Pošto smo se vratili, red je i da napišem reč dve o putevima kojima smo išli i kako smo prošli na putu, možda nekome dobro dođe. Krenuli smo kolima iz BG-a negde oko ponoći, autoputem. Na granici niije bilo nikoga i prošli bez problema. Negde oko skretanja za Banja Luku smo odlučili da nastavimo pravo do ZG-a, na Karlovac i posle njega nastavili autoputem do Šibenika. Od BG do ZG nam je prosek bio oko 120, a od granice do naplatne rampe pred ZG-om smo imali nezgodnu maglu. Gledao sam da vozim iza ljudi koji voze oko 120-130 i tek toliko da vidim njihovu zadnju maglenku. U trenucima kada nisam imao nikoga ispred sebe, morao sam da spuštam na 80. Nije mi jasno kako imaju hrabrosti da voze brzo a apsolutno nemaju pojma da li ispred njih u magli ima nečega.
Put od Karlovca do Šibenika je savršen. Prosek je bio oko 130-140. Na kraju mi je board rekao da smo imali prosek potrošnje oko 4,8 čime sam jako zadovoljan. Putarina jeste skupa, ali ti nije toliko žao da platiš jer je put stvarno bez greške. Od BG do Šibenika/Grebaštice nam je trebalo oko 6,5-7 sati.
Nakon par dana relaksacije po šibenskom akvatoriju, krenuli smo u CG. Ponovo smo izašli na odličan autoput do Ploča, a onda smo se spustili na magistralu. Ovo je meni bio prvi put da idem ovim krajem i bio sam oduševljen nekim mestima koje sam video. Dolina Neretve je prelepa. Prvi put sam video i Dubrovnik, ali samo odozgo, sa magistrale. Izgleda nestvarno. Put je sve vreme jako dobar, samo je intenzitet saobraćaja malo veći. Dobili smo preporuku da ne idemo na glavni prelaz ka Boki, nego da par kilometara ranije skrenemo desno ka Prevlaci i da tamo pređemo preko nekog malog prelaza na kome stvarno nije bilo žive duše.
U CG sam bio prvi put posle dosta godina, i zapanjio se koliko solitera ima u Budvi i koja košnica od ljudi je na plaži. Moram da priznam da mi letovanje u Budvi nije baš najjasnije. Kao ni u bokokotorskom zalivu, gde su plaže odmah pored zidića koji ih odvaja od puta. Naravno, pred Budvom je ogormna kolona i tu se izgubilo dosta vremena. Sledeća gužva je bila u Sutomoru, gde se isto izgubilo na vremenu.
Nigde nismo imali nikakvih problema, osim u Donjem Štoju gde smo bili smešteni, srećom, dalje od centra tako da su noći bile tihe i prijatne.
Na velikoj plaži sam poslenji put bio pre 8 godina, u divljem kampu skroz pored Bojane. Situacija sada je mnogo drugačija od one koje se sećam. Sama velika plaža je prepuna kafića, i dosta nezgodnih bradatih gostiju sa pokrivenim gospođama. Tek tamo odakle počinje kajterski deo sam se osećao prijatnije. Sama Ada Bojana je jedino mesto koje je još uvek tiho, prijatno i bez gužve na plaži.
Problemi koje sam pomenuo su nastajali od kulturoloških razlika od strane ljudi koji nisu navikli da žene nisu robovi i da moraju da im se sklanjaju na ulici i u prodavnici. Obično kada se ide trotoarom, a mimoilaziš se sa nekim, malo se skloniš ti, malo se skloni on, i prođe sve kako treba. Ali kada delija treba da se mimoiđe sa mojom devojkom, on se ne sklanja, nego je odvali po ramenu. U prodavnici su je dvaput fizički sklanjali od zamrzivača, kao da se ne nalazi tu. Kada bi im vratila, samo bi se okrenuli i sklonili kao da se ništa nije dogodilo. U određenim restoranima, od strane osoblja, takođe postoji očigledna diskriminacija u zavisnosti kojim jezikom se priča. Sve u svemu, nisam siguran da ću ići ponovo dole, stvari se malo otimaju kontroli.