I ja sam, obicno, bio tog misljenja. Mislio sam da je to sve bahatost. Pre desetak godina, kao pesak, krenem da prelazim preko ulice. Srecom, momak u autu imao dobre reflekse pa me spasao bolnice ili neceg goreg. Jos uvek ne mogu da oprostim sebi kako je to moglo da mi se desi. Zalutali mi misli prilicno daleko.
Sad sam mnogo tolerantniji... i sporiji.
Pre neku godinu, devojka u suprotnoj traci stala kako bi propustila auto i skrenula levo. Propusta auto koji je bio ispred mene (ja na oko desetak metara iza, na levoj polovini trake, kako me auto ispred ne bi "sakrio"). Ceka i mene, kao, al nesto mi ne da mira. Kako prilazim ona se predomisli i krene. Valjda pomislila da moze. OK, oduzmem gas smatrajuci da je dovoljno da ona pregje. Kad, verovatno se uplasila i stala po sred moje trake. Sad vec nemam vremena za kocenje ali srecom trotoar (bez ivicnjaka) bio slobodan i pobegao nekako. Prosli samo sa lakom ogrebotinom na njenom braniku.
Puno je tih situacija u saobracaju. I ne dozvolite da vas ista iznervira. Zna nekad i serija da bude, treba vam hladna glava.