Već i
Vrapci-0665807858.jpg?ts=2022-04-14T10:0
znaju koliko je važno nositi čizme, rukavice, pancire i naravno DOT odobrenu moto kacigu.
 
Ono što želim da shvatite je da je vožnja u opremi izbor stila života, koji je često neprijatan i nezgodan, ali se isplati.
Naravno, neće umreti, svaki koji padne noseći kratke pantalone (iako su ljudi umirali od infekcije uzrokovane velikim ozledama kod abrazije tkiva), ali propatiće dosta, ležeći na stomaku, tri sedmice, dok mu rane zarastaju.
 
Odeća koristi i nama i našoj zajednici.
Kada dođemo na posao ili u prodavnicu, u punoj opremi, prva stvar koju ljudi pitaju je: „Zar nije vrućina u svim tim stvarima?“
"Nije tako vruće, kao klizanje po asfaltu, golom kožom, pri brzini od 60 km/h."
O dvostruko većoj brzini neću ni da trošim mastilo.
Nošenjem opreme činimo druge svesnima opasnosti vožnje motociklom i "govorimo" im da, svoju bezbednost shvatamo ozbiljno.
 
"Koji je najbolji prvi motocikl?"
Verovatno jedna od najpretraživanijih fraza o motociklima, na Google-u.
Postoje hiljade mogućih odgovora...
Ali postoji samo jedan istinski dobar:
"Najbolji prvi motocikl je onaj koji je najbolji za tebe."
Ne po tvom mišljenju, niti mišljenju drugih.
 
Razlika između normalne osobe i glavonožaca je u tome, što će "lignja" prvo odlučiti koji motocikl želi, a zatim potražiti informacije koje potvrđuju taj izbor.
Na internetu, gde nedostaje validacija.
 
Na primer, želi Suzuki GSX-R600 kao svoj prvi motocikl, ode na Facebook grupu ili internet forum vlasnika GSX-R600 (i pita ih da li je to u redu).
Neki od učesnika će mu reći istinu – da je sportski motocikl, visokih performansi, od 600 kubika verovatno najgori mogući izbor (iz više razloga).
Neki od njih (i među njima može biti "lignjoslav") će reći nešto kao: „Samo se smiriš malo na gasu i biće to dobro. Tako sam i ja uradio. Uvežbaćeš se vremenom."
Isto važi i za Harley Davidson od 20.000 evrova ili BMW R1200GS "adventuristički" motocikl, nabijen do vrha (ako ti je glavna dilema, kako ćeš izgledati na motociklu,premalo ili preveliko,  batali celu priču).
Njemu nije bilo važno, pa ne treba ni tebi da bude.
12552653_875503665901764_243201507725623
 
11214020_852609058191225_280209744529422
 
Tako, naš prijatelj, "mekušac", odlazi i troši novac na kupovinu svog, prvog, motocikla iz snova, misleći da će „prerasti u njega“ (pitam se da li kupuje i cipele na isti način).
 
- Ponekad, nekim čudom, "prežive" prvu godinu, sa umerenim fizičkim i ekonomskim poteškoćama, dovoljno dugo da preporuče novim jahačima da slede njihov put.
 
- Drugi prodaju svoje motocikle (mala kilometraža, jedan vlasnik, besprekoran, nemam vremena za vožnju, dajem uz njega i  kacigu...“) i nikada više ne voze.
 
- Treća kategorija...Sami možete pogoditi šta im se događa (kada im ugrađene "asistencije" ne obave "resetovanje", zbog vozačkih nesposobnosti).
 
Treba odabrati, svoj prvi, motocikl, zavisno od toga koliko su čvrste tvoje osnovne veštine.
 
Ali kako naučiti te veštine bez motocikla?
Pa u "auto" školi.
Tu ti daju motocikl za učenje i svesni su mogućnosti da ga možeš oštetiti (tome služi osiguranje).
Nauči da voziš, a ne da razmišljaš o nastavnom sredstvu.
Kada budeš znao voziti, znaćeš nešto više o tome kakav ti je motocikl potreban.
Ako ga uopšte želiš (mnogi vozači nikada ne kupe motocikl, nakon što prođu osnovni kurs vožnje).
Ili, još gore, dobiju dozvolu i misle da će, posle, samo par sati poligonske i kursa bezbedne vožnje, postati motociklisti.
Nemojte se zavaravati.
 
Motociklisti, koji dugo voze, dobrano su svesni, gore napisanih redova.
 
Odustanite na vreme.
Ili, svesno, idite do kraja.
Šta god da odlučite, budite mi mi sretni, zdravi i voljeni.
 
"Gremlin Bell" ili bilo šta, u tom smislu, je stvar ličnog izbora (to se ne preispituje).
Zaštitna oprema je neophodna (to je jasno kao dan).
Samorefleksija je najvažnija. :takoje:
 
Promenio član feniks
  • Sviđa mi se 4
  • Podržavam 3

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 458 postova
  • Lokacija: Hamburg
  • Motocikl: Kawasaki ZX9R- Honda XL 1000 V Varadero

Za Gremlin Bell prvi put čujem.

Mene su učili kad sam bio mali, da Ganci mindža leči sve, a usput i poništi sve negativne vibracije pristigle iz dubine kosmosa.

Nema veće medecine na Balkanu i okolini od toga.Ne mora biti poklon, ali nikako na silu (dođu gremlini odmah).

Nemoj se lažemo ...

 

  • Sviđa mi se 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 695 postova
  • Lokacija: Srbija i okolina
  • Motocikl: Tomos 14 M 1981

"Sveža decembarska noć.

Doba kada hladan pustinjski vazduh postaje dobrano oštar.

Dok mesec obasjava noćno nebo, pustinjski kaktusi bacaju sablasne senke.

Stari, sedi, bajker se vraća sa putovanja u Meksiko, na motociklu natovarenim božićnim poklonima koje je kupio za decu u sirotištu, u blizini kuće u kojoj je živeo.

Ubrzo nakon što je prešao granicu, učinilo mu se da je video nešto u daljini, ali nije mogao biti siguran šta.

Mislio je da se to samo njegov um, možda, poigrava sa njim.

Ali, kada je prošao kroz krivinu i približio se lokaciji na cesti, srušio se bez upozorenja, odbačen sa motocikla, udarivši o prašnjavi pustinjski drum.

Dezorijentisan, stari bajker je podigao pogled i shvatio šta je video.

Ispred njega je bila grupa gremlina, koji su se radovali svom uspehu.

Drumski gremlini su mu počeli prilaziti, dok je ležao na zemlji, jedva živ i nesposoban da se pomeri zbog pada.

Pošto nije imao čime da se brani, starom bajkeru je izgledalo kao da je na kraju puta.

Međutim, primetio je da mu je jedna od bisaga pukla prilikom pada i brzo je ispružio ruku, privlačeći je sebi.

Zgrabivši poklone iz torbe, bacao ih je na gadnu malu grupu gremlina koji su se približavali, pokušavajući da ih uplaši.

Bacao je poklon za poklonom, ali gremlini nisu stali.

Posegnuvši u sada skoro praznu torbu, došao je do poslednjih stvari – malih zvončića koji su bili među poklonima za decu.

Kao krajnje sredstvo, zazvonio je, što je brže i jaće mogao, nadajući se da će buka uplašiti gremline. 

U isto vreme su dvojica motociklista slučajno kampovala u pustinji, ali nisu čuli kada je stari motorista pao.

Kroz tišinu noćnog vazduha začuli su zvuk zvona.

Pod pretpostavkom da su sami, u ogromnoj pustinji, za njih je ovo bilo nešto neočekivano.

Odmah su krenuli da potraže izvor zvonjave.

Približavajući se izvoru buke, naišli su na starog bajkera koji je ležao na mestu nezgode i drumske gremline koji su nestrpljivo čekali da ga savladaju i preuzmu svoju nagradu.

Bajkeri su napali gremline i naterali ih da pobegnu u noć.

Stari motociklista u želji da se oduži, što su mu spasili život, ponudio im je novac za njihovu pomoć.

Oni to odbili.

Rešen da im uzvrati na neki način, kao gest dobre volje, motociklista je odrezao rese svoje bisage i  vezao na zvona koja su mu spasila život.

Poklonio im je zvona, govoreći  da, ako im ikada zatreba pomoć, pozvone njima.

To bi im možda moglo spasiti život."

 

Izvor:

 

 

Drumova i puteva ima raznih, a na njima raznih dogodovština i neprijatnosti. 

A drug na drumu je ona osoba, koja će té neprijatnosti, ako ne otkloniti, ono bar ublažiti.

Biker%20Buddy-93886f.jpg

 

Čovek je biće koje više od svega teži da ostavi neki trag za sobom, u ovom ili onom obliku. Nešto što vreme neće izbrisati ili ga barem neće izbrisati tako lako.

BJBIKERS.COM

Simbolično priznanje za najplemenitija dela godine, ustanovljeno da prepozna i oda počast pojedincima koji su na delu pokazali humanost i solidarnost.

 

Ako ikada začuješ "zvono" nevoljnika, budi vitez, zastani, pomozi.

 

Promenio član feniks
  • Sviđa mi se 2

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 695 postova
  • Lokacija: Srbija i okolina
  • Motocikl: Tomos 14 M 1981

Bajkerski duh.

 

"Ni Bog nije postavio jasnu granicu između genijalnosti i ludila.":)

Promenio član feniks
  • Sviđa mi se 1
  • Zbunjen 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

Pridruži nam se!

Možeš sada da napišeš svoj odgovor, a kasnije da se registruješ. Ako imaš nalog, uloguj se i napiši svoj odgovor.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.



  • Aktivni korisnici   0 članova

    • Nema ulogovanih članova koji gledaju ovu stranu.


×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja