E vala, tako nekako.
Zakomplikovalo se a zapravo je prosto. Kao što reče (poštovani) "M900" (sad ću parafrazirati pa ako omašim makar neću suštinu):
KVALITETNO ULJE MORA DA KOŠTA A LOŠE MOŽE DA BUDE JEFTINO A MOŽE I DA BUDE SKUPO (dokle god ima naivnih da takvo kupuju).
Ili (drugim rečima): kvalitet nije linerno (pa ni potpuno) zavisan od cene, ali je činjenica da kvalitet mora da se plati.
I pored toga što se deo plati na ime (brend) to u principu vredi.
Možda cigare na M i nisu najbolje ali svakako nisu loše. To će prihvatiti 90% korisnika, ali da ulje na M (ili S ili B) košta mnogo ali da ima i zašto, e to neće prihvatiti (istih) 90% korisnika. Zašto? To samo oni znaju.
Kako znate da je brend cigareta M bolji od Z ili B? Pa zapalim i udahnem, prosto se oseća!
Ovde je problem što se (nužno) NE oseća, već oseća mašina i to ne odmah. Ko ne plati na mostu platiće na ćupriji. Tako je to a ko ne prihvata istinu njegov je problem. Istina je veoma za*ebana stvar. Boli "brate" i seče k'o sablja.
Nada ne umire poslednja (već petposlednja), kao što reče veliki slovenački alpinista (čovek kome se divim, na žalost nije više među nama) Tomaž Humar: "Poslednje umire bol !" (on doduše u drugom kontekstu ali je opšteg značenja, ovde: posle ste ili prihvatili, bol istine ili vam pomoći nema).
Da, veliki je problem razlučiti da li se za određenu sumu i verovanje u kvalitataivnu kakvoću dobije adekvatno. Visoka cena nije uvek merilo kvaliteta a ekstemne posledice nije moguće povezati sa uzrokom- konkretno lošim uljem. Svaki agregat će da gura više desetina hiljada km, ( više godina ), bez primetnog oštećenja ako ulje nije baš šećerna vodica tako da nečije subjektivno iskustvo ala ,koristim treću... sezonu bez problema, jednostavno mora da se uzme sa velikom rezervom.
Expendable, jel ima neko uobičajeno tehnološko pravilo u koju grupaciju najviše završava rafinisano staro ulje, mislim mineral, PS ili sint?
Takođe, da li postoji komparacija u razlici istog ulja recimo, čistiog 100% i sa umešanim recikliranim u nekom procentu?