Jump to content

Moto Zajednica

Nežan dodir jeseni

Recommended Posts

  • Zainteresovan, 710 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: Lucifer

Prvi oktobar, subota. U najavi lep i sunčan dan bez padavina.

Još veče pre odlučila sam da se za vikend negde provozam onako ni daleko ni blizu, lagano za uživanje.

Nedavno mi je naš dragi “čika“ Rajko preporučio jednu lepu rutu do Soko Banje preko Rtnja. To mi se baš svidelo kao ideja za vožnju ovog  vikenda.

Plan je bio voziti u subotu do Soko Banje lokalnim putevima sa leve strane auto puta, prenoćiti u banji a u nedelju se vraćati putevima sa druge strane. Znači jedna mini tura kroz istočnu Srbiju i Šumadiju.

 

BG_Rtanj_Soko_Banja.jpg[/url]

 

Vožnja u društvu uvek ima svojih čari, zabavnije je a imaš i sa kim da podeliš zadovoljstvo i doživljaj.

Ali opet sa druge strane volim i da vozim sama. Nekada mi baš prija taj mir koji donosi solo vožnja.

Posle mnogo ličnih turbulencija, dosta aktivnog leta, pređenih kilometara i jednog pada, pa još kilometara posle toga sa povređenom nogom i poljuljanim samopouzdanjem, posle dosta  pokušaja da se konsolidujem i prevaziđem nesigurnost koju mi je neslavni incident doneo, poželela sam da ovaj vikend vozim onako baš za svoju dušu. Samo Yamaha, ja i put, ali dobro odabran put.

Leto je već na izmaku, jesen nam kuca na vrata. Treba iskoristiti još koji lep dan, još koji zrak sunca i suvu cestu.

Zadnja dva meseca baš se nešto mučim sa vožnjom. Vozim ja, ali nije to to.

Ne mogu nikako da pronađem onu tanku liniju koja spaja mene, motor i putanju.

Nikako da uhvatim onaj ritam koji te vodi iz krivine u krivinu, od koga se osećaš sa jedne strane tako spokojno a sa druge tako moćno.

Čovekova psiha je čudo jedno. Dok sam se trudila da nateram sebe da savladam strah i nesigurnost kada sednem na motor  to mi nikako nije polazilo za rukom. Ukočenost i disbalans su me prosto paralisali u vožnji ali sam i dalje vozila. Svaki novi pokušaj da povratim ravnotežu  samo  me je udaljavao od cilja. A onda kada sam odustala i rekla sebi, nema veze, voziš sada kako voziš, doći će vremenom opet onaj osećaj da ti vladaš mašinom a ne ona tobom, kada sam odlučila da ne mora sada i odmah da nestane preterani oprez, stvari su se značajno promenile na bolje.

Ponovo smo motor i ja činili jednu celinu,pravu putanju je bilo sve lakše pronaći,  više nisam upravljala samo rukama i nogama već i glavom. Onako kako misliš, tako se i osećaš a tako i voziš. Polako se vraćao osećaj, onaj dobar osećaj zbog koga toliko volimo da se vozimo i zbog koga se iznova vraćamo vožnji i kada padamo.

Ovo je bio taj vikend, vožnja ponovnog uspostavljanja povezanosti između mene i motora. Nežni dodir mira, duboke ispunjenosti i zadovoljstva koje mi vožnja na dva točka pruža.

U subotu nisam rano krenula. Jutro je bilo sveže pa sam sačekala da malo otopli i negde oko deset sati popakovala stvari na motor i krenula.

Razmišljala sam se da li će biti gužve na avalskom putu, to je ono što čoveka odmah na početu zamori, ali nije bilo.

Izgleda da su se kockice lepo složile. Vozila sam preko Mladenovca, tu obično stanem kod tržnog centra malo da se osvežim, preko Smederevske Palanke do Velike Plane.

U Palanci me čak zaustavila milicija, rutinska kontrola ali to me uopšte nije poremetilo. Već sam bila savršeno raspoložena. Vreme je bilo idealno za vožnju. Vedro, sunčano, ni previše toplo, a ni hladno. Baš kako volim. Iako je subota na putevima uopše nije bilo mogo vozila. Moglo je nesmetano da se vozi i uživa. Od Velike Plane prelazim na drugu stranu auto puta do Žabara, pa dalje ka Despotovcu. Vodopad Lisine sam posetila prošle godine, tako da ovaj put to nije u planu.  Sad je već malo toplije. Krajolik je praznik za oči a sama vožnja, glatko vijuganje po krivinama pravi je eliksir za dušu.

Sa svakim kilometrom zadovoljstvo raste a i osećaj samopouzdanja, pa je vožnja sve sigurnija  i brža.

Sve je nekako na svom mestu i to je neopisivo dobar osećaj.

Stižem u Ćupriju, Paraćin, a odatle izlazim na put ka Boljevcu i Zaječaru. Ovo je nešto potpuno novo za mene. Put je kao pista, široka kvalitetna magistrala koja te vuče da dodaš gas. Adrenalin raste, prosto klizim po putu. Fenomenalno. Prolazim skretanje za izletište Grza, Čestobrodicu i uskoro stižem do Etno sela Balašević. Ovde se skreće ka Rtnju. Na kratko stajem tu a i malo dalje kod napuštenog rudnika da napravim prve slike pa nastavljam dalje.

 

P_20161001_150435_1_p.jpg

 

P_20161001_151006_p.jpg

 

Put je sada uzak, vijugav i penje se u planinu. Ima dosta rizle a i rupa pa vozim oprezno, možda još opreznije zbog nedavnog lošeg iskustva. Dolazim do vikend naselja Rtanj odakle se pruža pogled na vrh. Vrlo neobična prirodna pojava, vrh je u obliku pravilne piramide.

 

P_20161001_152043_1_p.jpg

 

P_20161001_152227_p.jpg

 

P_20161001_152104_BF_p.jpg

 

Jesen već polako ostavlja tragove. Priroda je već požutela, u stvari nekako je više zlatna, zlatni zraci sunca, zlatna polja, zlatna šuma. Veličanstveno. Stižem u Soko Banju oko četri sata. Već sam ranije  nekoliko puta bila u banji na dan, dva. Uspomene  neočekivano naviru dok šetam gradom.

Sezona je već završena ali još uvek je veoma živo u centru, ima dosta turista i na šetalištu i u baštama kafića i restorana. Prolazim pored crkve, parka, a onda pored poslastičarnice u kojoj smo porodično jeli mnogo dobar sladoled.

 

P_20161001_172853_1_p.jpg

 

P_20161001_172934_1_p.jpg

 

P_20161001_173635_p.jpg

 

P_20161001_173819_1_p.jpg

 

P_20161001_173833_1_p.jpg

 

P_20161001_173935_1_p.jpg

 

Ne svraćam odmah tu, hoću dok je još dan da stignem do Moravice. I tu ima lepo uređen park ali ono što želim opet da vidim su plažice  na obali rečice između stena gde leti ima dosta kupača iako je voda hladna. Jedne godine smo se i mi tu kupali, u malim prirodnim bazenčićima koje su stene napravile u rečnom koritu.

 

 

P_20161001_180011_1_p.jpg

 

                                               P_20161001_180228_1_p.jpg

 

P_20161001_180824_1_p.jpg

 

 

                                      ]P_20161001_181709_1_BF_p.jpg

 

P_20161001_181607_1_p.jpg

 

                                                        ]P_20161001_181919_1_p.jpg

 

 

P_20161001_182003_1_p.jpg

 

P_20161001_182013_1_p.jpg

 

P_20161001_182533_1_p.jpg

 

U Soko Banji ima što šta lepo da se vidi i obiđe ali ja za to ovaj put nisam imala vremena. Već je padao mrak a postalo je i dosta sveže. U povratku sam ipak svratila do poslastičarnice na sladoled. Stvarno je ukusan, a i kolači.

 

P_20161001_190507_1_p.jpg

 

Jeste bilo hladno, i nos mi je procureo ali je vredelo. To veče u Soko Banji sretnem  čoveka koji je u vreme bombardovanja služio vojsku u Beogradu, a inače je iz Niša i sticajem okolnosti me zamenjivao na poslu dok sam ja nekih dve, tri nedelje sa porodicom bila u Crnoj Gori. Eto kako je svet mali.

Na spavanje sam otišla rano i odmah zaspala opijena svežim, čistim banjskim vazduhom.

I nedeljno jutro je svanulo vedro i pretežno sunčano. Posle jutarnje kafa sa gazdaricom, pakovanje i pokret.

Povratak je planiran pored Bovanskog jezera, ka Kruševcu pa odatle do Vrnjačke Banje.

 

P_20161002_105519_1_p.jpg

 

Međutim zbog radova na putu išla sam malo zaobilazno ali uz povremeno korišćenje navigacije našla sam pravi put. Čudo jedno, ove godine sam vozila kroz više različitih zemalja i veoma retko koristila navigaciju a ovde u Srbiji umalo da se izgubim tražeći Vrnjačku Banju. Na delu puta od Bovanskog jezera do prelaska preko auto puta put vijuga kroz polja. Zlatna polja nežno miluju blagi sunčevi zraci. Jesenji radovi su u toku, malo malo tu je po neki traktor sa prikolicom prepunom kukuruza, i još neke druge poljoprivredne mašine kojima ne znam ime. Po neku sam zabeležila i fotografijom.

 

P_20161002_111500_1_p.jpg

 

P_20161002_111521_p.jpg

 

P_20161002_111535_1_p.jpg

 

P_20161002_111543_1_p.jpg

 

 

U Vrnjačkoj Banji sam bila zadnji put pre dve godine. Čini mi se svaki put kada dođem ona je sve veća, sa novim objektima, većom gužvom. Nisam se dugo zadržavala ovde.

Ručala sam u poznatom restoranu, prošetala malo centrom, slikala dživdžana, zastala malo na mostu ljubavi.

 

P_20161002_142538_1_p.jpg

 

P_20161002_142547_p.jpg

 

P_20161002_145030_1_p.jpg

 

P_20161002_145259_p.jpg

 

                                                           P_20161002_145806_p.jpg

 

Gledajući  toliko mnogo katanaca i obećanih ljubavi na trenutak sam se zamislila koliko smo u stanju duboko da verujemo i želimo pravu ljubav i vernost.  Onu nesebičnu, posvećenu, onu koja se daje i prima, ljubav koja nas čini boljim i plemenitijim, koja nas hrabri ali i štiti, ljubav zbog koje smo spremni da idemo do kraja sveta ako treba...

Tako je to, neko je doživi, neko je živi i neguje a neko preživi...ili ne, kao u priči o Nadi i Relji koja je inspirisala Desanku Maksimović da napiše jednu od najlepših ljubavnih pesama, Molitva za ljubav.  Katanci ostaju tu kao svedoci da je ljubav postojala..

 

P_20161002_150038_p.jpg

 

P_20161002_150056_p.jpg

 

P_20161002_150107_p.jpg

 

Nastavljam dalje.  E sad, nisam bila sigurna kojim putem do Kragujevca pa sam se malo raspitala i rekoše mi u mestu Ugljarevo da skrenem, pa kroz neka sela, kažu bliže je do Kragujevca. I ja poslušam i krenem tuda. A i nešto mi je kroz maglu bilo poznato, prolazila sam tim putem vozeći se na zadnjem sedištu Suzukija pre dve, tri godine.

I tako vozim, prelazim preko mosta na Zapadnoj Moravi. Lep pejzaž, stajem na sred mosta da slikam, ali nije gužva i nikome ne smetam.

 

P_20161002_152243_1_p.jpg

 

P_20161002_152351_1_p.jpg

 

P_20161002_152249_p.jpg

 

Idem dalje, koristim i navigaciju i na jednoj raskrsnici sve mi govori da treba da skrenerm levo,postoji i putokaz za Kraljevo ali navigacija kaže desno. I ja krenem desno, nema veze, ne žurim. Uostalom svi putevi vode negde, pre ili kasnije stići ću i do Kragujevca. Ispostavilo se da put vodi preko neke planine, u tom momentu pojma nisam imala koje. Penje se i penje, šuma i proplanci lepi, put onako... na nekim mestima je skroz propao ali je zanimljivo za vožnju.

 

P_20161002_162455_1_p.jpg

 

P_20161002_162500_1_p.jpg

 

P_20161002_162512_1_p.jpg

 

Čim se nađem u prirodi i planini odmah adrenalin raste. Posle nekog vremena, bogami ne baš tako brzo, mislim da je tu bilo nekih 20 km. stižem do vrha uspona i odatle počinje spuštanje. U podnožju vidim Kragujevac. Posle sam na karti našla da su to Gledićke planine. Nije mi žao što sam poslušala navigaciju, malo avanture nikada nije na odmet, a mene uvek to dodatno razveseli.

 

                                                            Soko_Banja_Vrnjacka_banja_Kragujevac_Bg.

 

Posle Kragujevca već poznatim putem preko Topole i Mladenovca stižem do Beograda tačno na vreme, pre mraka.

Motor je parkiran u 19h a ja prepuna utisaka, zadovoljna i ispunjena energijom koja samo što ne eksplodira završavam ovo mini putovanje i čekam nove tople jesenje dane.

  • Podržavam 18

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 286 postova
  • Lokacija: NBGD
  • Motocikl: BMW F800ST Honda NX 250

Lepa tura.

I da, prošla si preko Gledićkih planina koje se nalaze u centru SRB i zauzimaju veliko prostranstvo izmedju Kragujevca, Kraljeva, Trstenika, Rekovca i Kalenića a opet je jako malo ljudi uopšte i čulo za njih. Ta ruta od V.Banje do Kragujevca preko Godačice i Gledića je jedna od najlepših destinacija za soliranje po nekom lepom vremenu.  

Toplo preporučujem.

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Јахач змајева, 1537 postova

Odlično vozanje. :takoje: 
Dosta voziš sama u zadnje vrijeme i to je dobro...
I ja sam se nakon razbijanja neko vrijeme vozio sam, nekako sam se bojao ako bi se ponovo razbio da bi razbio i nekoga sa sobom, a to nije neophodno...  :moto1: 




P.S. Istinska ljubav se ne može zaključati, istinska ljubav znači imati slobodu.  :Olja:

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Нек иде живот, 858 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: Vulkan 800 некада био Keeway Supershadow 250

Одличан викенд , слика гомила права ствар  :takoje:

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1142 postova
  • Lokacija: Mladenovac
  • Motocikl: BMW K1200 RS ;YAMAHA Nouvo

Retko imamo čast da pročitamo ovakav tekst iz ugla žene vozača, pa je zato i dragoceniji a svakako drugačiji i poetičniji.

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • 8-bit, 1776 postova
  • Lokacija: Beočin
  • Motocikl: KTM690 Freeride 250R

Sve bolje i bolje :)

 

 

 

P_20161002_111535_1_p.jpg

 

 

Ovo zovu "sunce" i služi za skupljanje deteline ili sena u redove.

Baš te fasciniraju poljoprivredne mašine ;)

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 313 postova
  • Lokacija: Umcari, Srbija
  • Motocikl: Yamaha Thundercat

Bravo Marija! Odlican text i slike! Ako se secas, posle poseti Nemanji iz Lestana napravili smo turu do Avale pa na Kosmaj! I ja nekako najvise volim sam da vozim ali ta voznja je bila opustencija, laganica, bez zurbe....jednostavno SUPER! Veliki pozdrav!

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 710 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: Lucifer

Zdravo Caparin.Sećam se, kako ne.Bila je to stvarno lepa vožnjica i druženje.Veliki pozdrav i tebi pa se vidimo opet na nekoj vožnji ☺

  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 247 postova
  • Lokacija: Krcedin-Indjija
  • Motocikl: Suzuki K5 750,Yamaha majesty 150,250,400, xs 400,xintian kinroad 200ccm, suzuki gsx650f,dr 650, honda cbr f2, crf 250, apenac 6

Prelepo Majo bas imas talenat za pisanje. Dok sam citao, kao da sam ja bio na motoru i vozio. Xaxaxxa

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 313 postova
  • Lokacija: Umcari, Srbija
  • Motocikl: Yamaha Thundercat

Zdravo Caparin.Sećam se, kako ne.Bila je to stvarno lepa vožnjica i druženje.Veliki pozdrav i tebi pa se vidimo opet na nekoj vožnji ☺

:jee1:

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1147 postova
  • Lokacija: Sr.Mitrovica
  • Motocikl: Honda Africa CRF 1000

Sjajno,nekad je lepo otici sam i srediti svoje misli,lepa tura bas za to :takoje: .

p.s.dosta si se vozala sama sad se vracaj u čopor

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 247 postova
  • Lokacija: У души - Дорћол! (Београд)
  • Motocikl: Fosti F51 (Peda X-road 2)

Bilo je pravo zadovoljstvo pratiti ovaj putopis. A dođe  :zbunjen: i ideja da ponovo odvozam turu koja se dosta poklapa sa ovom. Uživah u slikama i sećanjima na predele. Bravo!

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

Pridruži nam se!

Možeš sada da napišeš svoj odgovor, a kasnije da se registruješ. Ako imaš nalog, uloguj se i napiši svoj odgovor.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.



  • Aktivni korisnici   0 članova

    • Nema ulogovanih članova koji gledaju ovu stranu.


×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja