Prvo, kod nas se osiguranje izdaje na vozilo, ma ko da ga vozi. Vazno je da vlasnik vozila nema udes, radi bonusa. Na taj nacin, necije dete tek polozi i napravi dzumbus u saobracaju, sto roditelj ne bi uradio i to kosta osiguravajuci zavod. Znaci, radi sebe, zavodi za osiguranje bi trebalo da prodaju osiguranje vozacu, kao sto je napolju, uz cenovnu skalu za koju vrstu vozila se izdaje osiguranje. Vece su sanse da nesrecu napravi neiskusan vozac na R-u nego iskusan na Harleju. Cene osiguranja i napolju variraju od osiguranja do osiguranja, tako da za isti motor i vozaca razlika moze da bude i 300, 400 funti. Sad ne znam kolika je razlika u samom osiguranju u slucaju nesrece.
Ovo sa "kliznim" rokom osiguranja je, po meni, idealna solucija za sve koji bi da motor registruju na odredjeno vreme. Ja ne bih to radio i ne mislim da bi me to izaslo nesto bitno jeftinije, a i poludeo bih da mi se u januaru nasmesi lep dan, a ja imam neregistrovan motor.
Osnovni problem nije, po meni, cena samog osiguranja, vec sve ostale takse, nameti i dazbine. Po meni, nije nama glave doslo osiguranje, nego drzava sa svojim haracem, posebno taksom na luksuz. Ona je suludo visoka u odnosu na cenu motora /mislim na polovne motore, mada i prema ceni novih, nije naivno/. Treba zahtevati da se drzava odrekne toga, da se drzava odrekne ogromnih nameta na gorivo, da se pokrene privreda koja bi bez po muke mogla da pokrije razliku u buzetu. Da se razumemo, ne mislim na nove namete na privredu, vec na veci broj uspesnih privrednih "subjekata". Znaci, greska je sistemska, nije samo jedan problem ove drzave.