Mene nešto poteralo ovih dana, i sa kolima i sa motorom. Ne pamtim da sam imao ovoliko situacija u par dana ...
Pre neki dan, kolima, vozim sina pozadi, vraćamo se iz vrtića, sumrak, veče. Pravim polukružno na bulevaru kod Stop Šopa, nišlije će znati. Jeste nezgodno mesto, ali dozvoljeno je polukružno i često se koristi jer tu postoji Nis pumpa u smeru ka N. Banji, pa se onda tu okreneš i vraćaš ka gradu. Preglednost odlična. Ograničenje je tu 60kmh, ali recimo da većina vozi 70 - 80.
Stojim gledam, otvara mi se vrlo veliki prozor da lagano uradim polukružno, bez ikakve žurbe. U daljini vidim svetla, jedna u desnoj traci, jedna u levoj, malo iza, i iza njih još mnogo automobila. Kreću se normalnom brzinom ...
Pravim polukružno bez manevrisanja, već sam u desnoj traci i dajem gas lagano, i u toj milisekundi sečka. U retrovizoru direktno iza sebe vidim svetla koja mi se približavaju ogromnom brzinom, u poslenjem trenutku cim levo, i obilazi me vrlo blizu i nenormalnom brzinom, sigurno 130 - 140 kmh (ja u tom trenutku idem 20 - 30) ...
Da ne pominjem što tu već počinje ograničenje 40kmh, na manje od stotinak metara je pešački i kružni tok ...
Au ljudi kakav sam strah i bes osetio, evo sad sam se naježio.
Debilčina maloumna, verovatno je vozio slalom odozgo kroz kolone i zato ga nisam uočio, bio je iza čela kolone kad sam ja počeo da radim polukružno. A ubeđen sam da uopšte nije morao ni da ulazi u desnu traku, nego su to oni debili što namerno hoće da prođe što bliže da uplaši čoveka, možda snima video, ko zna šta. Raspali Golf 5 sa velikom nalepnicom "Pun gas".
Prso sam skroz, rekoh sve ti jebem sad ću da te zaustavim, izvadim šipku pa kom opanci kom obojci! Mrak mi je pao na oči skroz, počeo sam da psujem i vičem u kolima, dajem gas i samo čujem sina sa zadnjeg sedišta, uplašenim glasom: "Tata šta se desilo, zašto vičeš ?" Ja sam u trenutku besa skroz smetnuo s uma da je on pozadi. On naravno nije ni primetio da se desilo nešto strašno. Tu stanem, iskuliram 5 minuta, smirim se, zahvalim se Bogu što nas je sačuvao, i polako kući.
Ali ne mogu da izbacim to iz glave, i pomisao šta je moglo da se desi. I da mnogi ljudi koji su stradali u poslednje vreme u saobraćaju - nisu ni shvatili šta se desilo ... Odakle se stvorio taj što ih je udario ... Delić sekunde.