Montirao sam ja givijev nosac tj. tu sipku. Montirao tel na nju ali malo trese zato sto je nosac telefona katastrofa.

Jel' ima negdje, u pravilniku foruma, sa koliko postova se smije pametovati?

Nekako mi cudno da nije potentniji od 07. Mozda je do moda voznje u kome je. Kazu da do 6000 obrtaja ide ok ali da nakon 6000 prosto leti.

Hvala vam svima na komentarima.

Da li je neko kupio ovaj motor, vozio, ima li ko iskustva? Cijena polovnjaka je vec sad ok pa sam poceo da razmisljam o njemu.

Ne vole svi aluminijum i hrom.

Ode cijena preko 9500eur. Mogu da se kladim.

Vjerovatno. Sto duze gledam slike vise mi se svidja.

Hm...cudno na slikama izgleda.

Kisni ulazak u Kišnjev Zaboravio sam kakav je potop bio. https://photos.app.goo.gl/fR6mwZwEvzkyR5yA6

Hvala kolege. Zao mi je sto nismo napravili i po neki video ali sta je tu je.

Ja ove sezone sa njima odvezoh 10.000 km okruglo

Ja sam mijenjao i tako negdje platio kao i ti. Isto imaju vise lifta nego fabricke ali nista strasno.

Ljubimac u subotu opran, podmazan i spakovan. U nedelju raspakovan i malo provozan Definitivno je za mene sezona juce zavrsila. Danas je kuci iz porodilista dosla jedna mala princeza .

Ni meni nije jasno. Pocinje se od voznje motora praviti nauka dostupna samo najtalentovanijim i prvorodjenim na pun mjesec...

Svako je drugacija osoba ali... Ja u zivotu nisam sjeo na motor, ni kao suvozac. 2017. god sa 37 gosina odlucim da polozim A kategoriju. Upisem casove i sve odradim na na nekom soniku 200 kubika. Instruktor je znao da nisam vozio motor, odveo me na poligon, objasnio kako se daje gas, gdje je kvacilo i gdje su kocnice. Prvi cas vozio gore dole, samo pravac bez skretanja Nakon 10 casova otisao i polozio iz prvog puta. Sutradan kupio motor od 700 kubika. Fino mi covjek iz komisije, poslije polaganja rekao: ovdje nisi naucio da vozis motor, naucio si samo osnove kako se vozi. Polako na cesti i vjezbaj. Prvi put kada sam izasao u saobracaj sa svojim motorom nisam presao 60. Vozio po lokalnim putevima pa su me i autobusi prestizali ali sam naucio. Vjezbao, vjezbao i vjezbao. Pitao iskusne sta i kako, isao sa njima na voznje. To je bilo krajem jula 2017. god. Do sada sam presao 28000km sto sam sto u drustvu. Prvo duze putovanje sam imao nakon 5000 predjenih km. Sa prijateljima otisao u Istanbul. Sve zavisi kako se ko snadje. Jako je bitno da imas nekoga iskusnog da ti pravi drustvo u pocetku.

Ja sam zavrsio a jos svijetlim :p

Naravno da ce se ograditi koliko mogu. Nije to nista cudno, potpisuje se slicno i na mnogo pitomijim mjestima.

Nosio caberg duke 2 u L velicini. Obim glave mi je 60. Sad sam uzeo shark skwal 2. L velicina je kod obraza dovodila do toga da pricati ne mogu. Ako otvorim usta obrazi upadnu XL mi je djelovala ok i uzeo sam. Valjda se mece previse rasiriti. Na tjemenu mi je ok i celu. L velicinu sam nekako osjecao na tjemenu.

Da znas koliko znaci ne bi se cudio Prvi put sam koristio kameru i nisam dobro nastimao

4000 km.

Dan 9. Zrenjanin – Laktaši/Banjaluka Došao je kraj avanturi i dan kada se vraćamo kući. Na benzinskoj pumpi pijemo kafu i planiramo kuda da se vratimo. U Bijeljini peku odličnu jagnjetinu pa nam to i određuje trasu puta. Novi Sad – Bijeljina – Derventa – Prnjavor – Laktaši. Razmišljali smo i da se vratimo autoputom preko Hrvatske ali bi bilo šteta ovakvu avanturu završiti vožnjom po istom. Brzo prolazimo Frušku Goru i idemo dalje prema jagnj…hocu reći Bijeljini. Tu pravimo pauzu i ručamo, red jagnjetine pa red svinjetine čisto da uporedimo. Nakon ručka krećemo dalje i pauzu nismo pravili do Laktaša. U Laktašima smo popili po pivo da proslavimo a nakon toga svako svojoj kući i porodici. Prije garaže Tracer je počašćen jednim pranjem.

Dan 9. Bran – Zrenjanin Ovo putovanje smo pravili tako da povratak kući dođe što kasnije. Chernobyl je bio osnovni cilj ali nakon obilaska Zone nije uslijedio direktan povratak kući. Iz Chernobyla smo se zaputili u Odesu, obilazili taj divni grad i kupali se u Crnom moru. Iz Odese, put nas je dalje vodio prema Rumuniji i dvorcu Bran. Obilaskom Brana ostvarili smo sve zacrtano i obišli sve što smo planirali. Ostalo je još ono najbitnije, da se vratimo svojim porodicama. Kiša, koja nas je ispratila na spavanje, bila je tu i kada smo se probudili. Nije nam se zurilo, nakon pakovanja, doručak i kafa su nam odlično sjeli. Prestala je i kiša ali oblaci i dalje prijete. Prvi dio puta vozimo lokalnim cestama kroz sela i prelijepu prirodu. Ceste su lošije kvalitete a i mokre. U planu smo imali i vožnju Transfagarašanom ali put još nije bio otvoren. Na obroncima se i dalje vidio snijeg. Ubrzo je ponovo počela kiša. Kod Sibiua se penjemo na autoput i tako vozimo do Temišvara. Tek pred Temišvarom kiša prestaje a mi silazimo sa autoputa i dolazimo na GP Jaša Tomić. Prije izlaska iz Rumunije smo napravili pauzu za ručak u nekom selu ali se ne sjećam njegovog imena. Po ulasku u Srbiju polako vozimo do Zrenjanina i smještaja koji smo rezervisali preko booking-a. Parkiramo motore, presvlačimo se i odlazimo do centra na pivo. Nakon piva zna se…spavanje. Sutra smo kod kuće.

U sreci i zdravlju ga vozio.

Ja sam za Caberg narucivao sa ebay-a. Nije pin isti kao original ali sluzi bez problema.