Zasto onda u servisnoj lazu? U servisnoj koa dodje uz motor pise interval: 1.000 10.000 20.000 30.000 40.000

I Kappini V33, kao sto JevtaNS napisa.

Nije havarisan. Ti nosaci su zakrivljeni u donjem dijelu. Oznaka im je givi PLX.

Ovo su nosaci koji jedino pasu za givi v35 bocne kofere.

Naravno...jebo im ja mater. Ne moze ni jedan drugi nosac telefona. Svi su za cijevi promjera od 20mm. Kod givia je cijev 8mm.

Rumunka kazete...i ja sam sinoc vidio NLO ali ga ne uslikah... Daj sliku rumunke ili nije ni postojala!!!

Stuglo ali mi djeluje da ce morati original torbice givijeve. Pretanka je preckica za ove kineske. Givi naravno posebno prodaje ovo, posebno nosac torbice i posebno torbicu...

Svasta. Ja sam radio servis u Banjaluci i u Slavonskom Brodu. U oba slucaja su rekli svakih 10k. Isto to pise i u servisnoj. Mada ja to mislim skracivati na 8k. Cudno mi je da je ulje na prozorcetu crno vec nakon 3-4k.

Kako drugi servis na 8000??? Po servisnoj prvi ide 1000 a onda svaki naredni za 10000. Ja sam sa svojim od avgusta 2017. presao 23.000km. Malo sam pretjerao

Jeste, mada sam ja uzeo vecu a ne treba. Koliko prelazite sa motorom? Ja sam se dobro navozao i nauzivao.

Dakle ja ne vozim

Dobro je... Ja sam mislio da su svi prodali svoje Tracere. Niko ne pise nista

Jeste ali se nadam da necu morati i ostalo od givia tj torbicu. Probacu neke kineske nosace. Probao sam na drugim mjestima da ali kad stavim tank torbu ona zapinje za tel/navigaciju.

Meni sutra stize ovo: Trebao bih ove sedmice i maglenke da montiram...zimus sam ih nabavio a jos nisam montirao.

Javite se u ovlasteni servis. Ne znam koja su vam godista motori. Bio je opoziv zbog tog srafa upravo zbog odvijanja. E sad...modifikovan je sraf na motorima od 2018. ja mislim. Modifikovan tako da djeluje kao da je labav ali se ne moze odviti...glupo zvuci ali je tako.

Sredio sam zadtitu lanca. Skinuo i odnio na varenje. Ujedno oprao lanac i lancanike. Trebali je skinuti radioaktivnu prasinu Bilo je bas, bas prljavo. E tako, sad je vec bolje. Plastika zavarena ali se vidi mala linija kad se dobro zagleda. Posluzice.

Odstuoanje na disku je navodno minimalno i u granicama tolerancije. Na kraju se ispostavilo i da nije tresli zbig toga.

Nemam pojma vise nista. Meni je bitno na kraju da je problem rijesen

Zaboravio sam da vas izvjestavam U servisu su stavili komplet prednji tocak sa drugog motora u nije bilo tresenja. Mjerili su diskove i pokazalo je da su malo krivi ali u toleranciji, sta god to znacilo. Njihovo misljenje je da diskovi to prouzrokuju ali su u toleranciji. Proljetos kupim nove prednje organske polocice, dobro ocistim diskove i montiram plocice. I dalje sve po staro medjutim...nakon predjenih 1000-2000km tresenje je prestalo i vise se ne javlja.

Hvala. Vratili smo se mi odvano samo ja nikako da zavrsim putopis.

Dan 5. Kiev - Odesa Budimo se polako oko sedam časova, pakujemo, oblačimo i odlazimo na kafu. Još pod utiskom, jučerašnjeg obilaska zone, planiramo današnji put do Odese. Pred nama je najdosadnija dio putovanja. Čitava dionica, nekih 500 km, je auto put bez krivina. Dok pakujemo stvari na motore i spremamo se za polazak, Vlado odlazi do sobe po neke stvari koje je zaborvio a vraća se nasmijan. Nakon obilaska Zone patike u kojima smo bili ostavili smo ispred sobe, kod kante za smeće. Kada se vratio u sobu zatekao je tri radnika hotela, kako sretni probavaju patike i odlaze sa njima. Sjedamo na motore i napuštamo Kiev, kroz grad nas prati gužva ali je podnošljiva. Provlačimo se kroz kolonu gdje je god to moguće. Nakon izlaska iz Kijeva, na odvajanju za Odesu, Klepsu popušta koncentracija i ne skreće za nama nego produžava ravno. Nas trojica stajemo na pumpu i pokušavamo ga dobiti na telefon…koji je isključen. Ostaće tajna da li je ovom pogrešnom skretanju kumovala radijacija, Klepsove godine ili mješavina godina i radijacije. Kako ni nakon pola sata ne uspijevamo da ga dobijemo na telefon nastavljamo dalje, nadajući se da će se uključiti na put za Odesu na nekom drugom mjestu. Dolazimo na dio ceste koji više liči na rijeku, zbog puknuća cijevi cesta je prerkivena vodom. Penjemo se na trotoar ali nailazimo na još jedan problem, trotoar je presječen kanalom pozamašne dubine. Lijevo na cestu tj. vodu više ne možemo a desno je trava i kanal. Vlado polako prvi prelazi bez problema, njegov Varadero je viši od Ljubišinog i mog motora. Poslije njega ide Ljubiša pa ja i oba zapinjemo loncem auspuha. Udarac je kod obojice bio veoma jak. Prelazimo nekako sve ovo ali Ljubiša skreće na prvu pumpu na koju smo naišli. Od udara se izvukla cijev auspuha i zvuči kao da vozi tenk a ne motor. Vješte ruke, alat i znanje i sve je bilo gotovo za 10 minut. Presudnu ulogu, u otklanjanju kvara, smo odigrali Vlado i ja, stajanjem sa strane i jedenjem sladoleda. Nakon pola sata ponovo stajemo i pokušavamo da dedicu dobijemo na telefon, opet bezuspješno. Pijemo kafu, jedemo čokolade, zovemo ga ali džaba. Poslije nekih pola sata krećemo dalje. Vozimo bezbrižno znajući da, neko sa njegovim iskustvom, sigurno nije zalutao ili upao u kakav problem. Na 250 km do Odese Vlado nam signalizuje da stanemo. Kleps ga je zvao na telefon, ispred nas je nekih 100 km. Kada je pogriješio skretanje, našao je drugo uključenje i misleći da smo daleko ispred njega…odvrnuo gas. Sada on nas čeka uz hladan sok na nekoj pumpi. Ubrzo dolazimo do dedice i častimo ga sokom i čokoladom. Ne znam kako je došao na ideju da smo mi krivi ali starije uvijek treba poštovati i slušati ih. O putu na dionici Kijev – Odesa ne vrijedi trošiti riječi. Da mi je neko pričao kako postoji ovako ravan put, bez krivina, ja mu ne bih povjerovao. Vozite 500 km pravo i osim par dionica sa lošim asfaltom, ne postoji ništa uzbudljivo. Priroda je i dalje prelijepa ali je to već dosadilo. Polako se približavamo Odesi i već se osjeća miris mora u vazduhu. Ulazimo u grad koji, kao i Kijev, odiše mješavinom sovjetskog duha i postsovjetskog kiča. Samo je to kod Odese sve umjerenije i siromašnije. Vidljiva je velika razlika između ova dva grada. Iako je Odesa najpoznatije ukrajinsko ljetovalište, nije ni blizu blještavilu Kijeva. Kako se približavamo centru sive, betonske zgrade periferije ustupaju mjesto staklenim neboderima. Parkiramo pred hotel koji smo ranije bukirali. Hotel je odličan i nalazi se u blizini plaže i prelijepe pješačke zone. Nakon standardne procedure i smiještanja u sobe, odlazimo u šetnju. Pješačka zona je stvarno odlična i puno je mladih i veselih ljudi. U jednom lokalu pijemo odličnu višnjevaču. Tek nakon nekoliko čašica odlazimo na spavanje. Sutra imamo čitav dan pred sobom za obilazak Odese.

Ne znam za cijene ali da znas da do Strbackog buka imas jedno 7-9km jako loseg makadama.

Sad tek primijetim taj detalj. Čak nisam vidio ni kada sam jeo

Zgrada je prizemnica i koliko znam nema dijelova pod zemljom.

To gdje su te stampane ploče, to je kontrolna soba. Štampane ploče su ostatci računara i uređaja. Prostorija je duga koliko i radar. U podu se nalazi kanal kojim su hlađeni računari u prostoriji.