To što je Srbija krenula u EU, nije baš nešto idealno, a najgore je što je krenula nekim svojim putem, prihvatajući samo ono što odgovara državnom sistemu za otimanje para i onim povlašćenim licima koji su se nakrali do sada i sad još to rade.
Ovo što su krenuli sa ugovorima je u redu, tako je i pre bilo, samo što su ovlašćena lica do 1.1.2011. godine bile i agencije. Sada su to ovlašćenje oduzeli agencijama, što je opet, sasvim u redu, menja se sve i svašta, zašto ne bi i to. Međutim problem je u tome što su prema SUP-ovom tumačenju zakona, ugovori sklopljeni pre 1.1. NEVAŽEĆI! Ne priznaju se. To je protiv ustavno, to je samovolja, nije dečija bolest. To znači, sklopio sam ugovor pre tri godine sa dedicom za njegov motor, auto, kome je potrebna restauracija, sada sam ga završio i bez obzira na to što imam (tada) važeći ugovor sa plaćenim porezom na prenos vlasništva, sada moram opet da jurim čoveka čije je ime u saobraćajnoj, da bismo napravili novi ugovor koji ćemo overiti u sudu. Ako je umro, mora da se poteže ostavinska rasprava (dopuna), da bi neko od naslednika mogao da izvrši prenos. Ako malo razmislimo, ispostavlja se da su sva naša vozila koja su kupljena polovna i preneta na nas, sada u stvari, nelegalna, jer ugovor po kom su preneta vlasništva, ova država više ne priznaje. EU? Pre će biti idiotluk. Nigde na svetu neki zakon ne može da se donosi da važi retroaktivno. To je bolest, ali ne dečija.
Veruj mi da sam dobio još koju sedu, pošto upravo radim papirologiju za motor.