Koliko sam samo iscekivao ovaj dan, konacno dovoljno toplo i konacno se dovoljno snega otopilo da moze da se izvoza neka offroad deonica.
Krecem oko 11h sa planom da se vozim ceo dan, bas sam se uzeleo voznje. Ipak, necu daleko nego obilazim offroad deonice po okolini. Krecem i dalje nemam plan gde cu tacno, idem pa gde me put navede. Odlazim na pumpu na kojoj uvek sipam gorivo, pa kad sam vec tu, ajde da nastavim do Karadjordjevog brda koje je tik uz Paracin, cak postaje i deo Paracina jer nekadasnje vikend naselje vise nije vikend, ljudi su se nastanili tu za stalno. Iza tog naselja pocinju njive i offroad zabava.
Penjem se na brdo, a snega je sve vise, na samom kraju uspona ulecem u dubok smet i tu konacno stajem. Ispod smeta je potok od istopljenog snega, dubok bar 20-30 cm.
Izbor tog puta mi je bila prva greska, motor je tako stao da niti sam mogao napred, niti nazad. Vukao ga, cimao i nista. Na kraju primenjujem moju tehniku za cupanje motora iz nezgodnih situacija - obaram motor na bok i vucem prvo prednji, pa zadnji tocak da izadje iz kanala. Posle 30 minuta od zaglavljivanja napredovao sam 3 metra, bitno je da sam izasao iz onog jezerca u kom je motor bio. Cizme naravno da su se pune vode, suvise su plitke za tako duboku vodu.
Dobro sam se izmorio dok nisam izasao odatle, ali sad voznja konacno moze da pocne
sve je puno vode, potocici istopljenog snega se slivaju sa svih strana, a povremeno naletim i na ovakva jezerca. Ovo je bilo duboko bar 50cm, cizme su mi ponovo pune vode
kad su mi vec pune cizme, vise nisam zaobilazio nista, nego pravo kroz sredinu, ovo je bilo duboko skoro metar. Srecom, ispod je trava, pa gume dobro hvataju, mogu misliti kako bi se proveo da se zaglavim u metar dubokoj ledenoj vodi ;D
Mislio sam da sam najgore prosao, ali prava muka tek sledi. Nalecem na njivu koja je toliko natopljena vodom da motor skoro trenutno tone u blato. Druga greska. Gde god nagazim cizme tonu takodje, dobro nisu ostale negde u blatu. E ovde je bila stvarno muka izvaditi motor. Niti hoce on sam, niti ja mogu da mu pomognem guranjem jer i sam tonem u blato.
Odmaram od guranja i kurblanja jer me motor zeza, stalno se gasi, sreca samo sto odmah upali, 'ebala me pilot dizna i sto sam je cackao. U tom razmisljanju vidim na njivi strnjiku od kukuruza i padne mi na pamet da je poredjam pored motora kako bi moga da ga guram, a ne propadam u blato. Uradim tako i konacno uspevam da se iscupam iz njive.
Vise mi i nije do voznje, svaki me misic boli od cimanja motora, a i na nogama mi je hladno, osecam ledenu vodu u cizmama. Da ne bi zaradio jos i prehladu pored upale misica, nalazim nekako put do kuce gde perem motor i sebe, ne zna se ko je bio blatnjaviji Tako se moja celodnevno planirana voznja pretvorila u 1,5 sat voznje i 1,5 sat cupanja motora iz snega i blata Ipak su tereni bili preteski za celodnevnu voznju, ali meni je i ovako puno srce:)