Svaki put obećam sebi da neću više ali ne izdržim i ipak upalim motor i odem na moto skup.
Volim da gledam motore, volim da vidim mnogo motora na jednom mjestu.
Podsjete me stariji modeli na djetinjstvo i mladost, jave se stari leptirići u stomaku, gledam šta je aktuelno i novo itd.
To je ono zbog čega tamo odlazim.
Šta još tamo vidim... gomilu šarolikog svijeta među kojima se ističu pozeri koji se znojavi šetaju među masom u kožnim kombinezonima za stazu, 'paune' koji su svoje prsluke prekrili prišivačima moto klubova, kokardama i sličnim militarijama, militantne i nacionalno preosviještene pripadnike nekih 'zajebanih' (moto) klubova, nabildovane i kratko podšišane mladiće na R mašinama koji svoj dlazak i boravak često naglašavaju jakim turiranjem i pucanjem, kibicere (oni nemaju motore) ali su priča za sebe, alkoholičare pičkopaćenike i još kojekakve interesantne likove.
Ipak, tu sretnem i jako dobre iinteresantne ljude, iskusne bajkere, putnike, poznavaoce motocikala i moto tehnike ali su oni u velikoj manjini i uglavnom neprimijećeni.
I kao što počeh tako ću i završiti post: Svaki put obećam sebi da neću više ali ne izdržim i ipak upalim motor i odem na moto skup.
Valjda zbog svega ovoga što sam napisao.