Dan 7. Odesa – Tecuci Cilj za taj dan nam je bio Brašov, pokazaće se kasnije nedostižan i ambiciozan. Više je razloga zašto taj dan nismo uspjeli doći do Brašova a osnovni je taj da smo Moldaviju podcijenili. Podcijenili je malo blaži komentar nego da sam rekao: smatrali smo je evropskom zemljom i prevarili se. Ustali smo rano, doručkovali, spakovali stvari i već oko 8:00 smo bili spremni za polazak. Dočekala nas je jako velika gužva u saobraćaju, gotovo nemoguće je bilo probijati se kroz svu tu gužvu. Put nas vodi kroz dijelove Odese koji nisu mondenski kao oni kojim smo juče šetali. Jedno vrijeme se uspijevamo držati zajedno ali smo se, u jednom trenutku, ipak razdvojili. Vlado, koji je bio prvi, prolazi dalje na jednom semaforu a mi stajemo na crveno svjetlo. Njega je kasnije navigacija odvela na jedan granični prelaz a nas na drugi. Po izlasku iz grada smo se dogovorili gdje i kada se opet spajamo. Vlado je prosao kroz Pridnestrovlje i Tiraspol a nas je put odveo kroz nacionalni park Donji Dniestar na granični prelaz Palanca – Maiaky. Prije izlaska iz Ukrajine smo stali na pumpu da natočimo gorivo i doručkujemo. Granični prelaz Palanca – Maiaky je moderan, skoro obnovljen i svu pariologiju smo rijesili jako brzo. Sve se obavlja bez silaska sa motora. Dokumenta smo dali ukrajincima a nazad su nam ih vratili moldavci uz želju da se lijepo provedemo u Moldaviji. Nakon prelaska počinju peripetije. Vrijeme, koje je do tadabilo sjajno, počinje polako da se mijenja. Navlače se sve tamniji oblaci i postaje nam jasno da se sprema kiša. Vozimo osrednje kavalitetnim asfaltom, nekih 5 kilometara i nailazimo na makadam. Stajemo da se konsultujemo sa navigacijom ali je jasno da je ovo jedini pravac. Makadam je katastrofa, puno kamenja, rupa i prašine. Vozimo tako nekih 10 – 15 kilometara kroz veoma siromašna sela. U jednom momentu prestaje makadam i počinje nesto slično kaldrmi. Razlika je što kocke nisu fino i jednako oblikovane nego se radi o velikom kamenju koje je poslagano na cestu. Nakon nekih kilometar obradovali smo se ponovnom nailasku na makadam. Na putu su vidljivi ostatci asfalta i jasno je da je to nekada bila cesta koja se, zbog neodržavanja, raspala. Agonija se završava i izlazimo na odličnu saobraćajnicu koja vodi do mjesta Causeni. Dalje se kroz čitavu moldaviju smjenjuju kratke dionice dobrog i kvalitetnog asfalta sa dionicama gdje je stanje blagi užas. Radovi na putu, rupe, loš asfalt i česti zastoji nas usporavaju. Sa Valadom se ponovo sastajemo u mjestu Causeni. Nakon kraćeg odmora i sipanja goriva nastavljamo prema Kišinjevu. Kišinjev je tipičan grad sovjetske ere. Sivi stambeni blokovi koji se prostiru u nedogled, široke saobraćajnice i bulevari. Moldavija je jako siromašna zemlja i najvećim dijelom okrenuta poljoprivredi. Na svakom koraku se vidi da ulaganja u razvoj nisu velika. Saobraćajnice, gradovi i sela su većinom zapuštena. Oblaci su sve crnji i na samom ulasku u Kišinjev nas hvata veoma jako nevrijeme. Probijamo se kroz gužvu do prve benzinske pumpe i stajemo. Sipamo gorivo, pijemo kafu i čekamo da kiša prođe. Prognoze nisu najbolje i čak razmišljamo da prenoćimo u Kišinjevu. Ipak odlučujemo da nastavimo dalje i nakon oblačenja kišnih odijela polako krećemo. Sledećih 200 kilometara su bili najteži mna ovom putovanju. Kombinacija jake kiše, loših puteva, gužve i čestih radova nas je usporavala i otežavala nam put. Taj dio nismo ni slikali niti smo stajali na pauzu. U jednom momentu shvatamo da nemamo ni vremena ni želje da idemo do Brašova te odlučujemo da prespavamo u prvom većem mjestu. To je slučajno Tecuci, malo mjesto u Rumuniji, na nekih 300 kilometara od Brašova. Smještaj pronalazimo uz pomoć bajkera iz lokalnog kluba i kasnije odlazimo u njihov klub na pivo. Nakon piva i druženja odlazimo na spavanje. Za nama je najteži dan putovanja.

Koja je procedura?

Neka je sa srecom. Daj malo pisi utiske. Kakav je? Kakav je kad se sa tracerom poredi?

Mome neki dan drugi Mislim da je razlika u potrosnji zbog nacina voznje. Daleko ga vozim agresivnije nego prosle god.

Ma naravno da se ja salim. Jedna od opcija je bila i da uzmem nc umjeato tracera.

Ovo je tema za nas sa ozbiljnim motorima a ne za vas sa nc750

Ljudi koliko vam trosi motor? Ja sam prosle sezone imao prosjek 4.1-4.2. Kako sve vise vozim i sticem iskusyvo tako sve vise i zatezem. Ove sezone 5.1.

Imas kljuc i onaj nastavak. Malo teze ide ali samo polako.

Nisam za sada imao problema sa svjetlima. Sto se tice amortizera na Tracer 700...fabricki je podesen za vozaca od 75kg. Ja sam se preporodio kad sam ga malo postelovao.

Hvala za info o Soriskoj planini. Nikako se sjetiti nisam mogao. Extra je bilo mada malo sablasno

Pjesnicka sloboda...

2017. jos dok sam isao na casove za A kategoriju i nisam ni kupio motor, Mangart mi je zapao za oko. Slucajno sam naletio na neki klip o usponu na Mangart motorom. Prosle godine mi se izjalovilo ali zato sam uspio ovaj vikend U petak, nakon jutarnje kafe i dorucka, polako auto putom preko Zagreba i Ljubljane dodjoh do Bleda gdje sam nasao smjestaj. Malo sam odmorio i provozao se do Ribcevog Laza gdje sam rucao. Ribcev Laz i Bohinjsko jezero su, za mene, jedno od najljepsih mjesta na planeti. Na Bledu i Bohinju sam bio tri puta ali uvijek autom. Nakon rucka, produzio sam prelijepom cestom do slapa Slavica. Slap nisam obisao posto treba da se pjesaci 20min. Nije mi se bas u opremi dalo Nakon kafe i uzivanja u tisini vratio sam se do Bleda. Uz nezaboravnu kremsnitu i kafu privedoh dan kraju. U subotu ustajem u 7:00, doruckujem, pakujem se i cekam kolegu (vvladoo sa foruma). On je noc ranije stigao na motorijadu kod MK Katastrofa u Zagorje ob Savi. Oko 10:00 krecemo prema Kranjskoj Gori. Plan je da preko prevoja Vršič predjemo Triglav i nastavimo prema Mangartu. Prvo cemo da produzimo do Planice da vidimo cuvenu skakaonicu. Vozimo sporednim putevima sto se pokazalo kao pun pogodak. Nevjerovatna ljepota gdje se god okrenemo. Sume, livade, rijeke i jezera mame da stajemo svakih par minuta. Nakon Planice vracamo se do Kranjske Gore i zapocinjemo uspon preko Triglava. Ovdje se vec osjeca guzva ali nije katastrofa. Stajemo kod Ruske crkve i pravimo kratku pauzu za slikanje. Do vrha Trsic vodi put sa nekih 30 serpentina. Sve su uredno oznacene znakovima. Pred samim prevojem je vec ozbiljna guzva i zastoj. Sreca mi smo na motorima i brzo se provlacimo. Sve je puno turista. Veliki je broj biciklista i porodica sa djecom. Stari, mladi, djeca...svi voze bicikle. Veliki je broj i motorista. Spustamo se serpentinama i uz rijeku Socu vozimo prema Bovecu. Put i priroda su fenomenalni. Svuda su parkirana auta i ljudi se kupaju i rijeci. U Bovecu pravimo malu pauzu i krecemo ka glavnom glumcu ovog putovanja: Mangartu. Iako su guzve inace standardne na ovom prevoju, mi smo taj dan imali srece. Do vrha smo sreli svega par automobila i motora. I onako uska cesta prema vrhu postaje sve uza. Tuneli, serpentine i duboke provalije odusevljavaju. Stizemo na vrh i uzivamo u pogledu. Tu je i granicna linija Slovenije i Italije. Srecemo i kolege sa foruma: Lion5 i damjandugi. Vjetar postaje sve jaci i nakon cca sat odlucujemo da krenemo nazad. Planinarenje na sam vrh ostavljamo za drugi put. Sa Mangarta odlazimo do jezera Lago del Predil u Italiji. Pravimo malo duzu pauzu za spavanje i kupanje. Poslije odmora vozimo preko Boveca i Tolmina do Mosta na Soci gdje pravimo pauzu za kafu. Nastavljamo do Petrovog Brda gdje se rastajemoj, ja skrecem lijevo prema Bohinjskoj Bistrici i Bledu a Vlado prema Skofja Loki i Zagorju ob Savi. Vec me hvata noc. Vozim sam preko neke planine, kroz sume i izmaglicu. Bilo je interesantno Stizem na Bled i nakon vecere pravac krevet. DAN ZA PAMCENJE. Vratili smo se danas. Kroz Sloveniju smo izbjegavali auto put a kroz HR smo sprasili istim. Mangart se definitivno mora opet obici.

I jos ni manje ni vise nego na vrhu.

Mangart osvojen. Jos smo se i sreli

Polozio u julu 2017. Na prvu duzu voznju otisao u maju 2018. Do tada sam ukupno presao 5.000km. Iz Banjaluke sam otisao za Istanbul. Nisam bio sam nego sa jos tri iskusna vozaca.

E hvala ali ne idem tuda. Krecem od Bleda pa Kranjska gora - Trenta - Bovec - Mangart pa nazad na Lago del Predil - Bovec - Tolmin Most na Soci - Zgornja Sorica - Ribcev laz pa nazad na Bled.

Ovo mi je plan za subotu. Ako vidim da fali vremena onda cu izbaciti Idriju i iz Tolmina ici na Ribcev Laz.

Hvala na info

Ako sam dobro shvatio zadnja tri kilometra su zatvorena za saobracaj???

Jblo vas odlaganje...

Isto i ja. Hm Ko prvi nadje nek ovdje napise

Ima li gdje da se skine service manual za ova nasa cuda?

Rezolucija savim ok. Opusti se.

Ja mangart gledam. Trebao sam prosli vikend otici ali mi je dinete dobilo temp. Jesinli siguran da ke vikend dovoljan za oboje? Ja bih izbacio balaton i obisao Bled, Mangart, Socu, Bohinj. Razmisli o ovom predlogu mada...tebi iz srbije jeozda i ok.