400 kilometara predjoh tog dana, u Kragujevcu sam na bukvalno 2 km pred kucom, kisica pada, jesen, put hladan i klizav, brzina 50... Priblizavam se raskrsnici gde dva meseca pre pogibe prijatelj, Goran Glumac, kofceg sam nosio...
Odose misli ka njemu, sta li je osetio, je li imao vremena da uradi nesto? Imao je prvenstvo kao i ja sada... U tom trenutku, na 10 metara od mene, iz sporedne ulice izlazi punto, decko, vozac auta, kada me je video staje na sred puta, ne ostavlja mi mesta... Blago stiskam kocnicu, honda preteska inercija je vuce, put mokar i klizam "preko nosa", na trotoaru vidim nema nikoga i tu sam izabrao da padnem, sigurnije je nego da me pregaze... Sve se desavalo pri 50km/h!
Elem, takvih situacija ce uvek biti, predjoh dooosta na dva tocka i izvukoh sledecu pouku, uz cuvanje sebe naravno treba pomoci ostalim ucesnicima u saobracaju da te primete.
Bela kaciga (pomisle da si saobracajac), na duze nosim i onaj reflektujuci prsluk, posebno primecuju ako nesto trepka (ugradih strobove u farove), svirkam k"o na svadbi...
Ako (ne daj boze) nesto ide direktno na tebe, brzo biraj manje zlo, livada desno sigurno je meksa od haube koja nailazi!
Pozdrav Nenad.